RUSIJA,NEZAVISIMAJA GAZETA,21.11.1997.IZBORI U RS

Ž4=RUSIJA Ž1=NEZAVISIMAJA GAZETA Ž2=21. XI. 1997. Ž3=Još jedan sukob između Krajišnika i Plavšićke "Političari raznih zemalja i predstavnici međunarodnih udruga koji se drže odgovornima za razvoj stanja u Bosni i Hercegovini već su uobičajili svoje nade na rješenje ovdašnje krize povezivati s ovim ili onim izborima koji uvijek ponovno prisiljavaju puk da izlazi na birališta. Ovim izborima - 23. XI. birat će se parlament bosanske Republike srpske (RS) - međunarodna se zajednica nada da će riješiti sukob između predsjednika RS Biljane Plavšić i srpskog predstavnika u tročlanom predsjedništvu Momčila Krajišnika. Dva tjedna nakon toga - 7. XII. - kao nastavak ovih izbora predviđeni su još jedni, na kojima će se birati novi predsjednik RS i republički predstavnik u bosanskom predsjedništvu. Još prije godinu dana Plavšićku su smatrali većim ekstremistom i većim protivnikom međunarodnih snaga razmještenih u Bosni, nego Krajišnika, a njezino mjesto i uloga u bosanskom ratu ocjenjuju se jako različito. Međutim, čim su Plavšićka i njezini donedavni partneri započeli borbu za vlast, zapadni su političari jednodušno stali na stranu predsjednice, vidjevši u mogućoj Plavšićkinoj pobjedi mogućnosti za stjecanje znatne političke dobiti - Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS optuženog za mnoge ratne zločine, kojega odavno očekuju na međunarodnom sudu u Den Haagu. Sada mnogi međunarodni promatrači priznaju da niz zapadnih političara zauzima jednostrano, tendenciozno stajalište glede događaja u BiH. Ako se muslimansko-hrvatska Federacija odlučno podiže iz ruševina i obnavlja svoje gospodarstvo uz pomoć Hrvatske i brojnih azijskih zemalja i uz potporu međunarodne zajednice koja ovamo šalje 96 posto novčarsko-robne pomoći, onda RS koja zauzima 49 posto područja BiH, živi od preostalih 4 posto strane pomoći, gotovo u uvjetima nametnute izolacije i političke opstrukcije. Glavni krivci za takvo stanje jesu, naravno, ovdašnji politički čelnici. No oni žive dobro. Muče se njihovi sugrađani, životni standard kojih je pao za više desetaka godina. Trenutno je jako uočljiva i razlika u mentalitetu Srba i njihovih susjeda u državi koje je, zbog puno razloga, još uvijek teško nazvati sunarodnjacima. Ako je većina prosječnih Srba usmjerena na mirnu, makar i polaganu obnovu zemlje iz ruševina, u muslimansko-hrvatskom dijelu BiH puno se češće čuju govori ne samo o povratku kućama koje su se prema Daytonskom sporazumu našle na srpskom području, već i o tome da će cijela BiH jednom svejedno biti pod njihovim potpunim nadzorom. Ovih je dana susjedna Hrvatska predložila čelništvu muslimansko-hrvatske Federacije da sklope sporazum o tzv. posebnim vezama koji pretpostavlja postupno stvaranje zajedničkog tržišta, valutni i carinski savez, zone slobodne trgovine i suradnju na području vanjske politike i obrane, uključujući i zajedničko vojno zapovjedništvo u slučaju kriznih stanja. Prije, u veljači ove godine, sličan su sporazum potpisale RS i Beograd, no još nije došlo do njegove provedbe. Na prvi pogled nema ništa čudno što se učvršćuju veze entiteta u Bosni s njihovim susjedima, tim više što to dopuštaju i Daytonski sporazumi. Istina, ovi posljednji predviđaju da takav dokumenat trebaju odobriti čelnici cijele Bosne, što se, u ovom slučaju, nikako ne može dogoditi. Osim toga, svakome je jasno da provedba sličnih međususjedskih sporazuma može dovesti samo do postupne podjele Bosne između Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, a možda i do novog rata", piše Aleksandr Kuranov. 240204 MET nov 97