THE WASH. TIMES, 25. XI., OKUPACIJA REPUBLIKE SRPSKA

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=25. XI. 1997. Ž3=Okupiranje Srpske "U posljednjih je četiri mjeseca Clintonova vlada krak NATO-a zadužen za Bosnu i Hercegovinu, takozvane Stabilizacijske snage (SFOR), pretvorila u okupacijsku snagu na srpskom dijelu zemlje. SFOR uglavnom djeluje na naredbe američkih političkih dužnosnika, uključujući i nominalno neovisnog OESS-a", piše David Binder. "Ta okupacijska uloga, koja podsjeća na vladanje pobjedničkih saveznica u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata, počela je prodirati u sektore javnog života koji zadiru mnogo dublje od određenja mirovne misije, čiji je zadatak razdvajanje neprijateljskih etničkih snaga i smanjivanje količine njihovog oružja. Program okupacijske politike za Republiku Srpsku (srpski entitet), skicirao je 23. XI. u svom govoru savjetnik za nacionalnu sigurnost g. Berger, ponavljanjem etničkog razdvajanja uslijed povratka muslimanskih izbjeglica; nadziranjem medija; istiskivanjem neposlušnih političara; hvatanjem još više osumnjičenih za ratne zločine. Već su u srpnju postrojbe NATO-a poduzele operacije hvatanja optuženika za ratne zločine. Od tad je vojni savez sudjelovao u propagandnim akcijama (nepopustljivi srpski političari rutinski se nazivaju 'razbojnicima'), pomogao je manipulirati rezultate parlamentarnih izbora te je na cestama zaustavio Srbe neprijateljski raspoložene prema washingtonskim ciljevima. Da bi promicale te ciljeve, okupacijske su vlasti u Banja Luci stvorile marionetsku vladu pod vladavinom inače nemoćne predsjednice rs Biljane Plavšić. (...)" Novinar kao čin okupacije navodi i osvajanje četiri televizijska prijenosnika 1. listopada. "Taktika okupacije dosta je dobro prolazila u tisku establišmenta (usprkos činjenici da bi takvi postupci bili odbačeni kao neamerički da ih se tamo pokušalo provesti), a to je nešto manje tako u Europi, jer ih ona vidi kao podcrtavanje nove vladine politike produžetka međunarodne vojne nazočnosti u Bosni mnogo poslije službenog prestanka mandata SFOR-a u srpnju 1998. Neodređena budućnost nije bila ono, što su Kongres i ostali željeli kad su odobrili te zatim produžili mandat američkih vojnika u području. Po prvi je put došlo do stvaranja raskoraka između vladine vizije Bosne i stvarnosti kakvom ju vidi malena, no glasna skupina kritika koje se sad obilježava kao 'particioniste' (one koji se zalažu za podjelu, od riječi partition =podjela, op.prev.) Uzevši u obzir činjenicu da je Bosna gotovo sedam godina bila podijeljena po etničkim linijama, g. Berger je ustvrdio kako bi dopustiti da se to nastavi bilo 'pogrešno, jer bi prihvaćanje podjele značilo ratificiranje najgoreg etničkog čišćenja u Europi u posljednjih pola stoljeća.' Njegov je ton odavao obramben stav prema onima koje naziva 'particionistima' - uključujući Henryja Kissingera i senatoricu Kay Bailey Hutchison iz Teksasa. Ipak, možda postoji daleko razumniji razlog za produžetak misije NATO-a u Bosni, nego što je to Bergerova fantazija o 'stvaranju jedinstvene države' iz međusobno neprijateljskih Muslimana, Hrvata i Srba. Izopačeno je to, da takav razlog izrasta iz unilateralnog programa Clintonove vlade 'opremi i uvježbaj', kojim su bosanski Muslimani naoružani s 300 milijuna vrijednom američkom opremom - tankovima, haubicama, puškama, prijevoznim vozilima i elektroničkom opremom. Nekih 200 umirovljenih američkih dužnosnika unajmljeno je prvenstveno kao plaćenici koji obučavaju te snage. I dok je g. Berger živahno ustvrdio da program 'pomaže stvoriti stabilniju vojnu ravnotežu', stručni su promatrači s područja uvjereni da Muslimani sad posjeduju nadmoć te da bi, napusti li NATO ikad Bosnu, muslimanske snage mogle, i hoće, napasti podijeljene, demoralizirane te sad slabo oružane Srbe. Onima koji tvrde, da su američko stvaranje okupacijskih snaga u rs i zanemarivanje stvarnosti etničke podjele pogrešne, treba napomenuti da bi te dvije pogreške mogle donijeti dobro, ukoliko bi produžile međunarodnu nazočnost radi jednostavnog održavanja krhkog mira." 260257 MET nov 97