THE WASH. TIMES, 23. X., UN - NATO

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=23. X. 1997. Ž3=Obitelj UN - NATO "U nedavnom pismu ministrici vanjskih poslova (objavljenom u 'The Washington Timesu' od 19. rujna), senator Jesse Helms je gđi Albright ponudio pomoć u osvajanju senatskog odobrenja proširenja saveza, no ako se ispune strogi uvjeti. Među tim se uvjetima našao i jedan posebno loš savjet, koji se odnosi na senatorove pokušaje da oslobodi NATO od UN-a. On želi da vlada 'jasno odbije sve napore da se odluke NATO-a vežu uz odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a", pišu upravitelj britansko-američkog vijeća za sigurnosno informiranje Daniel Plesch i analitičar te neovisne istraživačke organizacije Alistair Millar. "Važnost zajedničke sigurnosti uz pomoć UN-a dobro su razumjeli utemeljitelji NATO-a; ona se nalazi u samom ugovoru o savezu. U prvim recima ugovora članice NATO-a obvezuju se da će 'još jednom potvrditi svoju vjeru u svrhe i načela povelje Ujedinjenih naroda'. NATO se zapravo stavlja pod vlast UN-a. Glavni, peti član povelje, koji obrađuje jamstvo sigurnosti kaže: 'dođe li do takvog oružanog napada, svaka članica, bilo u zajedničkoj samoobrani ili obrani prava pojedinačne države, pomoći će napadnutima'. Povelja zatim nastavlja: 'O svakom oružanom napadu i poduzetim mjerama treba izvijestiti Vijeće sigurnosti UN-a'. To mora biti tako sve dok 'Vijeće sigurnosti ne poduzme potrebne mjere za obnavljanje i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.' (...) Jasno je da se g. Helms općenito suprotstavlja multilateralnim institucijama jer vjeruje da one potkopavaju američki nacionalni interes. Utemeljitelji NATO-a i velika većina njezinih sadašnjih članica nekad su, kao i sada, razmišljali potpuno drukčije. Velik broj njih podupire multilateralne, globalne institucije upravo iz istih razloga: nacionalnih interesa. Iskustvo Muenchena i šest dugih godina Drugog svjetskog rata naučilo je i vođe i ljude koji se bore da je sustav zajedničke sigurnosti nuždan za sprječavanje rata, budući da je bilo jasno da oslanjanje na teoriju ravnoteže snaga neizbježno proizvodi ratne strahote. Sretnim smo slučajem preživjeli hladni rat i neugodna ratna sjećanja iz Europe. Ipak, u vrijeme velikih napetosti, i Zapad i Sovjetski Savez koristili su se Vijećem sigurnosti UN-a kao vitalnim sredstvom komunikacije. Bez tog neutralnog područja za sastajanje, mnoge su krize mogle prerasti u rat. Danas je u Sjedinjenim Državama postalo uobičajeno proglašavati UN neuspjehom, zbog Somalije i Bosne. Ostatak svijeta nije toliko sumnjičav. Neuspjeh Amerikanaca u Somaliji smatra se posljedicom Clintonova novoga tima koji je zanemarivao UN-ove načine održanja mira te je zbog lošeg upravljanja prerastao u uzaludnu misiju. U Bosni je UN mogao provesti istu misiju kakvu je NATO sad preuzeo da je Amerika to odlučila poduprijeti. No Clintonova je vlada odbila poslati svoje vojnike. Umjesto toga, snage iz dalekih država, poput Argentine i Bangladeša, bile su razbacane po području osiguravajući dostavu hrane, ali one nisu bile u stanju provesti napadačke akcije nametanja mira. U svakom slučaju, sljedeća operacija NATO-a u Bosni ostaje predmetom UN-ova mandata, a glavni stožer NATO-a redovito podnosi izvješća Vijeću sigurnosti. Većina članova NATO-a zadovoljni su time. Mnogi ljudi željeli bi da NATO djeluje za UN i njegov međunarodni sud, uhićenjima ratnih zločinaca kao i pritiskom na autoritarne režime u Beogradu i Zagrebu. Vizija proširenog NATO-a odvojenog od UN-a, kakvu nudi Helms, tražila bi od saveza da postane skitnica na međunarodnoj sceni, u osnovi zavađena s ostatkom svijeta. Njegov pristup Rusiji pogoršao bi situaciju. Otkad je Rusija postala država, ona je jedna od velikih sila. Ona je imala veliku ulogu u spašavanju Europe od dva velika tiranina - Napoleona i Hitlera - da bi ostala pod despotskom vlašću carizma i kasnije komunizma. Danas, dok se ruska demokracija razvija, trebamo biti jednako spremni na suradnju kao što smo to bili u slučaju Njemačke i Japana nakon Drugoga svjetskog rata. Umjesto da okrenemo leđa UN-u, u našem je interesu da ga ojačamo. UN je svjetski prolaz, a izdržava se iz godišnjeg proračuna manjeg od 1% američke vojne potrošnje. To je razumno ulaganje. Nije mudro da se u želji za sigurnošću oslonimo samo na vojne saveze." 240424 MET oct 97