NJEMAČKA/SZ - MILOŠEVIĆ I ĐUKANOVIĆ

Ž4=NJEMAČKA Ž1=SUEDDEUTSCHE ZEITUNG Ž2=21. X. 1997. Ž3=Milošević je dobio protivnika "Beogradski moćnik Slobodan Milošević dobio je na jednom dijelu svog teritorija protivnika na najvišem položaju. Milo Đukanović nazvao ga je političarom 'zastarjelih ideja', ustvrdivši da nije prikladan ni za jednu političku dužnost. 35-godišnji Đukanović postao je u međuvremenu crnogorskim predsjednikom i Milošević kao predsjednik jugoslavenske federacije mora razmisliti kako će s njim izići na kraj. 'Smatrate li se vodećim oporbenjakom u Saveznoj Republici Jugoslaviji?', upitan je Đukanović uoči izbora. 'Ne', odgovorio je dosadašnji crnogorski premijer, koji s razlogom nosi nadimak 'Britva', i dodao: 'Dio sam njezine strukture vlasti i tu ću poziciju nakon izbora učvrstiti'. Izborni protivnici Đukanović i upravo poraženi predsjednnik Momir Bulatović uistinu su dugo zajedno vladali Crnom Gorom kao Miloševićevi namjesnici. Uz pomoć dvojice 'mladih i lijepih političara' beogradski je moćnik g. 1992. osnovao Saveznu Republiku Jugoslaviju. Danas je na pomolu prilika da Srbija iz zemlje crnih gora dobije reformistički impuls, ali istodobno prijeti i opasnost da Milošević, potaknut nagonom za očuvanjem vlasti, izazove jugoslavenski ustavni sukob, ignorirajući pritom po običaju sve zakone. Materijala za sukob ima na pretek: Đukanović je najavio 'drastičnu reviziju' suradnje na razini federacije 'u smislu ravnopravnosti' 600 tisuća Crnogoraca i 10 milijuna Srba. Po saveznom ustavu, ovlasti saveznog predsjednika Miloševića uglavnom su ograničene na reprezentaciju. Istodobno vrijedi načelo da je uz Srbina na predsjedničkoj dužnosti premijerska dužnost rezervirana za Crnu Goru. U Crnoj Gori će pak uskoro biti održani skupštinski izbori nakon kojih bi se zastupnici iz manje jugoslavenske republike mogli jače nego dosad koristiti svojim pravom na veto u paritetno sastavljenom drugom domu savezne skupštine. Za razliku od Srbije, državna su poduzeća u Crnoj Gori u međuvremenu pretvorena u dioničarska društva. Velika poduzeća poput aluminijskog kombinata u Podgorici i hotela na jadranskoj obali trebala bi uskoro biti prodana u skladu s liberalnim zakonom o privatizaciji. Razvijena crna privreda i crnogorska krijumčarska skretnica bit će podređeni strožim zakonima, obećaju Đukanovićevi ljudi. Već za vrijeme rata vodeći duo Bulatović-Đukanović pokušao je - nakon kompromitantnog sudjelovanja u napadima na Dubrovnik 1991. - gestama distanciranja od Beograda izboriti omekšanje međunarodnih sankcija. Potezi odvajanja od Miloševića postali su otvoreniji prošle zime za vrijeme masovnih prosvjeda u Srbiji. Đukanović je vodio takvu politiku sve do podjele u vladajućoj crnogorskoj stranci, izdanku Miloševićevih srpskih socijalista. Pritom se pokazalo da je Đukanović oduzeo Beogradu kontrolu nad policijom i špijunskom službom. S oporbenim strankama postigao je konsenzus o demokratskim reformama. Tijesan izborni rezultat pokazuje rascjep u crnogorskom društvu. Naime, zahvaljujući povijesnoj samostalnosti stanovnici Crne Gore smatraju se boljim Srbima. Za Bulatovića su glasovali oni koji strahuju od sukoba s Miloševićem, ne očekuju - poput radnika - nikakve koristi od privatizacije i nepovjerljivi su prema skorojevićevskom visokom društvu, okupljenom oko Đukanovića. Doduše, brzi kraj beogradskog gradonačelnika Zorana Đinđića, nakon raspada oporbenog saveza 'Zajedno', prigušuje nade da će iza crnih gora sinuti svjetlo. Javnost u Srbiji ionako zuri u radikala Vojislava Šešelja. Taj 'fašist' (kako ga je nazvao američki povjerenik Robert Gelbard) mogao bi odnijeti pobjedu na ponovljenim neuspjelim srpskim predsjedničkim izborima. U tom bi se slučaju Milošević vjerojatno pretvorio u jugoslavenskog posrednika između ekstravertiranog crnogorskog reformista i neobuzdanog srpskog šovinista", procjenjuje na kraju članka Bernhard Kueppers. 220150 MET oct 97