NJEMAČKA/FR - BIH

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER RUNDSCHAU Ž2=13. X. 1997. Ž3=Posljednja prilika za Bosnu "Iz Bosne stižu pozitivne vijesti. Samo se po sebi razumije da su nacionalističke stranke odnijele pobjedu i na najnovijim općinskim izborima. U skladu s očekivanjima. Spomenuta provjera statusa yuo uistinu nema puno veze s demokracijom. Još je uvijek prevelik pritisak na pojedine skupine stanovništva da izaberu šovinističke predstavnike a premala je sloboda glasanja za transetničku alternativu - gdje je uopće postojala. usprkos tome, prognanici - oko polovine stanovništva Bose i Hercegovine - ipak su svojim glasvima izborile pravo na sudjelovanje u odlučivnju u općinskim skupštinama pojedinih matičnih mjesta - bilo glasanjem putem pošte bilo hrabrim izlaskom na birališta u nekadašnjim mjestima boravka. Toliko o argumentu pojedinih uredskih statega da se stanovništvo već pomirilo s podjelom Bosne. Dakle, rezultati općinskih izbora nedvojbeno pružaju uporište za forsiranje mirovnog procesa. Provedba biračke volje u djelo bila bi, istodobno, najveći izazov međuunarodnoj zajednici od sklapanja Daytonskog sporazuma. Ako je ozbiljno zainteresirana za to pitanje. Nakon 'najtežih izbora svih vremena' valja, dakle, osigurati sudjelovanje izgnanih u političkom životu. Ako je moguće, financijskim poticajima monoetničkim općinama, ako je nužno, uz demonstrativnu potporu postrojbi SFOR-a. Naime, samo onaj tko je prihvaćen kao zastupnik u gradskoj skupštini, bit će toleriran i na glavnoj ulici svoga grada. I s tom je osobom potom moguće pregovarati o polaganom povratku njegovih birača u matično mjesto. Takav dijalog ometaju - u mjestima poput Drvara, Glamoča, Mostara ili Srebrenice - samo neposlušni apartčici nacionalističkih stranaka, koji i dalje inzistiraju na vlastitom probitku u vidu statusa quo, odnosno rata. No, njihova moć i njihov oslonac nestaje paralelno gospodarskom osiromašenju stanovništva. Naime, kriza u 'Republici Srpskoj' (i u Srbiji) nije ništa drugo do transformacija nacionalizma usmjerenog prema van u samorazarajuću snagu. Borba za vlast između Pala i Banja Luke bjesni između zločinačkih kumova budućeg građanskog rata i nacionalista koji su shvatili da sudbina bosanskih Srba odavno ovisi o dobrohotnosti Zapada. I gospođa Plavšić i vojni stručnjaci NATO-a dobro znaju da bi muslimanska 'armija' vrlo brzo potisnula postrojbe 'Republike Srpske' sve do Srbije da nije postrojbe SFOR-a. Moć jučerašnjih ratnih huškača tako je oslabila da Radovan Karadžić danas mora polagati račune o korištenju svog mercedesa. Samosvijest zapadnih predstavnika u Bosni istodobno raste. Danas vojnici NATO-a osiguravaju sela za povratnike a 'Visoki predstavnik' jednostavno izdaje zapovijed o zauzimanju odašiljača putem kojih su Pale emitirale svoju propagandu. S više nego 20-mjesečnim zakašnjenjem izvršna intervencionistička tijela napokon počinju iscrpljivati daytonski mandat. Bude li Karadžić sutra uhićen radi izručenja sudu Un za ratne zločince, vladajuća paljanska strannka možda više neće putem 'svoje' televizije pozivati na prosvjede. U zemlji u kojoj je rat počeo u medijima, to je velik napredak. No, Washington, Bonn, Pariz i London nisu spremni uložiti i posljednji politički napor, potreban da rezultati općinskih izbora uistinu postanu jasan putokaz za povratnike. Odnos Zapada prema pitanju ratnih zločinaca i prema Slobodanu Miloševiću bit će odlučujuće za budućnost Bosne i Hercegovine. (...) Veliki manipulator u Beogradu ponovo pokušava riješiti svoju unutarpolitičku krizu u krnjoj Jugoslaviji ucjenjivanjem Zapada. Ne silite me da vam predam Karadžića jer ćete u protivnom u predsjedničkoj fotelji u Srbiji dobiti ultranacionalista Šešelja, upozorava Milošević. Dakle, posrijedi je nova verzzija raspodjele uloga čijim je prihvaćanjem Zapad preuzeo i odgovornost za diplomatski zastoj nakon Daytona. Naime, maksima zapadne politike trebala je biti suprotna: sve dok Milošević za stolom s moćnicima smije krojiti zemljovid 'Bosne', u tom zemlji ni u cijeloj regiji neće biti stabilnosti. Sjedinjene Države upravo su svojim odnosom prema Hrvatskoj pokazale što sve može postići politički pritisak za razliku od politike stišavanja napetosti.: kredit od 30 milijuna njemačkih maraka zamijenjen je za izručenje deset možebitnih ratnih zločinaca u Den Haag. Sljedeći zahtjev trebao bi od hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana zatražiti da vladajuća stranka HDZ prihvati muslimansku izbornu pobjedu u središnjem dijelu Mostara. Samo će na taj način općinski izbori postati signal stanovništvu da se demokracija isplati. Ne treba zaboraviti da je provedba rezultata općinskih izbora možda posljednja prilika za spajanje podijeljene Bosne", smatra Rolf Paasch. 140324 MET oct 97