DNEVNI PREGLED 218 11. XI. 1997.

GLAS AMERIKE - VOA 10. XI. 1997. 'I Gradsko vijeće i Vijeće općina trebali bi postupiti u skladu sa statutom', izjavio je Tony Foley, glasnogovornik mostarskog Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Izvješćuje Linda Miliša. "Organizacija za europsku sigurnost i suradnju i Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ne priznaju rezultate utemeljiteljskih sjednica općinskih vijeća u tri mostarske općine u kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica. Na nedavno održanim sjednicama HDZ-ovi su vijećnici bez vijećnika SDP-a Bosne i Hercegovine i Koalicije za cjelovitu Bosnu izabrali predsjednike općinskih vijeća što su OESS i Ured visokog predstavnika ocijenili neprihvatljivim, držeći kako utemeljiteljske sjednice nisu u skladu s pravilima i propisima privremenog izbornog povjerenstva. U čemu je problem komentira Tony Foley, glasnogovornik mostarskog Ureda visokog povjerenika za Bosnu i Hercegovinu. = Hrvatska je strana imenovala predsjednike Općinskih vijeća, ali ne i njihove zamjenike, na čemu inzistira bošnjačka strana. Postoji legalni instrument, statut grada Mostara po kojemu bi trebali raditi i Gradsko i Vijeće općina. Hrvaska strana tvrdi da tomu nije tako, objašnjavajući kao bošnjački zahtjev da im se dodijele mjesta donačelnika u sve tri hrvatske općine nije u skladu s ustavom federacije Bosne i Hercegovine, objašnjva Tony Foley. Suočeni smo s problemom čije riješenje još ne nadziremo. Sve što mogu reći u ovom trenutku je to da će se s predstavnicima obiju strana razgovarati cijeloga dana, kaže Tony Foley, naglašavajući kako jedino što zasigurno može kazati u ovom trenutku da rezultati utemeljiteljskih sjednica općinskih vijeća u tri općine s većinskim hrvatskim stanovništvom neće biti priznati." (VOA) BRITANSKI RADIO - BBC 10. XI. 1997. Pregled tiska Većina britanskih dnevnih novina na naslovnoj je stranici objavila fotografije godišnjih svečanosti koje su jučer održane diljem Velike Britanije u počast svim vojnicima koji su poginuli u ratovima koje je Britanija vodila. Svake godine na dan sjećanja na poginule vojnike organizirajuse u cijeloj zemlji marševi veterana, a ljudi su okićeni karakterističnim simbolom, crvenim plastičnim cvijetom maka. U subotu predsjednik Sinn Feina Jerry Adams prvi put je rekao kako žali zbog podmetnute bombe koja je prije deset godina ubila jedanaestero, a ranila šezdesetero ljudi upravo na dan sjećanja, ističe 'The Guardian'. Novine dodaju kako je u Belfastu prvi put gradonačelnik koji podupire irske ideje ukrasio zapučak crvenim makom te položio vijenac na spomenik poginulim vojnicima. Sve novine najavljuju i kampanju ministra financija Gordona Browna za pridruživanje Britanije Europskoj monetarnoj uniji. 'The Daily Telegraph' je objavio rezultate istraživanja provedenih posebno za te novine koji pokazuje kako britanski poslovni svijet snažno podupire jedinstvenu valutu. Više od 60% direktora poslovnih tvrtaka podupire britansko članstvo u monetarnoj uniji, a samo nešto više od jedne trećine protivi se tome. Većina poslovnih ljudi uvjerena je kako bi izgledi za razvoj njihovih tvrtaka bili ugroženi ako se Britanija ne pridruži monetarnoj uniji. Značajna manjina već vjeruje kako neizvjesnost oko te odluke već šteti njihovu poslovanju, piše u anketi provedenoj za 'The Daily Telegraph' njegov novinar Anthony King. 'The Guardianova' izvjestiteljica iz Atene piše o tome kako će čovjek koji je donio krhki mir u Bosni, Richard Holbrooke, danas stići na Cipar koji bi mogao biti - kako je rekla - jedan od ključnih ispita stvarnih vještina ovog brzopoteznog čistača kriza. Četrdesetosmosatni boravak bit će prvi posjet bivšeg pomoćnika državnog tajnika čije pregovaračke vještine njegovi kolege opisuju kao mitske otkako ga je u lipnju predsjednik Bill Clinton imenovao svojim posebnim izaslanikom. Zapadni promatrači ocjenjuju kako je prošlotjedni susret grčkog i turskog premijera na balkanskom susretu na vrhu na Kreti, međunarodni pregovarač doživio kao prozor mogućnosti. Tijekom protekle godine ozračje na otoku se pogoršalo. Više od 35 tisuća turskih vojnika raspoređeno je na sjeveru otoka od udara 1974. koji je bio planiran u Ateni a čiji je cilj bio ujedinjenje otoka s Grčkom. Arhitekt Daytonskog mirovnog sporazuma složio se da će za ovu misiju odvajati jedan tjedan mjesečno od svojih svakodnevnih poslova koje vodi kao bankar u Wall Streetu, izvješćuje novinarka 'The Guardiana'. Novinar 'The Financial Timesa' iz Berlina izvješćuje o prijedlogu glavnog tajnika NATO-a Janviera Solane da međunarodna zajednica razmotri ustanovljavanje stalnih policijskih snaga koje bi pomagale u rješavanju krize kao što je sukob u Bosni. Solana smatra kako bi takve snage, pravilno opremljene, dobro financirane i lako dostupne, značajno podigle mogućnosti međunarodne zajednice u rješavanjima kriza. To bi posebice, tvrdi Janvier Solana, moglo korisno nadopuniti rad međunarodnih mirovnih snaga kao što je SFOR u Bosni,te pomoći u naporima da se ustanovi civilno uređenje nakon sukoba. Dok je SFOR bio uspješan u dovršavanju rata u Bosni i razoružavanju vojska, napredak na civilnom području mnogo je sporiji. Međunarodna policija koja je poslana tamo da nadopuni mirovne snage nema dovoljno ljudstva, opreme niti političke snage kako bi nametnula svoj autoritet, piše novinar 'The Financial Timesa'. 'The Guardian' donosi izvješće o jednom od najvećih novinskih magnata Rupertu Murdochu koji navodno priprema teren za svog starijega sina da ga naslijedi na čelu korporacije 'News' čime bi u drugi plan dospjela njegova kćerka Elisabeth, dosad prilično uključena u njegove poslove. Rupert Murdoch u jednom interviewu otkriva kako se obitelj dogovorila da će naslov glavnog izvršnog direktora ponijeti njegov dvadesetšestogodišnji sin koji je tri godine mlađi od Elisabeth. Za svoju kćer Murdoch je rekao kako ona još mora odlučiti želi li usmjeriti svu svoju energiju na to da se uspinje ljestvama u korporaciji ili pak da svoje vrijeme posveti širenju svoje obitelji. 'The Times' piše o otkriću nove bolesti koja uništava plastiku a do kojega su došli stručnjaci muzeja u Velikoj Britaniji. Ta bolest brine muzejske djelatnika jer se dijelovi njihovih muzejskih postava tope pred njihovim očima. Ove su kemijske reakcije uočene na plastičnim lutkama pedesetih godina, ali sada su se pojavile i na prvim svemirskim odijelima, na jednoj od svjetski najvažnijih zbirka češljeva, upravljičima klasičnih automobila te odjeći dizajniranoj za englesku kraljicu. Ova korozija materijala za koje se dugo smatralo da su neuništivi uzrokuje kapanje ljepljive tvari, isparavanje mirisa sličnog octu te otpadanje ili kršenje materijala. Stručnjaci su priopćili kako stara plastika, a neki primjerci su stari i do 130 godina reagira na bolest ovisno o svom sastavu. Istraživanja su zasad usmjerena uglavnom na plastiku koja imitira slonovaču ili pak kornjačevinu. Sve novine izvješćuju danas i o lošoj prodaju novog CD-a svjetske glazbene skupine Spice Girls. One namjeravaju angažirati novog producenta nakon što su otpustile čovjeka koji ih je stvorio i pretvorio u multimiljunerke, piše 'The Times'. (...) *** Turska je obećala dati milijun američkih dolara za ponovnu izgradnju Staroga mosta u Mostaru koju je topništvo Hrvatskog vijeća obrane srušilo 1993. godine. Mađarski inžinjeri, pripadnici mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, počeli s radovima na mostu u rujnu ove godine. Stari most je srušen prije četiri godine, 8. studenog 1993. Četiri godine poslije novinarka BBC-a Uana Lungescu javlja iz Mostara kako je ponovna izgradnja mosta znakovita isto kao što je bilo i njegovo rušenje. "Neki od kamenih blokova izvučeni su iz Neretve i sada leže na velikim platformama na obali. Uz pomoć posebne opreme mađarski ronioci traže dijelove mosta od kojih neki teže i do 30 tona. Bojnik Tibor Kovasz vodi ronilačku ekipu. = Stari most se sastoji od 145 prostornih metara kamenih blokova. Mi smo dosad izvadili 52 prostorna metra. To je samo trećina mosta. Dobro je to što su u vodi 3 velike skupine srušenog kamenja. Međutim, mi to možemo izvaditi tek pošto izvučemo neke manje dijelove. Tu imamo nekih poteškoća. Posao otežavaju brza riječna struja, do 2 metra u sekundi i mine koje još uvijek leže na dnu rijeke. Kada počne sama izgradnja doći do jakog pritiska da se uporabi ista vrsta cementa kao i kada je most prvi puta pravljen. To je mješavima konjske dlake i ljuske od jaja. Za mnoge građane Mostara izgradnja je znak nade. Trenutačno Gradsko vijeće još uvijek ne zasjeda. Postoje različita sveučilišta za Hrvate i Bošnjake, različite tablice na vozilima, različite bolnice. Međutim ima i znakova da stvari idu u drugom pravcu. Hrvatski gradonačelnik i njegov bošnjački zamjenik nedavno