VOA - 9. XI, O ANTISEMITIZMU S KUSTIĆEM, GOLDSTEINOM I LETICOM

Ž1= GLAS AMERIKE - VOA Ž2=9. XU. 1997 (...)Prije tri tjedna Katolička Crkva u Francuskoj se javno ispričala Židovima zbog progona i činjenice što se takvo zlo uopće moglo dogoditi u Francuskoj. Je li takvo što moguće i u Hrvatskoj upitao je naš novinar Željko Matić don Živka Kustića, direktora Informativno-katoličke agencije koji nas je upozorio da je Crkva u Francuskoj djelovala nakon II. svjetskog rata kao slobodna za razliku od Katoličke Crkve u Hrvatskoj. = Poslije rata je Crkva u progonstvu pod pritiskom boljševističkog odnosno komunističkog ateizma. Kad se pokoreni i ugroženi kaje to nije isto kao i kad se oslobođeni kaje. Ja sam više puta čak i napisao u to doba kada se govorilo o Jasenovcu, da li se traži od vas pokajanje za pomirenje ili pokajanje za naše poniženje. O tome tek sada, u novije doba kad je Crkva u Hrvata i hrvatski narod nisu u tom stanju kompresije, kao što su onda bili, sad se može tek govoriti da li je ta Crkva slobodna u okvirima sadašnje slobode, treba, može i tako izvršiti taj povijesni čin iskrenog žaljenja za ondašnje pogreške. No don Živko Kustić ne isključuje na mogućnost isprike. = Nemojte tumačiti službeno ništa, ali je činjenica da je na prvoj svojoj tiskovnoj konferenciji novi zagrebački nadbiskup i novi predsjednik Biskupske konferencije Hrvatske rekao da u ovoj trogodišnjoj pripravi za veliki jubilej 2000. da bi trebalo možda cijelu godinu posvetiti velikoj ispovijedi, a to je samokritičnom pogledu u pošlost upravo zbog čišćenja pamćenja i preuzimanja odgovornosti, to je rečeno. Dr. Slaven Letica, publicista i istraživač očekuje od Katoličke Crkve u Hrvatskoj sljedeće: = Ono što bi svakako Crkva trebala napraviti danas kao svaka prosječna, moderna crkva, da se suoči s vlastitom poviješću i u doba dvaju totalitarnih velikih poredaka na ovom prostoru, i ako hoćete čak i tri, monarhijskom, endehazijskom-ustaškom i komunističkom i prvi korak u pravcu toga bi bilo da se u okviru ozbiljnih teologa napravi jedan ozbiljan projekt gdje bi se analizirala i uloga katoličke štampe u sva ta tri razdoblja, i uloga je klera općenito na jednoj vrlo niskoj razini, i sudjelovanje dijela klera u zločinima. A tek nakon toga bi ta isprika imala neki smisao. Ovako jedna gesta da netko klekne negdje i kaže 'Žao mi je', nema nikakvog smisla'jer bi to bilo i licemjerno i ne bi bilo odgovorno prema toj instituciji. Ja mislim da svakako kao što je to rekao don Živko stvaranje hrvatske države čini lagodnijom poziciju Crkve da se suoči s tim ozbiljnim problemom. Hrvatsko društvo općenito ima pred sobom ta dva zadatka. Da se na neki način suoči s vlastitom komunističkom prošlošću i još s težim iskustvom II. svjetskog rata i iskustvom NDH-zije. Ostavljajući Crkvi da sama procijeni što joj je činiti povjesničar prof. Ivo Goldstein naglašava: = Ono što zapravo mene više u čitavoj ovoj priči nekako motivira da govorim jest to da je počelo preispitivanje na širim prostorima, dakle i u Vatikanu i u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, preispitivanje samoga sebe i da je počelo na ovom našem prostoru. Naime ako mi u hrvatskoj povijesti pronalazimo samo velikane, slavna djela, herojska djela, ako pronalazimo samo dobro, ako pronalazimo samo činjenice koje nas na neki način čine dobrima, pametnima, pozitivnima, a one druge negativnima, da su nas oni stalno proganjali, varali itd. to je jedna kriva povijest, to je nerealna povijest s jedne strane. S druge strane ona nas čini nezdravima. Ozdravljenje u sadašnjosti, stvaranje jednog zdravog društva u sadašnjosti, naravno u budućnosti sutra, mora u ovoj našoj situaciji nažalost se napraviti kroz čišćenje vlastite nacionalne povijesti. Nama se to počelo događati ne nažalost