10. XI. EL PAIS, MIGUEL GONZALES O ŠPANJOLCIMA U BOSNI

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=10. XI. 1997. Ž3=Pet godina u Bosni Novinar lista Miguel Gonzalez piše o djelovanju španjolskih vojnika u Bosni i Hercegovini. U članku, između ostaloga, stoji: "U dva sata ujutro, 1. listopada, španjolski satnik na čelu voda od 25 vojnika uvježbanih za posebne namjene, iznenada se pojavio na vrhu Leotara, planinskog vrhunca kraj Trebinja, grada bosanskih Srba. Tamošnji repetitor koji prenosi signal srpske televizije s Pala obično je čuvalo osam vojnika pod nadzorom Karadžićevih ekstremista. No toga dana, a nije bilo slučajno, na straži su bila samo trojica pospanih pripadnika milicije koji su neočekivanim posjetiteljima stali na put namjeravajući ih rutinski pregledati. Čim su se našli unutar kruga, satnik im je rekao da mora ispuniti zapovijed - zauzeti uređaje - i odmah ih je razoružao. Španjolski dio 'Operacije Bossanova' bio je obavljen za nekoliko minuta, a oklopna vozila koja su u blizini bila u zasjedi nisu morala posredovati. U isto vrijeme još tri repetitora na strateški važnim vrhuncima republike srpske zauzele su američke i talijanske postrojbe u sastavu SFOR-a, a emisije televizije s Pala u kojima se stanovništvo poticalo na kršenje mirovnog sporazuma nestale su s televizijskih prijamnika. Mjesec dana kasnije, uz pomoć satelitskih veza, banjolučka televizija sklona Biljani Plavšić, u sukobu s ratnim zločincem Karadžićem, postala je jedina televizija u srpskom dijelu Bosne. Operacija s repetitorima dokaz je da su se NATO-ove postrojbe u Bosni morale pozabaviti i mnogo složenijim problemima nego što su ih očekivale. (...) U proteklih pet godina, od 8. studenoga 1992. godine kad se u hrvatskoj luci Split iskrcao prvi dio španjolskih postrojba, bilo je mnogo sličnih epizoda, a neke su od njih bile više ili manje junačke. Proljetna i ljetna bombardiranja u kojima su uz američke sudjelovali i španjolski lovci-bombarderi F-18, bila su prvo napadno djelovanje španjolske vojske u posljednjih četiri desetljeća, a trodnevno zarobljeništvo trojice časnika, koje su dva dana smatrali mrtvima, te je iste godine cijelu državu držalo u napetom iščekivanju. Oko 15 tisuća vojnika (od toga 300 žena) u jedanaest kontingenata smjenjivalo se u tom području - najprije s UN-ovom plavom kapom, a zatim i s manje udobnom NATO-ovom kacigom. Tome treba pribrojiti još dva puta toliko ljudi ako računamo i posade brodova koji su nadzirali Jadransko more, zrakoplovne snage smještene u talijanskoj bazi Aviano i policijske snage na Dunavu i u Mostaru. Misija španjolskih vojnika do sada je Španjolsku koštala gotovo sto milijardi peseta, a UN je platio samo mali dio tog novca, ali i ta cijena posve je beznačajna u usporedbi sa smrću 18 osoba (16 vojnika, jedan hrvatski prevoditelj i suradnica organizacije 'Liječnici svijeta') i još njih 122 koje su teško ranjene. Rat u Bosni pratilo je i promicanje većeg broja španjolskih časnika (gotovo 1.500 zapovjednika vratilo se na zadatke nakon smjene), ali je još je previše rano za uspoređivanje s vojnim pohodima u Maroku ili s pohodima na Afriku 20-ih godina ovog stoljeća. Njihovo humanitarno djelovanje značajno je popravilo sliku španjolskih oružanih snaga, iako time nije smanjen broj zahtjeva za oslobođenje od služenja vojnog roka zbog prigovora savjesti i za ukidanje obveznog služenja. Iako ih se više ne spominje u vijestima, a posjeti slavnih osoba ili visokih državnih dužnosnika, tako česti u početku, sve su rjeđi (šef države još ih nije posjetio), španjolski se vojnici pripremaju za doček svojeg šestog Božića u Bosni. A on neće biti i posljednji". 110238 MET nov 97