6 SLOBODNA-TKO DRUGOME FOJBU KOPA-SABOLIĆ 17-11

Ž1=SLOBODNA DALMACIJA Ž2=17. XI. 1997. Ž3=Tko drugome fojbu kopa... "Nesmiljena medijska kampanja koja je u posljednje vrijeme famoznim fojbama osigurala udarna mjesta u talijanskom dnevnom i tjednom tisku" i tako postala "jednim od glavnih kamena sutnje u odnosima Hrvatske sa svojim jadranskim susjedom", povod je članka Marine Karlović-Sabolić. Istaknuvši kako je slovenska vlada na optužbe o partizanskim zločinima nad talijanskim stanovništvom odgovorila "dobro pripremljenim protunapadom u kojem je na vidjelo izašlo čak osam stotina imena fašističkih dužnosnika koji su tijekom Drugoga svjetskoga rata (ali i davno prije njega!) hapsili, mučili, slali u logore i ubijali Slovence", novinarka piše kako hrvatska strana "pokušava u prvi plan isturiti relevantno znanstveno tumačenje tih turbulentnih povijesnih zbivanja na istočnoj obali Jadrana u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća". Novinarka pritom citira dr. Josipa Vidakovića s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zadru koji upozorava da se, od prvog dana dolaska talijanske vojničke čizme na hrvatsko područje, bespoštedno "provodila politika agresivne talijanizacije i zatiranja svega što je nosilo hrvatsko obilježje, što dokazuju brojne uredbe, naredbe i proglasi pohranjeni u zadarskom Pvijesnom arhivu". Dr. Vidaković napominje "da je već koncem 1919. godine, dakle, davno prije Mussolinijevog marša na Rim, ustanovljen sud za okupirana područja nadležan za kažnjavanje građana zbog pjevanja na hrvatskom jeziku i prikupljanja potpisa za ujedinjenje hrvatskog etničkog teritorija u jedinstvenu cjelinu". Kao primjer navodi se uhićenje dvojice građana "jer su na ulici razgovarali hrvatskim jezikom", a sustavne napade "na sve što je nosilo obilježje hrvatskoga nacionalnog identiteta" osjetile su čitaonice, narodni domovi i gospodarske organizacije (zapaljen je tršćanski 'Narodni dom', a slično su prošle i čitaonice i knjižnice u Opatiji, Buzetu, Volovskom...). Znanstveni savjetnik i upravitelj Arhiva HAZU dr. Petar Strčić upozorava kako je simptomatično da se "prvi brutalni val talijanizacije", nije odvijao pod čizmom fašizma "već ga je sustavno i smišljeno provodila 'liberalno-demokratska' vlada savojske monarhije afirmiravši tako jedno od prvih etničkih čišćenja u Europi dvadesetog stoljeća. (...) Razlozi za etničko čišćenje su, smatra dr. Strčić, višestruki, a mogu se podvesti pod zajednički nazivnik političkoga, nacionalnoga, socijalnoga i gospodarskoga devastiranja istočne jadranske obale. Glavni je cilj - osim vrlo prisutnog ideološkoga i imperijalističkog osvajanja jadranske obale i otvorena geopolitička pristupa Balkanu - ležao, kao što to obično i biva, u financijskoj koristi koju bi krupni talijanski kapitalisti ostvarili korištenjem istočnojadranskih ekonomskih potencijala", napominje novinarka. Citira i mišljenje Vladimira Žerjavića koji procjenjuje da je "ovakva protunarodna politika" natjerala "čak 53 tisuće Hrvata da se iseli, pretežno u Kraljevinu SHS i prekooceanske zemlje. Zauzvrat, na okupirano je područje doseljeno 44 tisuće Talijana, čime je drastično narušena demografska slika toga kraja", nastavlja novinarka i upozorava da je tretman prema hrvatskom stanovništvu "još više pooštren po izbijanju Travanjskoga rata 1941. godine. (...) Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih suradnika koje iznosi mr. Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest, talijanska okupacija Hrvatskoj je donijela 30.795 civilnih žrtava, 9783 poginula antifašistička borca te još 16.870 internirane osobe", navodi novinarka. Izdvaja i talijanske brojke prema kojima je "broj ubijenih nakon završetka rata" preko šest tisuća, "dok je broj prognanika od 201 tisuće iz 1958. preko 350 tisuća iz 1970. sada narastao na 410 tisuća", na što odgovara dr. Strčić istaknuvši kako brojka od 410 tisuća prognanih Talijana "nikako ne korespondira s ukupno 417 tisuća stanovnika, koliko ih je prema tadašnjem popisu imalo jadransko područje pod talijanskom upravom", odnosno kako je nemoguće "da je u Istri i dijelu okupirane Dalmacije tih 25 godina živjelo samo (sic!) sedam tisuća Hrvata. Bilo kako bili, svi hrvatski znanstvenici, pa i službena politika zauzimaju se za objektivno valoriziranje povijesne istine u kojemu na prvom mjestu trebaju biti utvrđene eventualne pojedinačne, a nikako kolektivne krivnje za zločine počinjene tijekom talijanske uprave Istrom, dijelom Dalmacije i Bokom kotorskom i neposredno nakon kapitulacije fašističke Italije. To više što već i iz talijanskih senatorskih klupa stižu više nego jasne poruke po kojima se 'zločini s kraja rata ne mogu prosuđivati izvan konteksta duge zločinačke prakse koja je rat izazvala i - izgubila'. Ako budući razvoj događaja krene suprotno od takvih racionalnih očekivanja, vrlo lako se može dogoditi da zla pandorine kutije na svojoj koži osjete upravo oni koji su je prvi i otvorili", napominje na kraju Marina Karlović-Sabolić. 170217 MET nov 97