SLOVENIJA - DELO - KRETA - 5. XI.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=5. XI. 1997. Ž3=Balkanske svađe na Kreti "Prvi susret na vrhu balkanske osmorice kod Herakliona na Kreti svršio je kako se očekivalo: bez spektakularnih postignuća, sa zaključnim izvješćem koje poziva balkanske države da nadvladaju stoljećima stare sukobe i prijepore i da se u duhu suvremenoga doba usmjere na jačanje političke stabilnosti, usklađivanje zakonodavstva, ukidanje trgovačkih zapreka te na gospodarsko-socijalni razvitak i regionalnu suradnju. Značajno je da su se državnici i diplomati Grčke, Albanije, SRJ, Rumunjske, Bugarske, Turske, Makedonije i BiH na Kreti dogovorili da će sljedeći balkanski vrh iduće godine biti u Turskoj i da će se prije sastanka na najvišoj razini održati susreti ministara. Najznačajnije postignuće bilateralnih razgovora osmorice najava je jugoslavenskog predsjednika Miloševića i albanskog premijera Nanoa da su se Beograd i Tirana nakon polastoljetnih hladnih i zaoštrenih odnosa odlučili za početak normalizacije međusobnih odnosa. Unatoč tomu, nije ostalo tajnom da su glede položaja Albanaca na Kosovu jednako daleko kao i prije. Dok je Nano ponovio da bi se albanska zajednica u Srbiji i Crnoj Gori morala po pravima izjednačiti s onima koja za etničke zajednice i manjine po europskim mjerilima i međunarodnom pravu vrijede u Europi, Milošević ustraje da je Kosovo samo unutarnji problem SRJ, osobito Srbije. Grčki domaćini su vjerojatno manje zadovoljni jer razgovori grčkog premijera Simitisa i turskog kolege Yilmaza nisu donijeli nikakav napredak nego su obje strane ponovile poznata, stara stajališta o teritorijalnom sporu u Egejskom moru, a osobito o ciparskom problemu. Nitko nije ozbiljno očekivao da će prvi grčko-turski susret na tako visokoj razini nakon govora predsjednika Papandreua i Ozala prije devet godina donijeti bitan preokret u teritorijalnom sporu a još manje na Cipru. U skladu s lijepim ponašanjem, iz Atene i Ankare su se tik prije konferencije na Kreti prestali međusobno optuživati za sporove, iako je vjerojatno samo pitanje vremena kad će temperatura među susjedima opet narasti. Budući da ciparski problem poslije gotovo četvrt stoljeća (poslije turske invazije 1974. godine, zauzimanja sjeverne trećine otoka i proglašenja nepriznate turske republike Cipar), nisu s mrtve točke uspjele pomaknuti ni velesile na čelu sa SAD-om ni često posredovanje diplomata UN-a, krizu dakako nije mogao rasplesti jedan jedini razgovor grčkoga i turskoga premijera. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan nedavno je rekao da svjetska organizacija do početka sljedeće godine neće više posredovati jer je ozračje između Grčke, Cipra i Turske tako pregrijano da ga najprije treba malo ohladiti; s tim se SAD očito ne slažu. Washington je naime u 'vrući trokut' odmah poslao prekaljenog diplomata Holbrookea da gurka vruće kestenje po žeravici, no veliko je pitanje kakav će biti uspjeh. Za grčko-turske odnose, slično kao i za odnose među drugim balkanskim državama (između Bosne i SRJ, Makedonije i Grčke, SRJ i Albanije te drugih bilateralnih ili multilateralnih 'kriznih veza') općenito vrijedi da su puno zamršeniji nego što se može zaključiti na prvi pogled jer u pravilu nemamo posla s tim problemima koji bi započeli i svršili na razini dvostranosti, nego nadilaze taj okvir i imaju širu međunarodnu pozadinu. O jadnoj ulozi zapadnoeuropskih demokracija u ratu u Hrvatskoj i u Bosni tu nema smisla pisati jer je o tome već dovoljno rečeno. Prepletanje i sukobljavanje interesa velesila na Balkanu tijekom dugih stoljeća kriza i sukoba puno je pridonijelo da je jugoistočni dio Europe postao sinonim za bačvu baruta i balkanizaciju sa svim negativnim predznacima. Interesi velesila, od SAD-a, Britanije, Francuske, Italije, Njemačke do Rusije i još nekih, i danas se križaju u pojedinim dijelovima Balkana i globalno. Međunarodna pozadina krize u bivšoj Jugoslaviji dovoljno je poznata, talijansko 'presezanje' za Albanijom također, dok su grčko-turski odnosi dodatno opterećeni strategijskim i manje strategijskim povezanostima koje sežu od Sjedinjenih Država preko Europske unije i Izraela do Rusije, bliskoistočnih i srednjoistočnih država, sve do srednje Azije. Balkansko klupko je dakle tako zapetljano da ga susret osmorice na vrhu ne može raspetljati, iako su razgovori na Kreti ipak donijeli neke munjevite zamisli i pokazali put naprijed. Ako će se ti državnici ipak sastajati, bez povijesnih ili prijelomnih odluka, to je bolje već samo po sebi jer se sreću političari i diplomati, a ne vojske balkanskih država. Stare i nove uvrede na Balkanu ucrtale su duboke tragove i konferencije državnika ne mogu ih samo tako izgladiti, a odluka za ubrzanje gospodarske i druge suradnje i ostalog je dobra ako ne ostane na riječima, što se u tom dijelu svijeta rado događa. Prema kretskom vrhu i svemu što će događati nakon njega, ni Slovenija ne može biti ravnodušna, jer balkanska je kriza (cjelovito i u pojedinačnim elementima) na njezinu pragu, stoga Ljubljani ne bi škodilo da pokaže više političko-diplomatske živosti i aktivnosti nego do sada" - drži Avgust Pudgar. 060151 MET nov 97