NJEMAČKA - FAZ - KRŠENJE DAYTONA - 24. XI.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=24. XI. 1997. Ž3=Neopravdani prigovori za kršenje Daytona "To što je predsjednik Bosne i Hercegovine Izetbegović odbio hrvatski nacrt ugovora o stvaranju posebnih odnosa između hrvatsko-muslimanske federacije u Bosni i Hercegovini i Republike Hrvatske, njegovo je pravo i možda - ako bi bio štetan za muslimanske Bošnjake - čak i njegova obveza. Nestručnom se i netočnom naprotiv pokazuje kritika iz Ureda međunarodnog visokog predstavnika za obnovu u Bosni Westendorpa. Ograničeno stručno je i izvještavanje kad FAZ ('Opet zahvaćanje u jedinstvo Bosne?' 12. studenog) već u podnaslovu drži: 'Zagreb i Beograd žele posebne odnose s 'entitetima'. 'Posebni odnosi - kako ih naziva Daytonski sporazum - Federacije s Hrvatskom ne mogu se usporediti s onima srpske republike u Bosni sa Saveznom republikom Jugoslavijom jer se pri ovom zadnjem ipak radi o rezultatu ne baš uspješnog srpskog osvajačkog rata, napokon o odnosima između preostalog plijena i pljačkaša. Da podsjetim: 1. ožujka 1994. potpisali su bosanski premijer Silajdžić, hrvatski ministar vanjskih poslova Granić i predstavnik bosanskih Hrvata Zubak u američkom glavnom gradu sporazum koji se sastoji od okvirnog sporazuma o federaciji - 's kojim će se na području republike Bosne i Hercegovine s većinskim bosanskim i muslimanskim stanovništvom stvoriti federacija' -, o nacrtu 'uvodnog suglasja o načelima i temeljima za pristup Federacije hrvatskoj luci Ploče i za hrvatski prolaz kroz bosanski obalni grad Neum. Taj sporazum nije stvorio samo muslimansko-hrvatsku federaciju, stvorio je i temelj za dokončanje muslimansko-hrvatskog građanskog rata i za oslobođenje mnogih područja pod srpskom okupacijom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 'Uvodni sporazum' kao nacrt dijela državnopravnog sporazuma u čijem se neograničeno obvezatnom dijelu 'okvirni sporazum' već odnosi na konfederaciju (i u kojem su postavljeni rokovi za njezino stvaranje), predstavlja obvezujuću izjavu namjere. Njegova je provedba zakoniti postupak a nipošto, kako Westendorp drži, 'protuustavna i kršenje Daytonskoga sporazuma': Dayton je rezultat Washingtona. Dakako se prijedlozi za stvaranje posebnih odnosa između Hrvatske i Federacije - hoće li se to nazvati 'konfederacijom' ili ne - moraju uspoređivati i s kritikom tih prijedloga, što izjava namjera u Washingtonskom sporazumu i kaže. FAZ izvješćuje: 'Nacrtu sporazuma iz Zagreba OHR (ured visokog predstavnika državne zajednice za obnovu Bosne) zamjera sljedeći članak i označava ga 'sasma neprihvatljivim': ponajprije zamisao da se između Hrvatske i Federacije korak po korak stvori slobodna trgovačka zona, carinska unija, zajedničko tržište i naposljetku monetarna unija'. Upravo to izričito predviđa nacrt konfederacijskog sporazuma u Washingtonskom sporazumu. U poglavlju II. rečeno je: 'Konfederacija će usvajanjem pravila i drugim putovima (1) stvoriti zajedničko tržište koje omogućuje slobodan promet robama, uslugama i kapitalom', te u poglavlju III.: 'Hrvatska i Federacija će pod pokroviteljstvom konfederacije što je moguće prije staviti na snagu pravila i zaključiti dogovore koji su nužni kako bi se stvorile sljedeće ustanove: (1) carinska unija, (2) monetarna unija.' FAZ nastavlja u izvješću: 'Prema stajalištu OHR-a odluke o tim predmetima ne spadaju u nadležnost Federacije nego cjelovite države. Pitanja zajedničke granice između Hrvatske i Federacije trebaju rješavati 'kompetentne međudržavne institucije'. Ta