su ušli u urede u zgradi koja je obnovljena uz pomoć Europske unije. Francuski časnik, pukovnik Jean-Michelle Gras iz SFOR-a za Mostar kaže kao su znakovi mira uočljivi. = Znakovi nisu uvijek pouzdani, ali tu su dva koje ja držim važnima. Kada se djeca igraju zajedno u blizini bivših crta bojišnice, to je dobar znak. Jučer sam ih vidio kako se igraju. Kada nema djece onda mi počinjemo brinuti. Drugi znak je kada ljudi ponovno počnu graditi kuće, a to se sada događa na obje strane. To je dobar znak, jer zna se da prestaju graditi kada osjete opasnost." (BBC) BELGIJA LE SOIR 10. XI. 1997. Hrvatska se želi svidjeti Europi i SAD-u "Washington ima na Balkanu barem jednog poslušnog učenika: osjetljiva na američke pritiske i izljeve srdžbe koji joj prijete izolacijom, Hrvatska već nekoliko tjedana opetuje znakove otvorenosti i dobre volje. U srijedu je ministar vanjskih poslova Mate Granić u Strasbourgu potvrdio Europsku konvenciju o ljudskim pravima, dokumenat koji je Zagreb obećao odobriti prigodom primitka u Vijeće Europe koje se odgađalo nekoliko puta. Ovaj dodatni korak prema učvršćenju stabilne demokratske vlasti pridružuje se drugim, simboličnim i političkim, mjerama: dan prije, jedini nezavisni radio u zemlji, jako popularni Radio 101, kojega je privremeno zatvaranje izazvalo izlazak na ulice preko stotine tisuće prosvjednika prošle zime, dobio je koncesiju za rad na pet godina. Predsjednik Tuđman i njegova vlada koje su i izvana često optuživali da su prisvojili vlast, odlučili su uvući pandže: nedavno je, nakon još jedne američke optužbe zbog nesuradnje s međunarodnim pravosuđem, 'matična domovina' postigla da se na Haškom sudu 'dragovoljno' pojave deseterica bosanskih Hrvata koji su na popisu ratnih zločinaca. Sam Franjo Tuđman koji je svoju protufašističku prošlost uprljao 'revizionizmom' koji je u najmanju ruku vrlo nezgodan - kao što je ponovna procjena srpskih i židovskih žrtava u logoru u Jasenovcu za koje drži da su manje - najavio je uspostavu diplomatskih veza s Izraelom, nakon čega se židovskom narodu ispričao za krvoprolića koja je nad njima počinio ustaški režim, saveznik nacista. Iako zapadne vlade ne kriju zadovoljstvo zbog te pojačane želje za integracijom, ipak su oprezne. Stalno nepovjerenje zbog prethodnih sumnjivih slučajeva i dalje prati konkretnu provedbu preuzetih obveza. Pojedini slučajevi, nezgodni za vlast, svjedoče da je stupanj priznate slobode - posebice u tisku - i dalje podložan vlasti: u inozemstvu obasipan nagradama zbog svoje borbe za nezavisnost glasila, Viktor Ivančić, glavni urednik 'Feral Tribunea', splitskog satiričnog tjednika, i dalje je na udaru zbog 'klevete' državnog poglavara, suđenje bi mu se trebalo nastaviti 22. XII. Osim toga, želja Franje Tuđmana da se pomiri sa židovskom zajednicom sukobljava se s neprijateljstvom glavnih sudionika: nakon što je dobitnik Nobelove nagrade za mir Elie Wiesel odbio da se rukuje s njim, na red su došli izraelski izaslanici koji se protive njegovu mogućem dolasku u Jeruzalem, ističući njegova 'protužidovska skretanja' u knjigama koje je objavio kao 'povjesničar' Drugog svjetskog rata. U stvari, nakon što je ostvario san o suverenosti i neovisnosti Hrvatske, predsjednik Tuđman i njemu bliski nacionalistički krugovi opsjednuti su mišlju: priključiti zemlju srednjoj Europi - neizbježiv korak prema NATO-u i Europskoj Uniji - kako bi zauvijek napustili područje 'prokletog' balkanskog utjecaja. U tom je smislu donesen cijeli niz ustavnih dopuna koje Hrvatskoj ne dopuštaju da ubuduće bude članicom možebitne nove Jugoslavije ili nekog saveza balkanskih država. To je možda razumljivo, ali nije previše logično, zaključuje diplomat iz kontaktne skupine. Jer Zagreb istodobno daje prijedlog sporazuma o uspostavi posebnih veza s hrvatsko-muslimanskom Federacijom u Bosni, posebice na području obrane. Sličan onome koji već postoji između... jugoslavenske federacije i republike srpske. Možda jednom nogom u srednjoj Europi, a drugom na Balkanu... Ipak će tjedni koji dolaze biti odlučujući kada je riječ o iskrenosti nakana o kojima govori Zagreb. Mirna reintegracija istočne Slavonije do 15. I. i brži povratak srpskih izbjeglica iz krajine bit će za diplomate siguran pokazatelj da je Hrvatska prihvatila svoju višeetničku dimenziju. A Organizacija za europsku sigurnost i suradnju koja će tu naslijediti UN, budno će motriti na poštivanje manjinskih prava. Sjećajući se žestokih ukora koje su međunarodni posrednici davali hrvatskim vlastima...", piše E. van Velthem. Najteža priznanja bivšeg 'baruna' "Josip Manolić je važan čovjek u Zagrebu. U prvim danima hrvatske neovisnosti, 1991. godine, držali su ga čak jednim od trojice najmoćnijih ljudi u zemlji. Bio je voditelj 'ureda za zaštitu ustavnog poretka', što je bilo isto što i u presudnom trenutku voditi službe za nacionalnu sigurnost. Na toj je dužnosti na neki način 'iznutra' proživio strašan srpsko-hrvatski rat koji je uništio krajinu i obje Slavonije - zapadnu i istočnu - zavio u crno. Njegova priča u popularnom listu 'Globus' o zločinima počinjenim oko Gospića, južno od Zagreba, ima posebnu težinu: to je područje na kojemu su počinjeni brojni zločini nad civilima - Srbima, pa čak i Hrvatima; dobro su bila poznata imena onih koji su izvršili i naredili ova ubojstva. Predsjednik Tuđman, ja, načelnik vojnog stožera, načelnik tajnih služba i neki ministri, dobro smo bili upoznati. G. Manolić posebno optužuje jednu skupinu mjesnih čelnika - političara i pripadnika snaga sigurnosti - da su planirali ove odmazde koje su uglavnom umaknule nadzoru Zagreba: mjere koje je naredio g. Tuđman kako bi spriječio zloporabe, nisu se na terenu provodile... 'Predsjednikovi su ljudi' uzalud govorili da je riječ o sređivanju političkih računa. Nakon sukoba sa Stipom Mesićem, zadnjim hrvatskim predstavnikom u saveznom predsjedništvu, g. Manolić je danas vođa malene Stranke neovisnih demokrata. Nikada vlasti nije oprostio što je skupa s Beogradom zamislila strategiju komadanja Bosne i upozorava na jak utjecaj koji 'hercegovački klan' na čelu s ministrom obrane Gojkom Šuškom, ima na krugove bliske g. Tuđmanu. No njegova su otkrića utoliko nezgodnija za vlast što dolaze ubrzo nakon mučnog svjedočenja izravnog sudionika u pokoljima desetaka srpskih civila u Pakračkoj Poljani, koje je objavljeno u 'Feral Tribuneu'. A u Den Haagu, sudci Međunarodnog kaznenog suda već su obznanili svoju nakanu da prošire istragu o zločinima počinjenima tijekom pothvata 'Oluja' koji je hrvatska vojska povela za oslobađanje krajine koja je bila u rukama srpskih pobunjenika. U Zagrebu se službeno tumačenje sukoba u Slavoniji ograničava na agresiju jugoslavenske savezne vojske koju su u prljavim poslovima podupirale paravojne četničke postrojbe - srpski ultranacionalisti - i koja je svoj vrhunac dostignula u paklenom stradanju koje je zadesilo Vukovar. To je jedna inačica. Koja nije netočna. Ali je djelomična. A hrvatskim će građanima biti na čast ako se sjete, uz pomoć činjenica, da je Povijest rijetko zadovoljna maniheizmom...", kaže se u napisu E. v. Velthema. ŠPANJOLSKA EL MUNDO 10. XI. 1997. Džamije niču kao gljive poslije kiše U rubrici "Izravni svjedok" list donosi članak Zorana Pirolića: "Dvije godine poslije završetka rata u Bosni, u muslimanskom dijelu države primjećuje se prava euforija pri gradnji džamija, a neke od novoizgrađenih džamija u velikom su kontrastu s okolnim razrušenim kućama. "Prema jednoj teoriji, najprije bi se trebalo ulagati u izgradnju škola, tvornica i stanova, ali mislim da je to pogrešno, jer upravo vjera je zaslužna za to da smo se održali na nogama', kaže Kemal Zakić, direktor Centra za islamsku arhitekturu u Sarajevu. U jednoj četvrti s tipičnim sivim zgradama u socijalističkom stilu, gradi se impresivna džamija koju financira indonezijska vlada i nosit će ime diktatora Suharta. 