THE WASHINGTON POST, 9. XI. 1997.

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=9. XI. 1997. Ž3=Bosna poslije lipnja Predsjednik Clinton protekloga je tjedna započeo sastanak s članovima Kongresa tražeći podršku za produženje američke nazočnosti u Bosni poslije istjeka sadašnjeg mandata NATO-a u lipnju. On je u pravu kad to traži. Uobičajene su žalopojke da su mirovne snage premalo učinile, i treba ih kritizirati što nisu bile mnogo aktivnije na mnogim područjima. Ali je zacijelo pogrešno reći da ništa nije učinjeno. Mnogo je toga učinjeno, pa bi bilo ne samo nemoralno nego i štetno za interese SAD ostaviti Bosnu da ponovno potone u rat umjesto da se gradi na onome što je učinjeno. Daytonski sporazum, 1995., imao je dva cilja, civilni i vojni. Njime je trebalo zaustaviti najkrvaviji sukob u Europi poslije Drugoga svjetskog rata, etničko čišćenje, masovna silovanja, zimske opsade i granatiranje civila. Ti su ciljevi ostvareni gotovo bez ljudskih žrtava u snagama NATO-a. 'Sretni smo što više nema rata', izjavila je Vesna Pešić, istaknuta predstavnica demokrata u Jugoslaviji, misleći na dugotrajne patnje. 'To je najveći uspjeh Daytona. To nije siguran uspjeh', upozorava ona; 'nema sigurne podjele Bosne po etničkim granicama; ako se NATO povuče idućeg lipnja, rat će se nastaviti.' Civilna bi strana Daytona zacijelo bila ugrožena. Sporazum je trebao postaviti temelje za multietničku državu u kojoj bi Bošnjaci, Srbi i Hrvati - muslimani, pravoslavci i katolici - mogli živjeti u miru. Napredak je nedvojbeno bio spor. Premda je u proteklih šest mjeseci, prema riječima gđe Pešić, 'bilo nekih dobrih znakova'. Mnogi se prognanici nisu mogli vratiti u svoje domove, ali ih se nekoliko stotina tisuća vratilo. Od 78 javno osumnjičenih za ratne zločine, 20 ih je u pritvoru, uključujući i neke veće zvijerke. Najokorjeliji nacionalisti izgubili su nadzor nad policijskim jedinicama i televizijskim i radijskim stanicama. Čak se i gospodarsstvo oporavlja. Clintonova administracija nije sebi učinila uslugu time što je postavila uzastopne rokove za povlačenje snaga koje bi trebalo biti postupno. A nije sebi pomogla ni proteklog tjedna kad je neopreznim izjavama državne tajnice i ministra obrane stvorila dojam da je rascjep u kabinetu veći nego što doista jest. Ali, u najmanju ruku, ondje gdje Europa, Bushova administracija i, na početku, Clintonov tim nisu uspjeli, Daytonski sporazum jest - donio je mir. Postoji nada da će se mir održati ako Sjedinjene Države ne odustanu. Ako se Amerika prerano povuče, morat će se vratiti, prije ili poslije, i to u mnogo težim okolnostima. O tome bi Clinton trebao donijeti odluku odsada pa do lipnja." 100241 MET nov 97