pitanja nedvojbeno spadaju u nadležnost vanjske politike koja je kao i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine stvar međudržavnih institucija.' Washingtonski okvirni sporazum o stvaranju federacije daje vladi Federacije među ostalim i sljedeće isključive odgovornosti: (poglavlje II, br. 1): 'Vanjske poslove', 'Trgovinu uključujući carinu, međunarodnu trgovinu i financije, trgovinu unutar savezne republike, komunikacije', 'Financije: nacionalna valuta, novčana i fiskalna politika, odredbe za financijske insititucije, zajedničke pripreme unutar konfederacije'. Kao daljnju 'sasma neprihvatljivu' točku u hrvatskom nacrtu sporazuma FAZ navodi: 'Kao treće, OHT zamjera prijedlog da Hrvatska i Federacija surađuju u zakonodavstvu kao i na drugim područjima s osvrtom na europski razvitak.' U Washingtonskom okvirnom sporazumu se naprotiv kaže (Nacrt konfederacijskog sporazuma, poglavlje II.): 'Konfederacija će usvajanjem pravila i drugim putovima...(2) olakšati suradnju i razvitak zajedničkih mjera na sljedećim područjima: (I) transport, (II) energija, (III) okoliš, (IV) gospodarska politika uključujući zakone i pravila koja određuju razvitak slobodnih tržišta kao i financije i carinu, (V) obnova gospodarstva, (VI) zdravstvo, (VII) kultura, znanost i prosvjeta, (VIII) standardizacija proizvoda i zaštita potrošača, (IX) migracija, useljenje i azil, (X) provedba zakona, osobito glede terorizma, krijumčarenja, zloporabe droga i organiziranog kriminala.' Na popisu grdnji je zatim: 'Pa iako obrana zemlje spada u kompetencije 'entiteta', koordinacija vanjske politike ili stvaranje zajedničkog vrhovnog zapovjedništva s drugom državom stvar je cjelokupne bosanske vanjske politike.' O tome se u Washingtonskom sporazumu (Nacrt konfederacijskog sporazuma, poglavlje III) kaže: 'Hrvatska i Federacija će pod pokroviteljstvom konfederacije što je moguće prije staviti na snagu pravila nužna za stvaranje sljedećih institucija:...(3) pravila obrane uključujući stvaranje zajedničkih zapovjednih stožera u slučaju rata ili neposredne opasnosti za jednu od strana.' Ta izjava namjere iz ožujka 1994. nije bila bez rezultata nego je iduće godine u zajedničkim vojnim akcijama dovela do oslobođenja područja u Bosni pod srpskom okupacijom. Postoji samo jedna jedina točka koju kritizira OHR a koja zbilja nije pokrivena Washingtonskim sporazumom: 'Integracija u europske institucije također je stvar cjelovite države, zaključuje OHR.' Doista, sporazum zaključen u američkom glavnom gradu ne ulazi u europske perspektive; Europska unija spominje se samo u administraciji Mostara. Možda zapadna Europa koja je tako sramotno zakazala u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini baš to ne drži spomena vrijednom perspektivom. No možda je baš nevoljnost određenih zapadnoeuropskih krugova da Hrvatskoj otvore europsku perspektivu i njihova želja da ju zajedno s Bosnom gurnu natrag na Balkan pod srpskom dominacijom, razlog što je Westendorp izjavio preko svojeg OHR-a da je zagrebački nacrt sporazuma sasma neprihvatljiv. Tada dakako Hrvatima i Muslimanima u Bosni i Hercegovini tek treba željeti skoru i čvrstu 'zapadnu povezanost' njihove Federacije s Hrvatskom. A za to se isplati i Westendorpovu nestručnu i netočnu kritiku pomalo neugodno usporediti s tri godine starim tekstovima Washingtonskog sporazuma. Pokazuje se naime da je hrvatski nacrt sporazuma međunarodno pravno korektan kao i da politički upućuje na budućnost - europsku naime umjesto balkansku" - piše Volker Schimpff iz Dresdena. 250240 MET nov 97