'U stvarnosti, očekivao sam slab interes ljudi za gradnju džamija, ali vidim da tu postoji prava euforija pri gradnji. Ljudi ne samo da žele obnoviti razrušene džamije, nego žele izgradnju i novih i većih', kaže Kemal Zukić. Džamija koju upravo grade zahvaljujući novcu iz Indonezije koštat će tri milijuna dolara, a neće biti jedina koja se gradi u novom Sarajevu. Lokalne su vlasti pronašle čak 27 mjesta za gradnju novih džamija. U sjevernoj četvrti Vogošća gotovo je dovršena gradnja džamije na vrhu brda, a bit će okružena uništenim kućama koje, kao i u cijelom Sarajevu, podsjećaju na ne tako daleke ratne dane. U Vogošći su sada muslimanski izbjeglice iz cijele Bosne koji žive bez vode, grijanja i električne energije u kućama iz kojih su otišli Srbi. Svi su, naravno, nezaposleni. Ali u toj euforičnoj gradnji džamija u muslimanskom dijelu Bosne ne sudjeluje samo Indonezija. Razne organizacije iz Kuvajta rade projekte za gradnju stotinjak džamija u Bosni, a jedna tvrtka iz Saudijske Arabije već je pomogla pri obnovi 72 džamije i ostalih islamskih građevina u Bosni. Osim toga, novčana pomoć stiže iz Malezije, a poslužit će za popravak 40 oštećenih džamija. U Bugojnu, gradu u središnjoj Bosni iz kojega je hrvatsko stanovništvo prognano tijekom rata, gradi se veliki islamski kompleks s predavaonicama, ambulantama i školom za medicinske sestre koji će koštati 15 milijuna dolara. Prema podacima Islamske zajednice u Bosni, srpska je vojska tijekom rata uništila 1.136 islamskih građevina, od toga 534 džamije, dok su hrvatske snage uništile 201 građevinu, od toga 80 džamija. Pomoć bosanskim muslimanima koja dolazi iz islamskih država podliježe teškim uvjetima. Čak i vođe islamske zajednice u Bosni žalili su se na to da strani utjecaj na vjerski život bosanskih muslimana proturječi njihovim tradicijama te da naginje ekstremizmu. Prva država koja je Bosnu iskoristila za pokusno razvijanje muslimanskih korijena u stanovništvu bio je Iran, koji je tijekom rata vojno i ekonomski podupirao najradikalnije skupine. Raspre oko islamskog prodora u muslimanski dio Bosne opet su aktualne, a sada se javljaju i strahovanja o kojima je prije nekoliko mjeseci progovorio i SAD. Muslimanski predsjednik i vođa vladajuće SDA Alija Izetbegović u svojem nedavno govoru pred Vijećem Europe ponovio je svoje obećanje da će od Bosne učiniti laičku i demokratsku državu". EL PAIS 10. XI. 1997. Pet godina u Bosni Novinar lista Miguel Gonzalez piše o djelovanju španjolskih vojnika u Bosni i Hercegovini. U članku, između ostaloga, stoji: "U dva sata ujutro, 1. listopada, španjolski satnik na čelu voda od 25 vojnika uvježbanih za posebne namjene, iznenada se pojavio na vrhu Leotara, planinskog vrhunca kraj Trebinja, grada bosanskih Srba. Tamošnji repetitor koji prenosi signal srpske televizije s Pala obično je čuvalo osam vojnika pod nadzorom Karadžićevih ekstremista. No toga dana, a nije bilo slučajno, na straži su bila samo trojica pospanih pripadnika milicije koji su neočekivanim posjetiteljima stali na put namjeravajući ih rutinski pregledati. Čim su se našli unutar kruga, satnik im je rekao da mora ispuniti zapovijed - zauzeti uređaje - i odmah ih je razoružao. Španjolski dio 'Operacije Bossanova' bio je obavljen za nekoliko minuta, a oklopna vozila koja su u blizini bila u zasjedi nisu morala posredovati. U isto vrijeme još tri repetitora na strateški važnim vrhuncima republike srpske zauzele su američke i talijanske postrojbe u sastavu SFOR-a, a emisije televizije s Pala u kojima se stanovništvo poticalo na kršenje mirovnog sporazuma nestale su s televizijskih prijamnika. Mjesec dana kasnije, uz pomoć satelitskih veza, banjolučka televizija sklona Biljani Plavšić, u sukobu s ratnim zločincem Karadžićem, postala je jedina televizija u srpskom dijelu Bosne. Operacija s repetitorima dokaz je da su se NATO-ove postrojbe u Bosni morale pozabaviti i mnogo složenijim problemima nego što su ih očekivale. (...) U proteklih pet godina, od 8. studenoga 1992. godine kad se u hrvatskoj luci Split iskrcao prvi dio španjolskih postrojba, bilo je mnogo sličnih epizoda, a neke su od njih bile više ili manje junačke. Proljetna i ljetna bombardiranja u kojima su uz američke sudjelovali i španjolski lovci-bombarderi F-18, bila su prvo napadno djelovanje španjolske vojske u posljednjih četiri desetljeća, a trodnevno zarobljeništvo trojice časnika, koje su dva dana smatrali mrtvima, te je iste godine cijelu državu držalo u napetom iščekivanju. Oko 15 tisuća vojnika (od toga 300 žena) u jedanaest kontingenata smjenjivalo se u tom području - najprije s UN-ovom plavom kapom, a zatim i s manje udobnom NATO-ovom kacigom. Tome treba pribrojiti još dva puta toliko ljudi ako računamo i posade brodova koji su nadzirali Jadransko more, zrakoplovne snage smještene u talijanskoj bazi Aviano i policijske snage na Dunavu i u Mostaru. Misija španjolskih vojnika do sada je Španjolsku koštala gotovo sto milijardi peseta, a UN je platio samo mali dio tog novca, ali i ta cijena posve je beznačajna u usporedbi sa smrću 18 osoba (16 vojnika, jedan hrvatski prevoditelj i suradnica organizacije 'Liječnici svijeta') i još njih 122 koje su teško ranjene. Rat u Bosni pratilo je i promicanje većeg broja španjolskih časnika (gotovo 1.500 zapovjednika vratilo se na zadatke nakon smjene), ali je još je previše rano za uspoređivanje s vojnim pohodima u Maroku ili s pohodima na Afriku 20-ih godina ovog stoljeća. Njihovo humanitarno djelovanje značajno je popravilo sliku španjolskih oružanih snaga, iako time nije smanjen broj zahtjeva za oslobođenje od služenja vojnog roka zbog prigovora savjesti i za ukidanje obveznog služenja. Iako ih se više ne spominje u vijestima, a posjeti slavnih osoba ili visokih državnih dužnosnika, tako česti u početku, sve su rjeđi (šef države još ih nije posjetio), španjolski se vojnici pripremaju za doček svojeg šestog Božića u Bosni. A on neće biti i posljednji". ABC 10. XI. 1997. Europska unija će ukinuti povlastice Jugoslaviji ako se i dalje bude oglušivala "Europska unija je jučer objavila da neće produljiti carinske povlastice za Jugoslaviju ako do kraja godine Beograd ne provede političku i gospodarsku liberalizaciju te ako ne ispuni uvjete koji su joj postavljeni kako bi se riješila kriza na Kosovu i u Bosni i Hercegovini. U službenom izvješću Europske unije kaže se da Srbija i Crna Gora ne poštuju OESS-ove primjedbe koje joj je dao prošle godine. U izvješću Europske unije, koje je objavljeno u Beogradu, govori se o preporukama posebnog OESS-ovog izaslanika u Jugoslaviji, bivšeg predsjednika španjolske vlade Felipea Gonzaleza, a u njima se zahtijeva demokratizacija režima (poštovanje slobode tiska, autonomija sudstva, uvođenje demokratskog izbornog sustava), suradnja s međunarodnim sudom u Haagu koji se bavi suđenjem ratnim zločincima i započinjanje političkog dijaloga s albanskom manjinom na Kosovu. Sve te probleme predsjednik Slobodan Milošević i ostali beogradski vođe i dalje ne žele razmatrati ili ih jednostavno ignoriraju. Uz to, srpski se režim protivi povratku Felipea Gonzaleza kako bi još jednom od njih zatražio ono što je OESS već jednom bio zatražio. Carinske povlastice su na snazi do travnja sljedeće godine, a njihovo ukidanje značilo bi kraj za malobrojne tvrtke koje još mogu izvoziti. Prema pisanju beogradskog lista 'Danas', tu bi prijetnju mogle iskoristiti ekstremističke i nacionalističke snage kao ideološki argument tijekom predizobrne kampanje na novim predsjedničkim izborima, 7. prosinca ove godine. Te se snage okupljaju oko kandidata Radikalne stranke, neofašista Vojislava Šešelja, koji bi vrlo lako mogao postati novi predsjednik Srbije. A toga se pribojavaju i promatrači Europske unije koji sadašnje stanje u srbijanskom gospodarstvu i društvu smatraju 'krajnje dramatičnom, a mogla bi i eksplodirati'. Postoje strahovanja da bi do kraja godine Jugoslavija mogla zabrazditi u hiperinflaciju kao što je to bilo 1992. godine. A u međuvremenu, i dok Milošević i dalje štiti osobe za koje se sumnja da su odgovorne za ratne zločine, po drugi put ovoga tjedna jedan bivši vojnik, srbijanski dragovoljac koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, priznaje u lokalnom tisku počinjene zločine. Srboljub Šuntić priznaje da se 1993. godine borio na kninskom bojištu i da je ubio oko 120 ljudi. Šuntić je izjavio da priznaje sve te zločine zbog nepravde koju režim čini prema dragovoljcima. Prije njega je Slobodan Mišić, i on iz Srbije, za tjednik 'Vranje' izjavio da se borio u Hrvatskoj i u Bosni i da je ubio 70-80 ljudi. Prvog Hrvata ubio je u Vukovaru, gdje je boravio 15 mjeseci, a kasnije je poslan u Bosnu, gdje je rezao glave Muslimanima. Mišić je podrobno govorio o uništenim selima na sjeveru Bosne gdje je, kako kaže, ubijeno između četiri i pet tisuća Muslimana, a kaže i da je bio izravni svjedok ubojstva tisuću civila u roku od dva-tri sata. U četvrtak su Mišića uhitile srbijanske snage sigurnosti u uredništvu tog lista, zbog straha da bi on mogao znati još neke pojedinosti. U međunarodnom sudu u Haagu zainteresirani su za njegov slučaj i uskoro će nešto poduzeti", piše Simon Tecco. SJEDINJENE DRŽAVE WASHINGTON TIMES 9. XI. 1997. Zagonetni milijarder "Financijaš rođen u Madžarskoj, George Soros je nitkov: Kritičari tvrde da su on i još neki špekulanti prouzrokovali kolaps valuta jugoistočne Azije što je prouzrokovalo najveći pad vrijednosti valute u jednom danu u povijesti newyorške burze. Soros je junak: američki milijarder, jedan od najširokogrudnijih čovjekoljubaca na svijetu koji je sredinom listopada obećao zapanjujućih 500 milijuna $ za dobrotvorne akcije u Rusiji. Ako svijet nije siguran kako procijeniti Sorosa, to je uglavnom zbog toga što je - sve do