HERALD, 30. X., HOAGLAND

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=30. X. 1997. Ž3=Mreža vanjske politike dobrih sastanaka "Topla dobrodošlica koju je Bill Clinton ovog tjedna pružio Jiangu Zeminu nije usamljeni događaj. Ona je proizvod proračunatog, ambicioznog programa stvaranja 'niza partnerstava za pomaganje jedinoj preostaloj supersili u rješavanju svjetskih problema.' To su riječi ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright. Usprkos njihovoj apstraktnoj kvaliteti, one daju dobar uvid u Clintonove današnje ambicije u vanjskoj politici. G. Clintona zanima zašto se svi ne bismo mogli slagati", piše Jim Hoagland. "Gđa Albright svojim je dojmljivim autoritetom obrazložila Clintonov program. Između nekadašnjeg borbenog profesora međunarodnih odnosa i političara koji poput Proteja savršeno poprima razne oblike, razvilo se možda čudno, no uspješno partnerstvo. Danas se čini da ministrica dijeli Clintonovo uvjerenje da su dobri sastanci i osobno dogovoranje pokretačke sile politike velike moći. Gđa Albright je u utorak, za vrijeme svog 70-minutnog razgovora s novinarima The Washington Posta, spomenula svoje sastanke s diplomatima iz Kine, Rusije, Izraela, Francuske i drugih zemalja, u namjeri da pokaže kako je današnja Amerika preuzela svoju ulogu u svijetu. Kad su ju pitali o sve lošijim odnosima vlade s Rusijom, ministrica je priznala da 's njima u određenim područjima postoje neslaganja.' No dodala je: 'Nedavno smo imali dobar sastanak' u New Yorku, o NATO-u. O Kini, ministrica kaže: 'Nadamo se dobrom sastanku.' O Francuskoj: 'Oni su nas uvjerili u to, da se razilazimo oko taktike, a ne ciljeva.' O Izraelu: 'S prijateljima ne koristite silu.' O azijskom gospodarskom metežu: 'Razgovarala sam s dr. Mahathirom. Njegova su stajališta neprihvatljiva.' Njezina bukvica malezijskom premijeru Mahathiru Bin Mohamadu druga je strana medalje diplomacije koja se temelji na kvaliteti sastanaka. Gđa Albright u svom je najboljem izdanju kad grdi manje despote, od Hrvatske do Burme. Oni koje je izabrala bogato su zavrijedili njezin umješno iskazan gnjev. No taktika loših sastanaka baca se kroz prozor, kad se u sobi nalaze velike sile, a g. Clinton postane osobno umiješan. S g. Clintonom u sobi, uvažavaju se dobre namjere drugih, od Jessea Helmsa do Yassera Arafata, te postaju dijelom pregovaračke strategije. Upitana zašto bi g. Clinton trebao vjerovati novim kineskim obećanjima o izvozu raketa, nakon prethodnih obećanja kojih se nisu držali, gđa Albright je izjavila: 'Oni su promijenili svoj modus operandi.' Kad su ju pitali o obećanju Laurenta Kabile da će dopustiti istragu zloupotrebe ljudskih prava u Kongu, ona je izazvala vjerodostojnost g. Kabile: 'I prije smo čuli riječi. Sad bismo željeli vidjeti akciju.' Ničim od tog ne želi se reći da je gđa Albright egomanijak, ili nasilna prema malim zemljama te poltron prema velikim. Ona dobro obavlja dužnost na koju ju je Clinton postavio, s prioritetom objašnjavanja američke vanjske politike američkom narodu i svijetu. Ona je elokventna, predana i pametna u toj teškoj ulozi poslije hladnog rata. No u diplomaciji sastanaka i osobnosti postoje zamke koje ova vlada izgleda još nije prepoznala. G. Clinton se još uvijek bori da stvori srž načela za vanjsko političke odluke. Kad je gđa Albright počela govoriti o vladinom viđenju američke uloge u svijetu, novinari su napeto slušali što će reći. 'Postavljamo mrežu suradnje', rekla je ministrica o Clintonovom diplomatskom programu. Prepoznajući probleme s državama poput Rusije i Kine, ona se umjesto raspravljanja tih pitanja zadržala na 'područjima u kojima imamo velike sinergije' za koje vjeruje da se povećavaju, a ne smanjuju. Clintonova Amerika aktivno traži pomoć od Rusije, Kine i ostalih protiv krijumčarenja droge, terorizma i drugih globalnih pitanja, izjavila je ona. 'Manje i manje sukoba' s njima moguće je i potrebno, vjeruje ona. A za Amerikance je važno da shvate, kako dok druge sile slijede svoje nacionalne interese, 'to nije uvijek protiv američkih - ne radi se sve protiv ili u korist američkog interesa.' Gđa Albright kao profesor je bila veliki realist; ona nije pokazivala pretjeranu vjeru u ljudsku dobronamjernost. No sad ona artikulira optimizam čovjeka iz Hopea u Arkanzasu te ga stavlja u diplomatski okvir. Sinergija može ili ne mora upaliti kod predsjednika Jianga, no ona je jasno na vlasti u Washingtonu." 310434 MET oct 97