11. X. EL PAIS, HERMANN TERTSCH O SRBIJI

Ž4=ŠPANJOLSKA Ž1=EL PAIS Ž2A=11. X. 1997. Ž3=Negativni odabir "Povijest totalitarnih režima u našem stoljeću zapravo je povijest negativnog odabira. Sve države, bile one demokratske ili ne, u svojoj upravi imaju i ljude koji su mediokriteti, bijednici, beskrupulozni ili jednostavno glupi. Oni su neizbježni, a ponekad, u rijetkim prigodama, čak i korisni. Ali, za totalitarne režime karakteristično je to da takve osobe sustavno dolaze na vrh vlasti. To da osobe koje nedostatak pozitivnih kvaliteta kompenziraju spremnošću da likvidiraju one druge koji više drže do vlastite savjesti budu promaknute na vladajuće položaje postala je norma. Bogobojaznost, dostojanstvo i stid predstavljaju neizdrživ teret pri takvom usponu. A pokoravanje nadmoćnima i dogmama te okrutnost prema podređenima i onima koji se s time ne slažu nužne su kvalilteta za uspon na hijerarhijskoj ljestvici takvog sustava. Tako je bilo u nacističkom režimu. Admiral Canaris i general Rommel morali su uzmaknuti pred koljačima i lopovima poput Goeringa i Himmlera. Isto se dogodilo i u komunističkim režimima, a razlika je u tome što je prostorni i vremenski raspon mnogo veći. One koji su služili pod humanijim režimom likvidirali su oni koji mogu poslužiti samo za vladavinu punu terora. No, nisu sve žrtve bile nevine. Mnoge od njih i same su likvidirale neke svoje drugove ili suparnike. Ali pravilo je uvijek bilo isto. Poslije svake čistke, pojavilo bi se još gore vodstvo, još okrutnije i nehumanije, s više ološa i manje obrazovano. I uvijek pod brižljivim pogledom 'kuma' koji se izdizao iznad dobra i zla. U Njemačkoj je to bio Hitler, a u Rusiji Staljin. U SSSR-u su najprije svrgnuti boljševički veterani i generali Crvene Armije. A poslije njih i oni koji su ih smaknuli. Popis kasnije postaje beskrajan. Sada smo svjedoci sličnog procesa u tzv. novoj srpsko-crnogorskoj Jugoslaviji. Novi pobjednik Vojislav Šešelj najgori je iz cijelog tog crnog legla političara koji su se pojavili u Miloševićevoj sjeni. Milošević je svojedobno na vlast došao smjenjivanjem svojeg mentora Ivana Stambolića. I mnogi su pomislili da je sa Slobom, koji je dokazao što je sve kadar učiniti, negativan izbor došao do svojeg vrhunca. Ali sve se uvijek može još i pogoršati. U zaštitničkim njedrima Slobodana Miloševića izlegle su se zmije pred kojima i on sam izgleda poput golubice mira. To je i bio njegov cilj, kad je stvarao ljude poput Radovana Karadžića u Bosni ili Vojislava Šešelja u Srbiji. Uz onaj glavni cilj, naravno - da oni obave najprljavije poslove. I sada izgleda da Milošević gubi nadzor nad situacijom. Već mu je jednom bio pobjegao Karadžić, iako se sada vraća prijašnjoj poslušnosti zato da stvori takav dojam kod onih vani. A sada Šešelj, sa svojom prednošću pred Miloševićevim kandidatom Zoranom Lilićem, prijeti stvaranjem problema svojem bivšem zaštitniku. Šešelj, koji je svojedobno tražio zarđale žlice za vađenje očiju Hrvatima, za sada još nije srbijanski predsjednik samo zato što na te izbore nije izišlo 50 posto birača. Možda Milošević ima još neki način za nametanje svojeg kandidata Lilića. Milošević se i dalje nalazi na ključnim dužnostima zapovjednika vojske i policije. Ako Šešelj na to pristane, oni će pred Zapadom igrati svoje uloge dobrog i lošeg momka. Ako nešto pokuša, Milošević će mu pokazati tko tu zapovijeda. Ili silom ili objavljivanjem svega što zna o Šešeljevim pljačkaškim pohodima. Kako bilo da bilo, već sada gotovo sigurno imamo još jednog zločinca u srbijanskom državnom vrhu. Još jednoga. A za to se vrijeme oporba igra podjele i polovinu srbijanskog pučanstva (onu polovinu koja ne želi glasovati za zločince) osuđuje na šutnju, rezignaciju ili emigriranje. A to je još jedna posljedica negativnog odabira", piše Hermann Tertsch. 150220 MET oct 97