nedavno - djelovao u tišini i u pozadini, daleko od svjetla reflektora pod kojima djeluju ostali veleuspješni businessmeni poput Billa Gatesa i Teda Turnera. Nećete ga vidjeti na TV-u, kako promiče svoj najnoviji proizvod niti kako sjedi na vlastitom baseballnom stadionu uz glamuroznu ženu. Umjesto toga, Sorosa ćete zateći u društvenom domu kako dijeli novce. Soros, koji ima 67 godina, protekle je godinama darovao 300 milijuna gotovine različitim dobrotvornim organizacijama - većinu čega u ime svoje fondacije Otvorenoga društva - a 1997. bi mogao darovati i znatno više. Na Sveučilište središnje Europe, koje je sam osnovao 1990. u svojoj rodnoj Budimpešti, utrošio je 230 milijuna $. Sponzorira veoma različite stvari: od osnivanja vrtića za potlačene Cigane, godišnje plaće izgladnjelim ruskim znanstvenicima do donacije od 12 milijuna $ za poboljšanje edukacije u matematici u školama problematičnih četvrti u SAD-u. Skeptici tvrde da postoji i tamna strana Sorosove djelidbe novca, da njegove donacije često imaju za cilj upitne svrhe, čak i to da su neke namijenjene destabiliziranju vlada, omogućujući mu da profitira od rezultirajućega kaosa. John Fox, direktor Otvorenog društva koje financira Soros, svoga dobročinitelja vidi kao "Marshallov plan koji provodi jedan čovjek", tvrdeći da je Soros istupio u nedostatku američke politike koja bi pomogla državama Istočne Europe u prijelazu na demokratski sustav. "Zbilja je smatrao da bi SAD to trebale učiniti, no nisu," kazao je Fox, čija skupina sponzorira obrazovne aktivnosti i one povezane s ljudskim pravima. Kao mladić, u poslijeratnoj Madžarskoj, kazao je, Soros je "zapazio koristi koje je Marshallov plan donio zapadnoj Europi i pomislio, u redu, sada je red na istočnu Europu." No Robert Maginnis, viši savjetnik za politiku pri Vijeću za istraživanje obitelji koje vodi Gary Bauer, financijaša vidi kao potencijalno opasnog. "Soros na pozornicu javne politike unosi neke zanimljive ideje i dovoljno novca da se kupi čitava gomila stručnjaka," kazao je Maguinnes u interviewu. "Kako širi djelokrug svoje aktivnosti u zemlji, ima uvida u različite stvari a oni koji su zabrinuti zbog Sorosovih pogleda na stvari moraju biti glasni zbog toga što Sorosova verzija otvorenog društva često znači otvorene napade na tradicionalne vrijednosti," dodao je Maguinnes. Neki tvrde da je Soros, kako bi zaradio novac koji sada dijeli, poljuljao čitava gospodarstva. Poznat je kao "čovjek koji je uništio Englesku banku." Soros je 1992. zaradio milijun dolara obezvrijeđujući funtu, prisiljavajući Veliku Britaniju da napusti Europski monetarni sustav. Zapravo je proračunao da će vrijednost funte pasti ako posudi funte i proda ih za dolare. Kasnije je profitirao na taj način što je ponovno otkupio funte, koje su sada imale manju vrijednost, za manju cijenu kako bi vratio dug. Malezijski premijer Mahathir Mohamad u srpnju je okrivio Sorosa za uzrokovanje kolapsa valuta jugoistočne Azije na sličan način, kasnije to nazivajući židovskom urotom protiv Malezije. Soros je objelodanio da je obavio transakcije azijske valute no zanijekao je da mu je motiv bio bilo što drugo osim profita. No kaos na azijskom tržištu započeo je kao lančana reakcija koja je na poslijetku 27. listopada dovela do pada valute za 554 bodova u jednom danu pri "Dow Jones Industrial Average" na newyorškoj burzi. Soros novčano podupire i albanske novine "Kosha Jone", čiji se anti- državni članci krive za izazivanje udara koji se tamo odvio u ožujku. Pristaše tvrde da kritika dolazi od autoritarnih osoba koje ga mrze zbog osnivanja slobodoumnih i neovisnih novina i skupina. No drugi tvrde da je osnovao kontroverznije snage u istočnoj Europi i SAD-u. "Shema sorosovske filantropije na Balkanu ponavlja se i u ovoj zemlji," kazao je Justin Raimondo, član Centra za slobodne studije u San Franciscu, prošloga ljeta. "Pod krinkom multikulturalizma i različitosti, osnovna ideja je dopremiti novac jednoj određenoj skupini etničkih separatista (bosanski Muslimani, Makedonci, latino nacionalisti američkog jugozapada), zatim se odmaknuti i gledati eksploziju." Raimondov esej "George Soros, megaloman" pojavio se u kolovoškom izdanju časopisa "Kronike"("Chronicles"). Soros je svoje transakcije valuta obranio u svojoj najnovijoj knjizi, "Soros o Sorosu". "Općenito se smatra da je tržište uvijek u pravu," napisao je. "Zauzimam suprotno stajalište. Pretpostavljam da je tržište uvijek u krivu. Čak i ako je moja pretpostavka ponekad kriva, držim se nje." Nedokazane teorije? Možda. No rezultat za Sorosa je bio novac - i to mnogo novca. Njegova osobna imovina procijenjena je na 5 milijardi $ koje uglavnom zaradi njegov menagment Fondacije Soros, koju čini sedam inozemnih osiguravajućih zaklada koje rade na mnogo različitih razina. Njegova fondacija "Quantum"- u koju se može ući samo na poziv - jedna je od najuspješnijih sredstava investicije. Osiguravajuća zaklada je obostrana zaklada koje uključuje spekulativnu kupnju glavnica dioničkog društva i prava kupnje, u isto vrijeme umanjujući rizik obezvrijeđujući ostale tvrtke koje su uključene u istu industriju. Za Sorosa je ova strategija bila iznimno uspješna.(...) Ipak, Soros nije uvijek dobivao. Dvije godine nakon pada vrijednosti britanske funte, Sorosova je skupina izgubila 600 milijuna kladeći se da će pasti vrijednost jena. "Godine 1994. smo bili u krivu glede jena, iako su naši gubitci bili preuveličavani," napisao je u "Soros o Sorosu". "Govorilo se da smo izgubili milijardu $, no to nije točno," napisao je. "U veljači 1994. smo izgubili 600 milijuna $ no taj smo gubitak nadoknadili do kraja godine." Madžarski Židov koji je izbjegao holokaust predstavljajući se kao kršćanin sada rukovodi nizom poslova i humanitarnih aktivnosti koje su toliko različite jedna od druge da već ima i poseban pridjev: "sorosizam". Njegove dobrotvorne organizacije koje djeluju u cijelom svijetu daruju siromašne i osiguravaju im obrazovanje, često ostvarujući razultate tamo gdje su vladine organizacije jedva išta postigle. No mnoge njegove investicije su kontroverzne. Prošle je godine darovao milijun dolara kako bi podupro inicijative u Kaliforniji i Arizoni za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe. Sada je njegov pogled uprt u Washington gdje je, zajedno s milijunašima Johnom Sperlingom iz Phoenixa i Peterom Lewisom iz Clevelanda, darovao više od milijun dolara za ovu inicijativu.(...) Naturalizirani državljanin SAD-a, nepokolebljiv je zastupnik zakona koji se zalaže za dobrobit imigranata u SAD-u. Državnom demokratskom povjerenstvu je prošle godine darovao 100,000 $ a predsjednika Clintona svrstava među svoje prijatelje. Manje svote dao je Republikanskoj stranci i pojedincima u obje stranke. Optužen za mesijanska nastojanja i veličanje samoga sebe, sam se usporedio sa francuskim filozofom Descartesom a priča se da je kazao kako je papin šef. "Više se ne radi o novcu... George Soros je usredotočen na ideje. Ima ideološke motive. Bilo što drugo je slučajno. Njegova je motivacija stvoriti novi svijet," rekao je Raimondo. No njegova velikodušnost obično opravdava njegove slabosti. Sorosove dobrotvorne organizacije djeluju u cijelom svijetu, od južne Afrike do istočne Europe, sve pod pokroviteljstvom "Otvorenog društva"(...)." Dalje se navodi da je preuzeo ideje svoga mentora britanskoga političkoga filozofa Karla Poppera. "Ove je godine Soros otvorio urede u središnjoj Aziji i Gvatemali i planira otvoriti još devet fondacija u Južnoj Africi, uz postojećih 31 koje već postoje u cijelom svijetu." "Na neki način, on je poput divovskog gorile. Ima novac i veze... no nema razloga vjerovati da njegova filantropija nije izvorna," kazao je David Schwartz, bivši američki veleposlanik u Bijelorusiji, gdje se fondacija ove godine sukobila s vladom. "Nitko mi s uspijehom nije ukazao na drukčiji motiv. Izgleda da novac zbilja daje kako bi pomogao određenim državama da postanu slobodnije." Život nije uvijek mazio Sorosa, koji je za vrijeme okupacije Madžarske 1944. bio adolescent. Kako bi izbjegao uhićenje, predstavljao se kao kršćanin i kumče čovjeka koji je sakupljao imovinu Židova, ponekad i sam sudjelujući u tome. Njegov otac, koji je poslan u Sibir tijekom Prvog svjetskog rata, pričao mu je o ponosu i odlučnosti ruskog naroda. Kasnije je Soros svoju filantropiju započeo upravo u Rusiji. Godine 1947. odlazi iz Budimpešte u London gdje upoznaje g. Poppera pri Ekonomskom fakultetu u Londonu. Izdržavao se prodajom svačega, od novotarija do cigareta, a 1953. ulazi u financijske krugove. Tri godine poslije dolazi u New York gdje se povezuje s međunaodnom arbitražom - kupujući robu u jednoj zemlji i prodajući je odmah u drugoj po višoj cijeni. Napreduje u međunarodnoj brokerskoj kući Arnhold & S. Bleichreeder uloživši novac tvrtke - 100.000 dolara - u dionice. Na osnovi takvog modela portfelja tvrtka je osnovala First Eagle Fund a 1969. Double Eagle Fund, fond osiguranja. G. Soros se odriče portfelja i odlazi iz tvrtke i 1973. osniva vlastiti fond osiguranja. To je bio početak kvantum fonda. Danas je poznat kao jedan od vodećih svjetskih ulagača koji pobuđuje veliko zanimanje kad god se pojavi na novom tržištu. Kritičari tvrde da se njegov uspon manje temelji na financijskoj oštroumnosti a više na vezama s europskim superbogatašima - među kojima su se mnogi još više obogatili preko njegovih investicijskih fondova - i da najveće uspjehe duguje bliskim izvorima u zatvorenim krugovima. U rujnu 1985. g. Soros će postići ono što naziva "profitom života", oko 150 milijuna dolara. Kupuje velike količine jena saznaviši da će se šefovi pet najvećih industrijskih zemalja sastati u newyorškom Hotelu Plaza. Soros nagađa: petorica će smanjiti vrijednost dolara prema drugim glavnim valutama, pa će se vrijednost njegovog jena znatno povećati. 