HERALD, 31. X., PFAFF

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=31. X. 1997. Ž3=Napusti li Amerika Bosnu, Europa nema drugog izbora nego ostati "Na Kosovu je stvorena albanska 'vojska oslobođenja'. Jedanaest policijskih postaja u kojima su zaposleni Srbi prošloga je mjeseca opustošeno u napadima. Policija je izgubila nadzor nad dijelom te pokrajine, a nakon ovogodišnjih nereda u Albaniji, napadi su postali sve češći", piše William Pfaff. "Albansko vodstvo Kosova zalaže se za nenasilni otpor prema Srbima, no većina promatrača u području drži da će se, u nedostatku srpskih ustupaka, stanje sigurno pogoršati. Nedavni izbori u Srbiji potvrđuju da tamo jača hipernacionalizam. Druga posljedica događaja u Bosni tiče se muslimanskog iseljavanja u zapadnu Europu. Ispitivanje stajališta mladih doseljenika u Francusku otkriva da Bosna sad predstavlja najvažnije pitanje koje utječe na njihovo priklanjanje islamskim integristima ili fundamentalističkim pokretima. Integristi smatraju da je budućnost Muslimana u Europi upitna, budući da su Europljani odbili braniti Muslimane u Sarajevu i drugdje u bivšoj Jugoslaviji, a ti su Muslimani mnogo godina živjeli kao potpuno integrirani žitelji Europe i dio europske civilizacije. Oni tvrde da im stoga preostaje jedino put oružane borbe. U Washingtonu su se nedavno čuli pozivi na napuštanje Daytona, podjelu Bosne i brzo povlačenje NATO-a. To bi međutim bilo jednako problematično kao i ostati u području, jer bi, ratificirajući ono što su srpski i hrvatski nacionalisti željeli od početka, zahtijevalo da NATO nadgleda još veće selidbe stanovnika. No ta se zamisao sviđa Amerikancima, opsjednutim političkim rizikom od američkih žrtava. Tome taboru pripada Henry Kissinger i 'The New York Times'. Nema 'izlaza' koji bi bio na raspolaganju ljudima u Bosni. Etničke strane te zemlje daleko su od pomirbe, no ne tako daleko kako su bile kad su počeli Daytonski predgovori. Nedavna odluka predsjednice bosanskih Srba Biljane Plavšić da podupre Dayton, bila je odgovor na novu stvarnost stvorenu međunarodnom nazočnošću u Bosni. Nije pretjerano tvrditi da će događaji sljedećeg proljeća presuditi o sudbini Europske unije kao političkog čimbenika, kao i o budućnosti NATO saveza. Američko povlačenje pretvorilo bi plan Clintonove vlade za proširenje saveza u farsu. Ako NATO pod vodstvom Sjedinjenih Država nije spreman ustrajati u uspostavljanju mira u Bosni, predodžba proširenog NATO-a koji u ostatku Europe održava mir izgubit će svaku vjerodostojnost. Ipak, Kongres i Clintonova vlada odgovaraju na zahtjeve domaćeg javnog mnijenja, koje je danas prilično loše informirano te nezainteresirano za opasnosti na Balkanu i za proširenje NATO-a. Postoji velika vjerojatnost da će se Sjedinjene Države ipak povući. Sile zapadne Europe i dalje tvrde kako su zajedno s Amerikom ušle u Bosnu, pa će zajedno s njom i izići. Oni imaju vojne mogućnosti da ostanu u području, usprkos tomu što govore suprotno; te su tvrdnje politički motivirane. Glavni tajnik europske vojne organizacije, Zapadnoeuropske unije, prošlog je studenog za televiziju izjavio upravo to: 'Problem je', rekao je on, 'u volji i političkoj procjeni.' Bilo bi najbolje da svi ostanu te da uvide nužnost produžene intervencije sa smanjenim snagama, kako bi se održao mir i nadzirala politička obnova. No ako se Sjedinjene Države povuku, a europske snage budu slijedile njihov primjer, za Europsku će uniju to biti ravno geopolitičkom i moralnom samoubojstvu." 030545 MET nov 97