SARAJEVO, 11. studenoga (Hina) - Nešto više od tisuću žena iz Srebrenice i okolnih mjesta okupilo se danas u Sarajevu kako bi mirnim prosvjedom izrazili svoje nezadovoljstvo činjenicom da se niti nakon više od tri godine ništa ne zna
o sudbini osam tisuća ljudi koji se vode kao nestali nakon što su snage bosanskih Srba pregazile nekadašnju zonu pod zaštitom Ujedinjenih naroda.
SARAJEVO, 11. studenoga (Hina) - Nešto više od tisuću žena iz
Srebrenice i okolnih mjesta okupilo se danas u Sarajevu kako bi
mirnim prosvjedom izrazili svoje nezadovoljstvo činjenicom da se
niti nakon više od tri godine ništa ne zna o sudbini osam tisuća
ljudi koji se vode kao nestali nakon što su snage bosanskih Srba
pregazile nekadašnju zonu pod zaštitom Ujedinjenih naroda.#L#
Noseći plakate s ispisanim zahtjevima da se otkrije što se zbilo s
njihovim najbližima, žene Srebrenice predale su i zahtjev
predstavnicima misije OESS-a i američkog veleposlanstva da se iz
srpskog zatvora u Bijeljini odmah oslobode trojica njihovih
sunarodnika. Ahmo Habaš, Nedžad Hasić i Behrudin Husić, kako stoji
u pismu, 300 dana skrivali su se po šumama nakon pada Srebrenice.
Oni su se predali američkim vojnicima iz sastava tadašnjeg IFOR-a,
no oni su ih izručili srpskoj policiji. Na suđenju koje je kasnije
organizirano u Zvorniku trojica preživjelih iz srebreničkog pakla
osuđeni su na po 20 godina zatvora zbog navodnih ubojstava Srba.
"Ne govorite nam o svom suosjećanju s nama. Ne pričajte nam bajke o
ljudskim pravima i pravdi, učinite nešto konkretno - vratite nam
Ahmu, Nedžada i Behrudina", stoji u pismu Srebreničanki
predstavnicima međunarodne zajednice.
Dok je kolona šutljivih i pokunjenih žena stajala pred sjedištem
misije OESS-a, zamjenik njena voditelja veleposlanik Richard
Elerckman primio je ovo pismo. "Ništa vam ne mogu obećati no
pobrinut ću se za ovaj problem i svakako vam odgovoriti", rekao je
Elerckman srebreničankama, očevidno i sam zbunjen činjenicom da se
od njega očekuju odgovori koje sam nikako ne može dati.
"Mi tražimo da nam vrate naše žive a svi nam nude odgovore kako živih
više nema. Sada tražimo da ovu trojicu puste na slobodu ali i da
oslobode one srebreničane koji su po logorima i rudnicima u
Srbiji", kaže Zineta Mujić, 45-godišnjakinja kojoj su Srbi pred
očima odveli sina iz baze nizozemskih plavih kaciga u Potočarima.
Ostale žene došle su ne samo iz privremenih domova iz okolice
Sarajeva nego i iz Tuzle, Vozuće, Srebrenika, uglavnom šute.
Promatrajući iz daljine kolonu s transparentima, jedan stariji
čovjek pitao je prosvjeduju li to opet umirovljenici. "Prepušteni
smo sami sebi", kaže Zineta i pojašnjava kako su se odlučili na
mirni prosvjed jer ne znaju što bi drugo. "Valjda će naša šutnja
nekoga probuditi", odgovara plačnim glasom.
Prolaznici se osvrću no malo tko zastane. Vozači u svojim
automobilima nervozno gestikuliraju jer kolona stvara zagušenje
prometa. Pitamo je što misli, hoće li se vratiti u Srebrenicu sada
kada je Stranka demokratske akcije pobijedila na izborima u toj
općini. "Ma htjeli bi mi ali to nam još ništa ne znači", dobacuje
žena koja je do tada šutke slušala Zinetin razgovor s novinarima.
Dodaje kako nemaju od čega živjeti, potucaju se po tuđim kućama a
vlast ih se sjeti samo kada treba izaći na izbore. "Sve što rade,
rade da nagrade one koji su nas napadali. Naši sinovi borili su se za
Bosnu a danas niti ima njih niti ima Bosne. Podijelili su je tako da
više ni na što ne sliči", opet odgovara Zineta dok ostale žene
umotane u marame klimaju glavama odobravajući. Obećale su kako će
se nastaviti okupljati na isti način u Sarajevu svake godine 11.
studenog, sve dok ne dobiju odgovore koje traže. Međunarodni Crveni
križ više puta je do sada provjeravao tvrdnje da se u logorima po
Srbiji nalazi još preživjelih Srebreničana. Nikakvi dokazi za to
nisu pronađeni. U Državnoj komisiji za traženje nestalih također ne
gaje više nikakve nade. Nada živi još samo u ženama Srebrenice.
(Hina) rm mc
111428 MET nov 97