'On doista dobro radi to što radi. Postigao je to da će ga ljudi, sada kad je poznat njegov položaj, slijediti', kaže Doug Henwood, financijski analitičar iz New Yorka i urednik financijskog mjesečnika 'Loft Business Observer'. 'Godine 1992. Velika je Britanija smatrala da je za funtu bolje da ostane izvan europskog monetarnog sustava', nastavlja Henwood. 'Britaniju je zacijelo zabrinulo što je Soros otišao s milijardom, jer je gospodarstvo bilo u lošem stanju, sa slabim rastom, fiksnim monetarnim vrijednostima i visokom inflacijom. ...Negdje je moralo puknuti'. U srpnju je predsjednik malezijske vlade s ogorčenjem spominjao g. Sorosa optužujući ga da je izvršio udar na malezijsku valutu ringgit kako bi Maleziju kaznio što je glasovala za primanje Burme u Zajednicu južnoazijskih zemalja. Vrijednost ringgita pala je s oko 40 na 30 centa od lipnja, tako da je uvozna roba značajno poskupjela. G. Soros je u interviewu danom londonskom Financial Timesu odbacio g. Mahathirovu tvrdnju: 'Naše se investicije u zemljama kao što su Malezija, Tajland i Indonezija zasnivaju na profitabilnosti i riziku'. Njegova zadnja donacija Rusiji, možda najveća dosad, poslužit će za financiranje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih i informatičkih programa, te vojne reforme, zakonodavstva i lokalne uprave. G. Soros je potrošio gotovo 300 milijuna dolara na filantropske projekte u Rusiji od 1991. kada je pala komunistička vlast. Ali donacije idu ruku pod ruku s investicijama. U srpnju njegov Kvantum fond ulaže oko milijardu dolara s udjelom od 25 posto u telekomunikacijski gigant Svjazinvest (...). Njegove investicije u Rusiji iznose gotovo dvije milijarde dolara. Soros nije svagdje dobrodošao. U Bjelorusiji je vlada zabranila djelovanje njegove zaklade Otvoreno društvo, optužujući ga za poreznu utaju. Zaklada je morala platiti 3 milijuna dolara globe, a bankovni je račun blokiran. Hrvatska je podignula tužbu. G. Soros je nazvao bjeloruskog predsjednika Lukašenka diktatorom ali je izjavio da će humanitarnu pomoć Bjelorusiji pružati i dalje izvan njezinih granica. Postavilo se i pitanje njegove povezanosti s makedonskim predsjednikom Kirom Gligorovim, komunistom od karijere kojega Soros podržava kao jedinog predsjednika multietničke zemlje na Balkanu. Johnathan Sunley, direktor konzervativne Windsor Group sa sjedištem u Madžarskoj, u telefonskom je razgovoru ustvrdio da je g. Soros povezan s mnogim osobama koje su u bivšoj komunističkoj hijerarhiji zauzimali visoke položaje. 'G. Soros se rijetko očitovao u Madžarskoj tijekom kasnih osamdesetih godina ali 1993. je postao vrlo kritičan prema ekstremnim nacionalistima koji su preuzeli vlast od komunista', nastavlja g. Sunley. 'Dok je boravio u Madžarskoj bio je aktivan u Rusiji. Udružio se s /Vladimirom/ Potaninom, s kojim je radio na tome da dobije svojih 25 posto dionica u Svjazinvestu.' G. Potanin je predsjednik Udružene ruske banke za uvoz i izvoz. On je bio mozak ruske privatizacijske sheme 'dionice za zajam', koja počinje 1995. Takav je plan vladi omogućio da od banaka dobije zajmove u zamjenu za velike pakete dionica u velikim industrijskim tvrtkama. Zajmovi navodno nisu trebali biti vraćeni pa su banke morale mnoge poslove zatvarati. G. Soros je odbacio aluzije da ga je njegovo udruživanje s g. Potaninom uvuklo u sustav koji je kritizirao. G. Sunley opisuje bankara kao 'vrlo neugodnog čovjeka, koji nipošto nije osoba s idejama Otvorenog društva. Soros sada o toj regiji govori cinički. Više se ne bori s vjetrenjačama, jer mu je politički krajolik naklonjeniji. On sada ubire plodove svoje žetve.' Za Sorosa su počele neprilike i u Sjedinjenim Državama, gdje jeizazvao bijes nekih konzervativaca zbog zauzimanja za... i legalizaciju marihuane. Potrošio je gotovo 20 milijuna dolara u pokušaju da promijeni mišljenje Amerikanaca o drogi. Podržao je i legalizaciju eutanazije. U jednom interviewu koji je dao New Yorkeru 1995. Soros je s neodobravanjem spomenuo svog oca koji nije htio umrijeti makar je bio teško bolestan. 'Moj je otac, nažalost, želio živjeti'... na neki me način razočarao...' Soros je poklonio 15 milijuna dolara fondu 'Death in Amerika project', koji se zauzima za eutanaziju. Njegova se majka učlanila u Hemlock Society i bila je spremna sebi oduzeti život, ali je odustala od toga. (...) G. Soros je oženjen sa Suzan Weber, koja mu je druga žena. Ona je povjesničarka umjetnosti. Ima petoro djece iz dva braka. Soros najveći dio svog vremena provodi na putovanjima između svog doma u Londonu i New Yorka, radeći često izvan svog newyorškog ureda Otvoreno društvo. THE WASHINGTON POST 9. XI. 1997. Bijela kuća traži konsenzus o smanjenju vojnih snaga u Bosni "Premda postoji opća suglasnost da bi američke snage trebale ostati u Bosni i poslije utvrđenog roka za povlačenje, najviši vladini dužnosnici još se nisu složili oko toga koliko bi se kontingent od 8500 američkih vojnika i 22.000 pripadnika mirovnih ssnaga NATO-a mogao smanjiti a da se ne stave na kocku mnoge obveze što su ih međunarodne vojne snage preuzele u Bosni. Predsjednik je Clinton nedavno predložio nekoliko mogućnosti, ali je, nazvavši ih nedostatnima, zatražio od svog tima zaduženog za nacionalnu sigurnost da istraži i druge mogućnosti. Prema višim dužnosnicima, središnje je pitanje kako uskladiti želju za smanjenjem snaga s činjenicom da održavanje stabilnosti u Bosni još zahtijeva značajnu međunarodnu nazočnost određene vrste. Pentagon je upozorio Bijelu kuću da smanjenje ne može biti veće od skromnog bez izrazitijeg suženja sadašnjih mirovnih zadaća. Vladini dužnosnici sada razmatraju ideju da se međunarodne nenaoružane policijske snage pojačaju većim europskim sudjelovanjem čime bi se omogućilo izvrešnje više zadaća i smanjila potreba za američkim vojnicima i pripadnicima NATO-a." - ističe se u listu. AUSTRIJA DIE PRESSE 10. XI. 1997. Tuđman hoće u Izrael - i propada treći put "Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman neće u prosincu otputovati u Izrael. Zbog zahtjeva dvojice oporbenih zastupnika Kneseta poslije javne parlamentarne rasprave o Tuđmanovom posjetu, obje su strane odlučile po kratkom postupku otkazati već fiksno ugovoreni državni posjet. Naprotiv je Zvi Rav-Ner, šef odjela za istočnu Europu u izraelskom ministarstvu vanjskih poslova izjavio da posjet nije otkazan nego samo odgođen na neodređeno vrijeme. Istodobno je primijetio da u Izraelu postoje velika ograničenja protiv Tuđmanovog posjeta: 'Uz to je predsjednik Tuđman želio doći kako bi se ispričao za zločine počinjene nad Židovima.' Tuđman je tijekom Drugog svjetskog rata bio antifašistički borac i partizan; u unakrsnu vatru kritike dospio je zbog svojeg antisemitizma. Pri tome su prijeporne dvije izjave: prva je Tuđmanova izjava da je 'sretan' što njegova žena nije ni Židovka ni Srpkinja. Drugi problem je njegova već više puta opisana knjiga 'Bespuća' u kojoj piše i o Židovima u ustaškom koncentracijskom logoru u Jasenovcu. U prvom izdanju svoje knjige Tuđman je jednostavno nekritično preuzeo vrlo dvojbena stajališta hrvatskog predratnog komunista i kasnijeg nacionalista Ante Cilige koji je i sam bio zarobljen u Jasenovcu. Kao komunist izučen u staljinističkom Sovjetskom savezu, Ciliga je bio izrazito prijamčiv za 'cionističke teorije o uroti' svih vrsta. U njegovoj knjizi 'Sam kroz Europu u ratu' našla se i više nego pustolovna tvrdnja da su zagrebački Židovi čak i kao zarobljenici koncentracijskog logora imali 'stvarnu vlast' u zemlji. Inače, piše Ciliga dalje, svjetsko je židovstvo svojom 'nepristupačnošću' i 'arogancijom' samo izazivalo pogrome. Te izjave su se našle i u prvom izdanju Tuđmanove knjige. Poslije priznanja Hrvatske u siječnju 1992. Ciliga se u dubokoj starosti vratio kući i svoje