BEOGRAD, 5. studenoga (Hina) - Srpski "dragovoljac" Slobodan Mišić (50) - kako je danas objavila beogradska novinska agencija Beta - ispričao je lokalnome tjedniku u Vranju "Vranjske" da je na vukovarskom i bosanskom ratištu ubio 70
do 80 ljudi, da je Muslimanima rezao glave i uši i da njegova ispovijed nije izdaja, "jer su izdajice oni koji su govorili da Srbija nije u ratu i koji su se obogatili dok je narod krvario".
BEOGRAD, 5. studenoga (Hina) - Srpski "dragovoljac" Slobodan Mišić
(50) - kako je danas objavila beogradska novinska agencija Beta -
ispričao je lokalnome tjedniku u Vranju "Vranjske" da je na
vukovarskom i bosanskom ratištu ubio 70 do 80 ljudi, da je
Muslimanima rezao glave i uši i da njegova ispovijed nije izdaja,
"jer su izdajice oni koji su govorili da Srbija nije u ratu i koji su
se obogatili dok je narod krvario". #L#
O svojemu prijašnjemu životu Slobodan Mišić kaže da je bio boksač,
da je u mladosti bio u popravnome domu, poslije i u zatvoru zbog
pronevjere, a da je danas odbačen od "obitelji i društva".
"Ja sam mrtav čovjek i ništa gore mi se ne može dogoditi. Imam 50
godina i... dosta mi je laganja. Svi nešto pričaju, uljepšavaju,
lažu, neka se jednom zna kako je bilo", rekao je Mišić u ispovijesti
pod naslovom "Dolaze mi u san", koju objavljuje tjednik "Vranjske",
a čije izvatke prenosi Beta.
Mišić je rekao da je ratovao zato što je želio da "budemo svatko na
svojem i da bolje živimo", ali "vidi da se prevario". Rekao je da se
ni zbog čega ne kaje, ali da mu je žao što je ubio dvije žene,
Muslimanke.
"I opet bih isto. Samo da hoće nešto izbiti na Kosovu". Ne bih, kaže
Mišić, ubijao samo Albance. "I neki naši bi mi bili na nišanu",
dodao je.
Na pitanje zar mu nije dosta ubijanja, Mišić je odgovorio da je
"najveća pogreška kad ubiješ prvi put. Poslije to ide samo od
sebe".
Mišić se, prema ispovijedi, prijavio kao dobrovoljac u lipnju ili
srpnju 1991. Iz vojarne "južnomoravsih brigada" u Vranju bio je
poslan u Smederevsku Palanku, veliki sabirni centar za
dobrovoljce.
"Tu smo uvedeni u evidenciju, dobili smo oružje, a zatim su nas
kamionima prebacli na Pasuljanske livade. Na tom vojnom poligonu
imali smo dvotjednu obuku, isprobali smo oružje i onda pravac
ratište. Sljedeća naša stanica bila je Sremska Mitrovica, odakle
smo, preko Šida, prabačeni na prvu borbenu liniju u selo Marince",
rekao je Mišić.
Bio je raspoređen u postrojbu kojom je, po Mišićevim riječima,
zapovijedao potpukovnik Gradimir Pavlov i kapetan Stanković,
oficiri iz beogradske vojarne "4. juli".
Kaže da je prvi put ubio u Marincima, jednoga Hrvata.
"Bilo me je strah. Hvatala me nekakva muka, malaksalost. Ali, već
poslije dva-tri dana čovjek ogugla...", opisao je Mišić.
Rekao je da je bilo ubijanja civila. To su, po njegovim riječima,
bili "ekstremisti koje su mještani Srbi znali, i oni su odmah
likvidirani, streljani".
Mišić je priznao da je ubio i neke zarobljenike, a kaže da je zbog
toga bio kažnjen sa sedam dana zatvora.
Po njegovoj priči najviše je ljudi poginulo u Vukovaru. Rekao je da
nije vidio nikakve masovne grobnice i da nikad nije vidio
arkanovce, ali da je "bila jedna Šešeljeva jedinica", čiji je
"komandant bio neki riđobradi vojvoda koji je stalno nosio
sablju".
Na ratištu je ostao oko 15 mjeseci, do, kako on to naziva,
"oslobađanja Vukovara", a zatim je "tražio načina da ode u Bosnu,
gdje se već "počelo kuhati".
Na pitanje zar mu nije bilo dosta ubijanja, Mišić je odgovorio: "Ne
razumijete vi to. Uđe ti u krv, u mozak. Kao droga. Ne možeš
jednostavno bez toga."
Preko Užica i Bajine Bašte otišao je u Bratunac gdje se javio
Teritorijalnoj obrani i raspoređen je u Fakoviće.
Zajedno s jedinicama koje su dolazile iz Bratunca "čistili su
muslimanska sela jedno po jedno".
"Palili smo sve ispred sebe, bacali bombe u kuće, pucali... Nešto
Muslimana smo zarobljavali i slali ih u Bratunac. Uglavnom poslije
naših akcija sela su bila uništena do temelja, Žanjevo, Tegare i još
sedam-osam sela."
Po njegovoj procjeni ubijeno je "oko 4000 do 5000 Muslimana". "Samo
u šumi, u selu Tegare ubijeno je više od tisuću ljudi za tri-četiri
sata", kazao je Mišić. Nije ubijao djecu, ali "žene smo ubijali".
Mišić je ispričao da je dvojici Muslimana odrubio glavu, jednu od
njih "nabio je na tarabu", a iste večeri je ubio još šest Muslimana
koji su došli uzeti tijelo.
Kad nije imao novca, Mišić je prodavao uši Muslimana za 50 maraka.
Uši im je rezao sam, i to uvijek lijevo.
Na pitanje bi li pristao otići u Haag, Mišić je odgovorio da o tome
nije razmišljao. "Ali zašto da ne. Neka se zna istina. Iako ne
vjerujem da ću im dopustiti da me živa uhvate. Naročito ne ovim
našima", kazao je Mišić
(Hina) sb mi
052139 MET nov 97