THE ECONOMIST, 1. XI. - 7. XI., KOSOVO

Ž4=VELIKA BRITANIJA Ž1=THE ECONOMIST Ž2=1. - 7. XI. 1997. Ž3=Na rubu "Hoće li Kosovo na posljetku eksplodirati? Godinama se, s vremena na vrijeme, predviđalo izbijanje ozbiljnog nasilja između kosovskih Albanaca i srbijanske države koja vlada kosovskim područjem. To se nije dogodilo - ne još. Demonstracije tisuća albanskih studenata 29. listopada u Prištini, glavnom gradu Kosova, prošle su mirno. No napetosti su sve veće. (...) Otkad je Milošević 1989. oduzeo Kosovu autonomiju, Albanci postaju sve ogorčeniji. Nijedan se albanski vođa ne usuđuje za svoju zemlju tražiti ništa manje od pune neovisnosti od Srbije. Umjerene struje, koje bi se željele mirnim putem odcijepiti, priznaju da gube svoj utjecaj u korist zagovornika nasilja. Politika Kosova, najsiromašnijeg kuta Srbije, prilično je čudna. U zadnjih šest godina etnički Albanci poduprli su svoju neovisnost na nezakonitom referendumu, nezakonito su izabrali vlastiti parlament i predsjednika te stvorili vlastiti obrazovni i socijalni sustav. Njihov predsjednik, vođa Demokratske lige Kosova Ibrahim Rugova, slobodno putuje (s jugoslavenskom putovnicom), ubirući po Europi 'porez' od iseljeništva. U međuvremenu srbijanska policija nameće izvanredno stanje i sramotno krši ljudska prava. Srbi i Albanci u golemu broju napuštaju područje. Priština je podijeljen grad. Albanska država u sjeni do sad je izbjegla rat zahvaljujući Rugovinim pozivanjima na izbjegavanje nasilja te Miloševićevoj nespremnosti da ponovi brutalno etničko čišćenje, koje nije uspjelo proširiti srpske granice u Bosni i Hrvatskoj. No obje vođe gube moć u korist jačih ljudi. (...) Jedan je Rugovin takmac vođa Parlamentarne stranke Kosova Adem Demaqi koji je proveo 28 godina u srpskom zatvoru. Hiseni i Demaqi ne zagovaraju nasilje, no spremni su izazivati sukobe pozivanjem tisuća etničkih Albanaca na ulice. No čak ni oni ne predstavljaju glas mnogih Albanaca ispod 30 godina starosti, koji čine veći dio stanovništva. U zadnjih nekoliko godina bilo je sve više napada na policajce, dužnosnike i prosrbijanske Albance. Srbijanski dužnosnici optužuju Kosovsku vojsku oslobođenja za ubojstva više od 30 ljudi. Oni tvrde da se ta skupina uvježbava u samoj Albaniji te u zapadnoj Europi. U srpnju su tri Albanca proglašena krivima za pripadnost toj organizaciji, no moguće je da su mučenja pridonijela njihovim priznanjima. Druga su dvojica osumnjičenih umrla u zatvoru, a 17 ih je ovaj tjedan izišlo pred sud. Albanci kažu da su Srbi izmislili KVO da bi opravdali represiju. Budući da je sad slabiji, g. Milošević ne bi lako mogao postići kompromis, čak i kad bi to želio. Srbijanskom je nacionalistu Vojislavu Šešelju upravo izmakao položaj predsjednika Srbije, na listopadskim izborima. On će drugu priliku dobiti 7. prosinca. Čak i ako g. Šešelj opet ne uspije postati predsjednikom, nije vjerojatno da će g. Milošević Albancima dati mnogo od onog što traže. Iako Srbi čine samo desetinu stanovništva Kosova, oni ga smatraju svojom povijesnom kolijevkom. Doslovce nijedan srbijanski političar ne kontemplira neovisnost Kosova. (...) Zapadne vođe očajnički žele izbjeći etnički sukob koji bi mogao potaknuti daljnje nemire u susjednoj Makedoniji, u kojoj živi velika i nezadovoljna albanska manjina. Zbog toga one od g. Miloševića zahtijevaju da Albancima ponudi autonomiju, a ako to ne učini mogao bi im biti onemogućen pristup financijskim institucijama poput Svjetske banke. Zauzvrat, od kosovskih se Albanaca traži da odbace zamisao o punoj neovisnosti. No čini se da nijedna strana na Kosovu zasad ne slijedi te savjete." 060151 MET nov 97