zadnje dane proživio u elitnom staračkom domu u središtu Zagreba. Davanje izjava o Izraelu spada među opsesije hobi-povjesničara Tuđmana. Već je 1991. pokušao izgladiti svoj loš imidž i u jednom je interviewu listu 'Ma'ariv' najavio dugačko predavanje u Jeruzalemu. No do tog referata nikada nije došlo. Sada otkazani posjet bio je već treći Tuđmanov pokušaj da dođe u Izrael" - piše Aleksandar Oršić. SALZBURGER NACHRICHTEN 10. XI. 1997. Brigada ubojica osjeća da ju je Beograd ostavio na cjedilu "Munjeviti posjet glavnog tajnika NATO-a Solane i američkog zapovjednika u Europi Wesleya Clarka jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću u Beogradu došao je iznenada. Iako su Milošević kao i Solana i Clark odbili svaki komentar poslije razgovora u Bijelom dvoru, procurile su barem teme: Miloševića treba navesti na konstruktivnu suradnju u provedbi Daytonskog sporazuma, osobito glede za studeni raspisanih parlamentarnih izbora u bosanskoj 'republici srpskoj'. Mediji u Srbiji koji su pod nadzorom države, ponajprije beogradska televizija, po mišljenju promatrača doasad nisu napravili odlučujući odmak od militantnog srpskog vodstva oko traženog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Budući da se beogradska televizija u srpskom dijelu Bosne može dobro primati, političke bi emisije mogle utjecati na postupak birača i time se sukobiti s informativnim programom kojeg emitira uprava UN-a. Miloševiću se unatoč njegovoj protokolarnoj funkciji državnoga poglavara i unatoč sve većim unutarnjepolitičkim problemima još uvijek pripisuje utjecaj na razvitak događaja. Tako i glede sređivanja teškog kosovskog sukoba. Poslije susreta Miloševića s albanskim premijerom Fatosom Nanom tijekom 'balkanskog vrha' na Kreti, očekuju se izravni razgovori Miloševića i izabranog predstavnika kosovskih Albanaca Ibrahima Rugove. Javno priznanje Srbina Slobodana Mišića iz Vranja da je u dobrovoljačkoj brigadi sudjelovao u ratnim zločinima u Hrvatskoj i Bosni, dovodi Miloševića u težak položaj. Osobito što su po Mišiću jedinicu uvježbali i vodili jugoslavenski oficiri. U nedjelju je dodao i drugi četnik: dobrovoljac Srboljub Šuntić priznao je u jednom interviewu novinama ubojstvo 120 hrvatskih civila i vojnika. Osim detalja pojedinih kaznenih akcija u hrvatskim selima u bivšoj srpskoj republici krajini, opisao je 20 ubojstava hrvatskih civila tijekom povlačenja srpskih paravojnih jedinica pred završnom ofenzivom hrvatske vojske na krajinu. Kao motiv svojeg priznanja Šuntić je naveo svoje ogorčenje na vlast u Srbiji koja je 'nas dobrovoljce najprije prisilila da postanemo ubojice a sada nam okreće leđa'. Beograd je dosad pokušavao izbjeći priznanje ratne krivnje i uredu haaškoga suda u Beogradu podmetao sve moguće zamislive prepreke iako nije tajna da deseci ratnih zločinaca žive u Srbiji i da više njih služe kao aktivni oficiri u vojsci. Američka ministrica vanjskih poslova Albright ponovno je od Miloševića tražila demokratizaciju i ustvrdila da u 'Srbiji kriminalci slove kao privilegirani a građani naprotiv kao kriminalci!' Da su glavni tajnik NATO-a Solana i američki general Clark jugoslavenskog predsjednika ostavili u dvojbi glede oštrijeg držanja SAD-a i NATO-a ali i glede mogućnosti produljenja nazočnosti NATO-a u Bosni, jamačno se ne može naslutiti po ozbiljnim licima sugovornika u Bijelom dvoru u Beogradu" - izvješćuje Gustav Chalupa. SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 10. XI. 1997. Kamo idu Srbi "'Srbi su samo u jednom stoljeću bili tri puta napadnuti od jednih te istih neprijatelja, sva tri puta su, iako genocidno satrveni, bili pobjednici, ali to im ipak nije bilo dovoljno da kraj tisućljeća dočekaju koliko-toliko spokojno. Naprotiv, kraj stoljeća Srbi dočekaju kao poražen narod kojeg nisu shvatili čak ni njegovi saveznici'. Ovako poziciju Srba u XX. stoljeću problematizir dr. Veselin Đuretić, znanstveni suradnik Povijesnog instituta Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Dr. Đuretić ide čak dotle da 'ovo što nam se sad dogodilo' u jednom trenutku nazove 'najvećim porazom u cjelokupnoj srpskoj povijesti. (...) Ništa kod Srba ne funkcionira nacionalno, pa nije čudno što nam narod skoro jedno stoljeće tumara kao stado bez predvodnika. Nema centralne nacionalne ideje oko koje bi se okupili ljudi i organizacije. Oni koji su pozvani da je artikuliraju ograđuju se da im se ne bi prigovorilo da se bave politikom, a pretendiraju istovremeno da predstavljaju nacionalne institucije posebne vrste. (...) Srbi su 1941. godine s pravom reagirali na izrazito antisrpske stavove koji su ih egzistencijalno ugrožavali. To je jedna stvar, a potpuno je druga naknadna titoistička federalizacija i 'nacionalizacija' srpskog ustanka. Tu se, po mom mišljenju, radi o kalkulantskoj (zlo)upotrebi srpskog slobodarstva i srpskog rusofilstva u antisrpske, u biti, antijugoslavenske svrhe. To kažem zbog toga što su i ustanak u Srbiji, i ustanci u Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni, srpskoj Krajini, Sloveniji, srpskom Podunavlju, staroj Srbiji i Makedoniji, po svojim stvarnim motivacijama bili srpski. Bio je to čak i onaj u Dalmaciji kojeg su vodili Srbi katolici, jer su svoje jugoslavenstvo, u manjoj mjeri i srpstvo, pretpostavili klerikalističkom hrvatstvu, i to baš u ono vrijeme kada je ovako shvaćeno hrvatstvo doživljavalo najveću kompromitaciju. (...) Broz je, u stvari, igrajući svoju velikohrvatsku igru, uz upotrebu srpske borbe i preko manipulacija s Rusijom, navodio vodu samo na svoj mlin. Naši zapadni 'bivši saveznici' ni danas nisu shvatili da oni i danas, i u Srbiji i u bivšoj Jugoslaviji, u biti igraju u tom starom Titovom i Staljinovom kolu. (...) Uostalom, da ima šanse da to skoro shvate ne bi dozvolili da ideološki i funkcionalni potomci ubojica stotina tisuća Srba i desetina tisuća Židova i Roma budu proglašeni žrtvama 'srpske agresije', da se prilikom raspada Jugoslavije prihvate neetničke i nepovijesne granice i da se na srpskoj etničkoj podlozi stvori zaista velika Hrvatska". NIN 6. XI. 1997. Mi smo tvrdi Član predsjedništva BiH iz Republike Srpske Momčilo Krajišnik, u razgovoru za list, uz ostalo, kaže: "Ne možemo dostignuti svoj maksimum ali smo dobili svoju autonomnost, znači državnost unutar Bosne i Hercegovine. Uspostavom specijalnih veza s Jugoslavijom dobili smo nacionalno jedinstvo cijeloga naroda umjesto državnog jedinstva. Muslimani su postignuli da BiH nije podijeljena, tj. dobili su Federaciju - svoju jedinicu s Hrvatima. Da li će se Bosna potpuno raspasti ili će se učvrstiti ovisi, prije svega, od gospodarskih zakona i budućih prilika, a to nije stvar današnje generacije niti volje građana koji žive sada. Mislim da je ova generacija Srba i ovo čelništvo dostatno učinilo". (...) O navodnoj izjavi Miloševića o njegovom odlasku s dužnosti člana Predsjedništva, Krajišnik kaže: "Mislim da Miloševićeva izjava 'The New York Timesu' nije autentična. U to sam se uvjerio kasnije. To je proizvod i želja nekih ljudi koji bi rado vidjeli da me nema na ovom mjestu, jer tu izjavu vežu sada i za neke naše oporbene stranke, kao i za političare i diplomate na Zapadu. Nijedan pojedinac ne može me smijeniti. Postoji kampanja, zbog raznih interesa, onih ljudi koji bi željeli da odem s ovog mjesta. Postavlja se pitanje, ako međunarodna zajendica želi to uraditi, zašt nije pristala na parlamentarne izbore i predsjedničke izbore, kada bi i moje mjesto bilo na dražbi. Kada bih ja i otišao s ovog mjesta, ljudi koji bi došli ovdje mogli bi, možda, na početku biti 'kooperativniji' i provoditi ono što nije u Daytonskom sporazumu". ARGUMENT 10. XI. 1997. Spas za Srbe leži u priznavanju potpisanog i pridržavanju zakona Milić Miljenović razgovarao je s Petrom Đukićem, bivšim načelnikom Prijelazne policije u hrvatskom Podunavlju, odnedavno članom Odbora za nacionalno pomirenje u Vukovaru. Na upit novinara koja je njegova vizija pomirbe, Đukić kaže: "Prije svega moraju se Srbi izmiriti s hrvatskom državom. To znači da ta ista država mora poštovati prava Srba kao građana. Pri tome mislim na prestanak davanja otkaza Srbima samo zato što su Srbi, na priznavanje stanarskog prava, povratak uskraćenih socijalnih prava i oduzetih nekretnina, dionica i tako dalje. Priča o tome kako će samo ekonomska suradnja pomiriti Srbe i Hrvate ne pije vodu, jer to znači da će pomiriti samo one koji imaju čime trgovati. A što s ostalima, koji su u većini?" Istaknuvši kako Hrvatska zahtijeva što brži povratak svojih prognanmika u Podunavlje, novinar pita što sa Srbima iz zapandih dijelova bivše krajine, na što Đukić odgovara: "Znate što. Bombastično najavljivanje povratka Srba na Baniju i u Liku služi samo da Un pokupi političke poene. Niti za tako nešto ima realne osnove, niti volje u redovima hrvatske rukovodeće