RUSIJA,SEGODNJA,22.11.1997.,KARADŽIĆ I NUKLEARNO ORUŽJE

Ž4=RUSIJA Ž1=SEGODNJA Ž2=22. XI. 1997. Ž3='Nuklearna lutka' vrijedna šezdeset milijuna dolara "Dok u ruskom Federalnom vijeću za sigurnost već treći dan razmišljaju treba li odgovoriti na još jedno otkriće generala Lebeda o 'nuklearnim kovčežićima', u Europi se podigla nova uzbuna oko krijumčarenja nuklearnog oružja iz Rusije. (Kao što je izvijestio list 'Segodnja', bivši je tajnik vijeća, kako bi dokazao tvrdnju, naveo njihove službene oznake, čime je vjerojatno odao državnu tajnu - ako kovčežići doista postoje). Sada je, navodno, riječ o vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću koji je 1995. pokušao spomenuti nuklearni uređaj kupiti za 60 milijuna dolara. Jučer je, prema priopćenju beogradske izvještajne agencije 'Beta', načelnik doglasne službe republike srpske Predrag Ćeranić potvrdio da je doista bilo takvih pokušaja. Prema njegovim riječima, Karadžić je htio kupiti nuklearno oružje male snage, nadajući se da će tako završiti rat. Podsjetimo da 1995. stanje na bojišnici za Srbe nije bilo baš najbolje: u proljeće i ljeto te godine oni su bili vrlo blizu vojnom porazu. Srbe su bombardirali NATO-ovi zrakoplovi, a Muslimani i Hrvati su uz zaštitu iz zraka zauzeli trećinu područja koje su prije zauzeli Srbi. Nije isključeno da se doktor psihijatrije Radovan Karadžić u tim prilikama uistinu mogao odlučiti na nuklearnu ucjenu. Za posao oko nabavke nuklearnog uređaja Karadžić je predobio tadašnjeg ministra obrane Milana Ninkovića (opet prema riječima Predraga Ćeranića). Posrednikom u poslu bio je libijski trgovac oružjem Oman Nikolas. Srpsko čelništvo drži (vjerojatno za to ima razloga) da je on imao 'dobre poslovne veze s Rusima'. Kako je točno tekao posao (ako ga je uopće bilo), ne zna se: Ćeranić kaže da je Središnja banka RS izdala Ninkoviću 60 milijuna dolara za trgovca. Zauzvrat su dobili 'kontejner s kuglama napunjenim želatinoznom tvari'. Ona se pokazala potpuno bezopasnom. Sva ova otkrića, uza svu svoju prividnu neobičnost, nisu bez stanovitog, ponajprije političkog smisla. U prvom redu, Srbi su doista mogli vjerovati Libijcu - koliko se dade razabrati, nije im podvaljivao pri dopremama običnog oružja. Tako da je teoretski do posla moglo doći. Drugo, pravi razlog Ćeranićevih izjava krije se najvjerojatnije u želji da do kraja 'pokopa' Radovana Karadžića kao političkog protivnika sadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić, pristaša koje je Predrag Ćeranić. Tim više što se danas i sutra u RS održavaju izbori za skupštinu na kojima Karadžićevi suborci iz Srpske demokratske stranke žele ponoviti prošlogodišnji uspjeh, kada su dobili apsolutnu većinu u skupštini. Budući da je vlastiti politički ustroj Biljane Plavšić trenutno u osnivanju, tolika bruka koja uništava ugled glavnog protivnika, nedvojbeno ide na ruku predsjednici RS. Ako Ćeranić uspije naći bilo kakve dokaze da je Karadžić prvi čovjek koji se stvarno pokušao baviti nuklearnim terorizmom, njegovom će se sudbinom i samom pričom s libijskim posrednikom i nekim ruskim prodavačima koji su, misli Ćeranić, mitska 'ruska mafija', pozabaviti posebne službe i odgovarajuće međunarodne organizacije", kažu Aleksandr Korecki i Lalija Čupahina. 250240 MET nov 97