NJEMAČKA - DIE WELT - POLITIČKE STRANKE - 25. XI.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=DIE WELT Ž2=25. XI. 1997. Ž3=Političke stranke kao temelj demokracije i instrumenti zloporabe vlasti "Stranke su svemu krive? Posvuda se ljudi žale na stranačko neraspoloženje. Njihove su akcije pod blještavim svjetlom javnosti. Postale su ciljem kritike i odgovorne za političko zatišje. Baš u sadašnje prijelomno doba građani zahtijevaju obrise, orjentaciju, vizije. Sliku stranaka u javnosti ipak ne obilježavaju vizionari nego svakodnevni političari. A čini se da oni u potpunosti imaju državu u rukama. Predstavnici stranaka sjede u radijskim vijećima i crkvenim gremijima, u predsjedništvima nogometnih saveza. Mjerodavno suodređuju tko dobiva novac od lota. Predstavljaju dobrotvorne udruge, govore u kuratorijima bolnica i seljačkih udruga, u predsjedništvima i nadzornim odborima velikih tvrtaka, banaka, okružnih, gradskih i građevinskih štedionica, zakladama za tropske šume i vatrogasnim savezima. Čak je i postava najvišeg njemačkog suda, ustavnog suda, obilježena stranačko-politički. Svaki je bal okićen njima, njihovi izleti iz političkog igrališta pune tračerske rubrike časopisa. Kritika da su stranke prisvojile državu na prvi se pogled čini opravdanom. Političari su u središtu javnog zanimanja u čemu uživaju. A ne čini se da žele da se to promijeni, da status quo - po mogućnosti reformama - bude drukčiji. Uza svu kritiku političkih organizacija, lako se previđa da te slobodne zaključke ustav izričito želi od građana. U njima bi se trebala ogledati volja birača i sliti se u politički sposobne jedinice koje će tu volju znati artikulirati. Tko bi ako ne stranke trebao povezati razlazne interese individua, svesti ih pod zajednički nazivnik i pokušati to provesti u utakmici s ostalim strankama? Identifikacija s jednom od stranaka zastupljenom u Bundestagu pridonosi stabilizaciji sustava. Svaki neuspjeh, svaka državna slabost pripisuje se i strankama. Sa strankama se povezuje svađa. No nažalost ne samo oko najboljih zamisli za demokraciju nego tužna i nesnosna svađa. To što parlamentarno razilaženje oko optimalnog političkog puta, oko najboljih reforma naposljetku svršava kompromisom, pridonosi da građani male reformske korake ne drže promjenama nego zastojem. Nažalost i akteri se glasno izgovaranim najavama koje ne ispunjavaju, pobrinu se za reformske frustracije. No ipak se postavlja pitanje mora li utjecaj stranaka obuhvaćati čitav život. I ne samo to. Jesu li u doba sve veće individualizacije velike stranke sa svojim političkim velikim ponudama u obliku sveobuhvatnog programa za sva područja života još uopće primjerene vremenu? Ne treba li angažirano raspravljati mogu li se tako zastupati i interesi skupina koje su izvan stranačkih granica? Na općinskoj razini postoje za to mnogi primjeri u obliku građanskih zahtjeva. No te građanske inicijative mogu blokirati i napredak ili za većinu važne projekte - dječje vrtiće, obilaznice, smetlišta. Povijest osnivanja zelenih pokazuje da je uvijek postojala politička povijest i pored etabliranih stranaka. No sve stranke su odavno shvatile da se moraju mijenjati. Velike narodne stranke CDU i SPD ali i CSU i FDP proteklih su godina iz svojih kartoteka morale brisati puno članova. Sada se prave modernima. Nijedna stranka bez adrese na interentu. Stranački dani naprotiv teku jednako ritualizirano kao i prije nekoliko desetljeća. Otvorena kritika na konvencijama nije norma. Razgovori, osobito o osobama, vode se iza kulisa u manjem krugu. Baš i taj način novačenja vodećeg osoblja nailazi na kritiku u bazi stranke. Prekorednima je po svim pravilima teško. U životni tijek uspješnog političara normalno spada teški rad, nastupanje po mjesnim udrugama, okružnim i pokrajinskim savezima. Kad stigne do gore, nije stvorio samo golemu mrežu, veze na koje se kasnije može osloniti. Stranka neke kasnije ponovno prihvaća i brine o njima kad im zaprijeti pad. Isto je tako istina da je za mnoge karijere izvan neposrednog političkog okružja obvezatno članstvo u jednoj stranci ili barem izrazita simpatija za nju. No baš to treba ukinuti. Politici bi bilo dobro da zaposli više nestranačkih stručnjaka kako bi se moga ponuditi i rješenja koja ne moraju najprije proći kroz iglene uši stranačkih političkih odluka. A između stranaka vodi se mnogo prividnih rasprava. Nude se brza rješenja koja se ne mogu provesti. Teški problemi poput nezaposlenosti, zakašnjele reforme poreznog i mirovinskog sustava ne rješavaju se dovoljno odlučno. To je među ostalim i zbog toga što se škilji na idući rok izbora. Stranačka politika je kratkoga daha i često obilježena taktikom. Stranke u svakom slučaju moraju dopustiti da im se kaže da ne postoje samo zbog sebe. Moraju izraditi najbolja rješenja za probleme građana a ne te probleme instrumentalizirati samo da bi imali vlast za vlast. Inače se osamostaljuju, državu čine svojim slugom" - drži Heinz-Joachim Schoettes. 260258 MET nov 97