strukture". Na upit novinara kako će se onda Srbi i Hrvati pomiriti, Đukić odgovara: "Prije svega striktnim pridržavanjem zakona. Pri tome teško da može pomoći izbacivanje člana o širenju međunacionalne, rasne ili vjerske mržnje, iz Krivičnog zakona Hrvatske. Mora se biti realan i priznati da će na ovim prostorima još dugo sustav represije biti neophodan, kako bi se sačuvao mir među stanovništvom. To podrazumijeva jak policijski aparat i suvremeno zakonodavstvo i efikasno sudstvo". SLOVENIJA DELO 10. XI. 1997. Požurite, gospodine premijeru, kasnite "Gdje je Drnovšek, pitali su se u Bosni i Hercegovini već dulje vrijeme. Iako su ga očekivali uskoro poslije svršetka rata, predsjedniku slovenske vlade trebale su čak dvije godine da sjedne u zrakoplov koji ga je odvezao u Sarajevo. To nije bio vladin zrakoplov koji može voziti samo šačicu putnika nego poprilično veći zrakoplov Adria Airwaysa jer je Drnovšeka pratilo i brojno gospodarsdko izaslanstvo u kojem je bilo više od 50 predstavnika slovenskih poduzeća, banaka, Gospodarske komore Slovenije i Slovenske izvozne udruge. Ako broj sam svjedoči da se naši gospodarstvenici jako zanimaju za Bosnu, treba dodati da je zanimanje bilo izvanredno i na drugoj strani. Na poslovnoj je konferenciji naime sudjelovalo i nekih 80 bosansko-hercegovačkih poduzeća. Vjerojatno je točno da se za nekoliko mršavih sati toliko ljudi nije moglo baš nešto korisno dogovoriti - bilo je premalo vremena čak i za razmjenu mišljenja - no takvo sudjelovanje s obje strane više nego rječito svjedoči o velikom interesu i sigurno je dobra poputbina za življu gospodarsku suradnju. Pa makar je interes slovenskih poduzetnika u Bosni tako velik, većina je ipak zahtijevala barem minimalne pravne okvire prije nego što se upusti u veće poslove s tamošnjim poduzećima. Takvi okviri su jamačno i sporazumi o gospodarskoj suradnji te o prijevozu ljudi i robe u međunarodnom prometu potpisani tijekom Drnovšekovog posjeta Sarajevu i sigurno će još više otvoriti vrata bilateralnim gospodarskim odnosima. Poduzetnici s nestrpljenjem očekuju i sporazum o zaštiti ulaganja i pravno-imovinskih odnosa - moglo se čuti da bi se mogli potpisati još ove godine - koji će omogućiti ponajprije zajednička ulaganja i suradnju Slovenije i BiH na tržištima trećih država. Veliko zanimanje za svestranu suradnju među državama dokazuje i podatak da slovensko veleposlanstvo u BiH izdaje oko 200 viza dnevno i da prosječno slovenskim zrakoplovnim društvom u Sarajevo svakoga dana otputuje 35 ljudi. Zato je nadasve dobrodošao dogovor od petka o pojednostavljanju režima viza koje je Slovenija prije godinu dana, poslije potpisivanja pridružbenog sporazuma s Europskom unijom, uvela za državljane BiH. Time je nekoliko puta popravila gorak okus kojeg je lani s vizama dolila na međudržavne odnose. No činjenica je da će i Bosna morati napraviti nešto više ako joj je toliko stalo do dobrih odnosa s nama. Slovenija joj je, recimo, privremeno dala status države u razvitku, što znači da su industrijski proizvodi bosanskog porijekla oslobođeni plaćanja carine. Zato predstavnici slovenske vlade opravdano pitaju bosanske kolege: što vi dakle nudite nama? Drnovšek se tijekom posjeta Sarajevu mogao uvjeriti da je Bosna i Hercegovina tržište na kojem nedostaje svega. 'Donatorski kolač težak 1,1 milijardu dolara golem je a svoj će dio dobiti oni koji će biti dovoljno brzi i poslovno prodorni. Slovenska poduzeća imaju, i zbog posebnih poslovnih i osobnih odnosa, pri tomu velikih mogućnosti', nedavno je u interviewu mariborskom listu Večer izjavio ekonomski savjetnik pri slovenskom veleposlanstvu u Sarajevu Emilijan Žorž. Budući da naša država ima poteškoća s vlastitim gospodarstvom, takve bi mogućnosti, dakako uz trijezno poslovno promišljanje, svakako trebalo iskoristiti. Mnogi gospodarstvenici su unatoč dobrim odnosima koje imaju s bosansko-hercegovačkim kolegama ipak čekali da se u Sarajevo uputi i sam premijer i tako na simboličnoj razini da konačni pečat za življe sklapanje poslova. To se naposljetku ipak dogodilo. Njegovu izjavu o doprinosima Slovenije za što bržu uspostavu mira u Bosni naglasila je slovenska zastava koja je u zapovjedništvu SFOR-a na Ilidži izvješena prije dolaska premijera kao 37. zastava sudionica u međunarodnim snagama koje se brinu za očuvanje mirovnog procesa u BiH. Predsjednik vlade nije mogao niti želio skrivati da je posjet s vrlo opsežnim programom bio uspješan. Na odlasku je prošetao zrakoplovom i pri tomu se - smješkao" - izvješćuje Bojana Humar. HRVATSKA VEČERNJI LIST 11. XI. 1997. Novi suci - stari problemi U povodu dolaska novih sudaca u Haag i početka njihovog četverogodišnjeg madata u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, Višnja Starešina ocjenjuje kako oni "nemaju mnogo razloga za entuzijazam" i pojašnjava: "U prve četiri godine nisu imali kome suditi, sada ih nema dovoljno da bi sudili svima koji su u pritvoru, osobito nakon predaje bosansko-hercegovačkih Hrvata. Iz dosadašnjih slučajeva već je jasno da se tužiteljstvo muči s dokazima te da i zbog toga forsira duge procese s mnogo priča i malo biti, obrazlažući kako je to u skladu s anglosaksonskom procedurom. Što je ipk ponajprije izgovor. Pokazalo se da su bili u pravu oni suci koji nisu željeli potvrđivati optužnice sročene poput literarnih uradaka, sumnjajući u njihovu potkrijepljenot dokazima. I u pogledu suđenja bosansko-hercegovačkim Hrvatima koji se otprije mjesec dana nalaze u pritvoru razlikuju se stavovi nekih sudaca i tužiteljstva. Tužiteljstvo želi skupne procese kako bi uštedjelo na prostoru, vremenu i novcu. Neki suci brane pravo svakog pojedinog optuženika na brzi postupak, smatrajući nekorektnim da onaj tko je u odmakloj fazi predsudske procedure 'čeka' mjesecima ostale. Osim toga, smatraju da bez većih promjena pravila postupka, koja bi omogućila sucima veću ulogu u procesu, ne mogu biti izbjegnute sudske 'trakavice'". Dodajući svemu i izvješće predsjednika suda Cassesea Glavnoj skupštini UN-a u kojem je "otvoreno progovorio i o ograničenjima suda i nemogućnosti da obavi svoju misiju kapacitetima kojima raspolaže", te istaknuo "da će i nacionalni sudovi morati pomoći međunarodnome tako što sami sude za ratne zločine", novinarka na kraju piše: "S nekim optimizmom na rad suda mogu još možda samo gledati novoizabrani suci. Ali nakon što sljedećeg ponedjkeljka odjenu crveno-crne toge, prisegnu i suoče se s poslom - dulji optimizam izgleda nije suđen". Šarinić i ja nismo u sukobu Posebni odnosi s Federacijom BiH zacrtani u Nacrtu ugovornog sporazuma bili su tema razgovora Mladenke Šarić s dr. Ivićem Pašalićem, savjetnikom Predsjednika RH za unutarnju politiku. Komentirajući ocjene da se ponuđeni elementi u sporazumu (slobodna trgvinska zona, carinska i monetarna unija, zajedničko tržište) konfederalni elementi, dr. Pašalić napominje kako "nema potpuno čvrste granice između posebnih odnosa i nekih elemenata konfederalnih odnosa, dok su ustavno-pravno te razlike vrlo jasne i određene. Kad se o tome govori u našem prijedlogu ugovora jasno se kaže da će to biti ovisno o općim i gospodarskim uvjetima, te da će se poštovati interesi Federacije BiH i RH. Ako se pogleda kako je nastajala konfederacija Beneluxa, uočljiva je određena dinamika uspostave određenih sveza među državama. Dakle, sve se mora gledati kao dinamičan proces. Vrlo je teško reći kakav će uopće biti rasplet krize u BiH. takav ugovor, koji je od strateškog značenja, mora imati i širi okvir mogućih rješenja", kaže Pašalić. Istaknuvši kako nema dvojbi oko toga može li Hrvatska sklopiti ovakav ugovor samo s dijelom druge države, jer su one "razjašnjene u Ustavu BiH, donijetom u Daytonu", Pašalić objašnjava: "BiH je složena država, za koju ustavno-pravni eksperti kažu da joj je teško naći uzor po složenosti. BiH je kombinacija konfederalno-federalnih odnosa. U Ustavu stoji da entiteti imaju ovlasti za sklapanje ugovora o posebnim odnosima sa susjednim državama. S druge strane, mogućnost sklapanja ovakvog sporazuma bio je jedan od bitnih uvjeta za RH i Hrvate u BIH da bi prihvatili sporazume u Washingonu i Daytonu. Federacija je osmišljena i ustrojena kao dvonacionalna, po strukturi je prilično nestabilna i jasno je da je Hrvati u BiH ne bi prihvatili da im nije bila zajamčena mogućnost stupanja u posebne odnose s Hrvatskom. Posebni odnosi imaju za cilj jačanje Federacije, BiH kao države i provedbu mirovnih sporazuma". Analizirajući negativne ocjene u sarajevskom tisku na prijedlog sporazuma, kao i ocjene da Hrvatska njime želi konačno podijeliti Bosnu između Hrvatske i Srbije, Pašalić kaže kako takvi komentari nisu neočekivani i nastavlja: "Stranka demokratske akcije još uvijek je najjača politička snaga Bošnjaka-Muslimana, a poznato je da u njoj postoje različita stajališta - od umjerenih do krajnje ekstremnih, kojima je cilj urediti Bosnu kao unitarnu državu u kojoj bi Muslimani-Bošnjaci bili temeljni narod, a ostali nacionalne manjine. Takvu je izjavu ovih dana izrekao i g. Šemso Tanković, predsjednik SDA za Hrvatsku. To apsolutno mora uključiti alarm, koji će signalizirati na opasnost rušenja mirovnog sporazuma u BiH. Ako bi takva stajališta bila službena, to bi rušilo mirovne sporazume, mir i stabilnost u BiH. Nadam se da su to stajališta samo tih esktremnih krugova, a da će službena stajališta biti umjerena i da će prihvatiti sporazum". Pašalić u nastavku razgovora još napominje kako Hrvatska u BiH ne želi "učiniti ništa što bi bilo suprotno utvrđenoj politici međunarodne zajednice" te da sporazum pokazuje "našu namjeru da učinimo iskorak u mirovnom procesu", odnosno pomognemo "međunarodnoj zajednici da trajno riješi krizu u BiH". Glede bojazni javnosti da je sporazum most prema nekoj vrsti jugo-federacije, Pašalić podsjeća "da je upravo ova vlast izvukla Hrvatsku iz te države" i da "nikakav povratak u jugo-zagrljaj ne dolazi u obzir. (...) Odnosi na ovim prostorima nisu jednostavni, ali uvijek valja dobro razmotriti koji su hrvatski strateški nacionalni interesi. Čak i kad u BiH ne bi živjeli Hrvati, nama bi od iznimne važnosti bila stabilnost tog područja. Treba pogledati zemljopisnu kartu i upitati se kakva bi bila budućnost južne Hrvatske i Dubrovnika ako bi to zaleđe bilo nestabilno", napominje Pašalić. Komentirajući u nastavku razgovora napise u pojednim medijima u kojima se u kontekstu predstojećeg sabora HDZ-a govori o kadrovski promjenama i o sukobu njegove i Šarinićeve frakcije, Pašalić kaže: "Ne događa se tu ništa posebno. Potpuno je izvan pameti govoriti da postoje frakcije, od kojih jednu vodim ja, a drugu Hrvoje Šarinić. Sve je to vješta konstrukcija i manipulacija. Po toj naručenoj režiji, mi bismo se trebali sukobljavati i tako 'potrošiti', da bi se napravilo mjesta za neke 'srednje', koji bi sve to skupa pomirili. Nadalje, da li će netko i tko će iz Mladeži ući u vodsvo, odlučit će predsjednik Tuđman i sabor HDZ-a. Po mom sudu, neće biti dramatičnih promjena, nego će predsjednik vjerojatno predložiti saboru takvo vodstvo koje će moći voditi stranku na prijelazu u iduće tisućljeće, jer sasvim je izvjesno da će u veljači biti zadnji sabor HDZ-a u ovom tisućljeću". VJESNIK 11. XI. 1997. Debakl 'hrvatskog političkog centra' Izborni nastup tzv. porečke skupine, odnosno 'hrvatskog političkog centra', uoči izbora za Županijsku skupštinu Primorsko-goranske županije, analizira Goranka Jureško i ocjenjuje kako je on doživio "potpuni debakl. Prošlog utorka potpisani sporazum IDS-a, HSS-a, HSLS-a i HNS-a razvrgnut je u subotu novim sporazumom kojim liberali i narodnjaci pristupaju izbornom savezu - 'Obitelji' - u kojem su još SDP i PGS", objašnjava novinarka i komentira: "Tako se pokazalo da su sve političke analize u kojima je izražavana skepsa u djelotvornost 'hrvatskog političkog centra' bile proročanske, ali ne i teško dokučive". Ustvrdivši kako su šetnje "od Poreča do Osijeka" bile tek "mjesta na kojima su lideri četiriju stranaka pokušali dokazati da su relevantni čimbenici na hrvatskoj političkoj sceni", novinarka nastavlja: "Kad je trebalo pokazati autoritet unutar vlastite stranke i članstvu obrazložiti zašto bi bilo dobro da izborni nastup u Primorsko-goranskoj županiji bude zajednički - nisu uspjeli. Ljudi s terena vrlo su jasno rekli ne i okrenuli se onima za koje su uvjereni da će ih prije dovesti do uspjeha". Novinarka napominje da je lekciju porečkoj skupini "po tko zna koji put održao SDP, od početka skeptičan prema uvjerljivosti ponuđenog zajedničkog djelovanja", a koji je kao krivca za krizu u županiji jasno označio HSS. Izdvaja pritom riječi Slavka Linića koji je "bez dlake na jeziku ovih dana jasno rekao: 'Nametanjem svoje odluke županijskim vodstvima Gotovac, Ččić, Jakovčić i Tomčić pokazali su svoj totalitarizam i autokratizam'". Dodaje kako je skepsa stigla "i iz samih stranaka koje su trebale čini 'hrvatski politički centar' - HNS- i HSLS-a", a koje su se na kraju priklonile 'Obitelji, "što najbolje potvrđuje propast cijelog projekta 'HPC'. Lideri četiriju stranaka očito nisu dorasli zadatku koji su sami sebi postavili i koji je trebao jasnije profilirati zajedničke stvove njihovih stranaka, a prije svega uvjeriti u to i biračko tijelo. Dogodilo se potpuno suprotno. Najnovija zbivanja oko priprema izbora za Županijsku skupštinu Primorsko-goranske županije pokazale su svu nedosljednost i dezorijentiranost stranačkih prvaka četiriju stranaka u vremenu i političkom prostoru Hrvatske, a time su i svoj projekt - 'HPC' - osudile na propast", piše na kraju novinarka. Stravično nadmetanje zločinima Samooptužbe (i optužbe) za zločine počinjene tijekom ratnih sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme počesto zaokupljaju pozornost javnosti", piše Ivan Šabić izdvojivši svjedočenja srpskih dobrovoljaca Slobodana Mišića Topa i Srboljuba Šuntića o zločinima u Hrvatskoj, izjave Mire Bajramovića o ubojstvima Srba tijekom srpske agresije na Hrvatsku, navode Janka Janjića Tute o pokoljima bošnjački civila u istočnoj Bosni, te svjedočenje Dražena Erdemovića, koji je započeo seriju "samooptužujućih svjedočenja", govoreći o pokoljima Bošnjaka u Srebrenici. Komentirajući te istupe, Šabić piše: "Na listi onih koji su odlučili progovoriti o vlastitom sudioništvu u zločinima počinjenim u ratu koji je izbio nakon raspada Jugoslavije nesumnjivo će se naći još imena. Teret desetaka ili čak stotina ubojstava nije lako nositi. Neobično je ipak to što su ljudi koji za sebe tvrde da su počinili teške zločine o tome odlučili najprije govoriti pred novinarima, a tek onda pred nadležnim organima svoje zemlje te da se nitko od njih nije odlučio dragovoljno staviti na raspolaganje Međunarodnom sudu za ratne zločine. Očitovanje pred novinarima, dakle pred cjelokupnom javnošću, može se tumačiti kao jedan vid samokažnjavanja, ali ono ima i neka druga značenja". Novinar pritom napominje da su neki od svjedoka otvoreno rekli "da za svoje svjedočenje traže određene sume, dok drugi nisu o tome govorili, ali se doznaje da su novce uzeli, pa ostaje prostora za pretpostavku da su svoje kajanje, koje nisu mogli više odgađati, odlučili unovčiti. Osim toga, u vezi sa svjedočenjima Slobodana Mišića Topa i Srboljuba Šuntića, i cijele priče koja se u vezi s njima isplela u srbijanskim medijima, počela su se javljati mišljenja da je sve to pomno isplanirano kako bi se dokazalo da o zločinima pričaju samo problematične, psihički rastrojene i alkoholu sklone osobe, što bi bio temelj za (poznatu) tvrdnju da zločina zapravo nije ni bilo", upozorava na kraju Šabić. SLOBODNA DALMACIJA 11. XI. 1997. Bez NATO-a imat ćemo Bosnu! "'Spreman sam pozvati NATO da intervenira u Crnoj Gori ako pristaše Momira Bulatovića nastave izazivati kaos koji bi mogao rezultirati uvođenjem izvanrednog stanja... Bolje da nam red i mir očuvaju strane vojne trupe nego da se prolije krv u Crnoj Gori', riječi su Novaka Kilibarde, predsjednika Narodne srtranke Crne Gore izrečene u crnogorskom parlamentu, a koje u razgovoru s Vukom Đuričićem pojašnjava sam Kilibarda. Na molbu novinara da pojasni je li pozvao NATO, Kilibarda odgovara: "Nisam još pozvao NATO, nego sam upozorio crnogorsku, bolje reći međunarodnu javnost da bi bilo vrlo oportuno pozvati NATO kada dođe do kaosa u Crnoj Gori, a ja ocjenjujem da smo na smome pragu kaosa. Momir Bulatović se pobrinuo za to da dođe do ozbiljnih nacionalnih trzavica koje mogu lako prerasti u tragične sukobe. Ako do toga dođe, onda sam siguran da bi se ponovila Bosna. Prema tome, rekao sam da ću predložiti potpisnicima sporazuma s Milom Đukanovićem, dakle demokratskoj oporbi, da zatraži intervenciju NATO-saveza kako bi se sprječilo kvrorpoliće i sačuvao mir u Crnoj Gori". Ustvrdivši kako Momir Bulatović "nije bio ništa drugo u Crnoj Gori nego guverner Slobodana Miloševića", Kilibarda o tome što će Milošević sljedeće poduzeti, odnosno o mogućnosti da nakon onoga što se događalo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pokuša sličnu avanturu i u Crnoj Gori, kaže: "Nadam se da do toga ipak neće doći. On sada radi svoj posao, formira petokolonaške snage po Crnoj Gori i priprema teren da ekonomski i na sve druge načine što više iscrpi Crnu Goru, i on će u jednom trenutku pustiti 'niz vodu' Momira Bulatovića. Međutim, on sada priprema revalorizaciju Momira Bulatovića na prijevremenim parlamentarnim izborima gdje će mu pružiti svaku moguću pomoć. Dakle, Milošević je praktičan političar. On će vjerojatno u jednome trenutku ipak priznati Mila Đukanovića, ali će se pobrinuti, kao što to i sada radi, da se sa svih strana podrivaju temelji njegove vlasti". 110237 MET nov 97