na jedan vrlo loš način, to je počelo na taj način što se počnu mistificirati stvari i činjenice o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ali ja bih rekao da je to više stvar spoznavanja i shvaćanja onog što se nama dogodilo 91. Pritom neću reći da na ovu zemlju nije izvršena agresija, to je činjenica i to nije sporno. Ali činjenica da su i oni koji su bili hrvatski branitelji i koji tvrde da su radili u hrvatsko ime i u korist Hrvatske činili zločine. Temeljem dva provedena istraživanja prof. Letica tvrdi da antisemitizma u klasičnom značenju tog pojma nema u Hrvata, ali istovremeno i njegova istraživanja dokazuju porast etnocentrizma. = Ja sam osobno u zadnjih sedam godina proveo nekoliko istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj o etnocentrizmu, dakle o tome kako Hrvati, odnosno bolje kazano građani Hrvatske, doživljavaju sebe i druge ljude. Jer dva od tih istaživanja su bila specifično usmjerena ka Židovima, odnosno kako je sad u modi, pohrvaćenje hrvatskog Ustava govori o protužidovstvu i protuizraelstvu, na ovoj fazi, tragu projekta koju vodi kolega Goldstein. Ta dva istraživanja koja su provedena ranije su pokazale da su etničke distance odnosno predrasude prema Židovima u Hrvatskoj vrlo malene. Taj sad podatak sam po sebi ne znači ništa jer je u Hrvatskoj naprosto premalo Židova. Znači kad govorimo o antisemitizmu mi danas možemo uzeti u obzir drugi semitski narod, a ljudi često zaboravljaju da su i Muslimani ili dio Muslimana semiti. U ovom zadnjem istraživanju ja sam testirao kakve su predrasude prema drugim ljudima i pokazuje se da je '97. godine došlo do naglog pokreta u slojevima hrvatske javnosti. Između 60 i 75 posto Hrvata smatraju da su najljepši, najhrabriji, najmoćniji itd. posebice u odnosu na Muslimane i Srbe i spremnost na sklapanje međuetničkih brakova je naglo opala. Spremnost na prihvaćanje Srba i Muslimana kao nadređenih na poslu je pala i ono što mene osobno najviše zabrinjava, postoji jedan dosta snažan autoritarni sindrom u Hravtskoj, otprilike 60 posto ljudi i danas smatra da Hrvatska treba snažnoga vođu. To pokazuje i veliki dio što jedan veliki dio još uvijek nažalost odobrava čak i radikalne oblike diskriminacije drugih naroda. U tom smislu selektivan pristup odnosno sama deustašizacija koju predlaže Goldstein ne bi po Letici bila učinkovita. = Što Hrvatska ima se suočiti s tri bolne totalitarne ideologije u ovom stoljeću. I naprosto selektivno to nije moguće napraviti. Imamo znači Krležinih Deset krvavih godina koje na neki način problematiziraju čiste monarhijske diktature stare Jugoslavije. Imamo NDH-zijski ustaški period sa neslućenim zločinima i imamo period od pola stoljeća ateističkog komunizma i znači da treba paralelno, ja to ne znam kako je to napravljeno. Međutim mi ne možemo to raditi samo ovako jer se onda javljaju nove frustracije. Uvijek će vam se javiti i kazati 'Ajmo mi pogledati naše kosti, vi brojite vaše kosti' i to završi u tako jednom dosta ... prijedlogu, nepromišljenom od Tuđmana da treba Jasenovac pretvoriti u opće groblje. Danas na međunarodni dan borbe protiv antisemitizma i fašizma kao branu svakom totalitarizmu, kako je stav kršćanstva, Živko Kustić predlaže: = Dokle god svaki vjernik ne bude znao da mu je svećenik do beskraja govorio da nitko ne može biti kriv zato što je neke narodnosti ili neke skupine, da sva ta krivnja mora biti biti individulizirana i da je smrtni grijeh smatrati da je netko mali čovjek ili manje pouzdan ili manje njemu odgovara zato što je Židov, Cigan i Srbin, to je bitno. Kolektivna krivnja još nije istjerana iz glava niti kršćana, a bojim se da mi svećenstvo pojedinci još moramo u tome jako puno učiniti i da je to put čišćenja od ovih svih problema. Ž5=(VOA) 100240 MET nov 97