NJEMAČKA/FAZ - 11. X. MEDIJI U BOSNI I HERCEGOVINI

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=11. X. 1997. Ž3=Zemlja treba nove novinare "U uredu Silve Vujović regali se povijaju pod teretom video-kaseta, tonskih vrpci i novina. Suradnica organizacije 'Mediaplan' koju podupire Europska unija prikuplja zajedno sa svojim kolegama sve objavljeno u bosanskom tisku, na radiju i na televiziji. No, za razliku od ostalih arhiva, prikupljeni članci i emisije nisu zanimljivi zato što su vrijedni - o tome ne može biti ni govora u zemlji u kojoj su nezavisni mediji malobrojni a državni ili oni pod državnim nadzorom to brojniji. Gospođa Vujović prikuplja priloge s omalovažavajućim komentarima, pogrešnim prikazima, banalnom propagandom i očiglednim lažima, ocjenjuje ih i objavljuje rezultate. Riječ je o kritici medija u podijeljenoj zemji. Rad počinje već s navođenjem imena: sarajevska televizija govori o bosanskohercegovačkoj 'Republici Srpskoj' samo kao o 'drugom entitetu' kako ta bosanskohercegovačka republika ne bi bila precizno imenovana. U RS govori se pak o 'Muslimansko-hrvatskoj federaciji' umjesto korektnog naziva 'Federacija Bosne i Hercegovine' koji je spomenut u Daytonskom sporazumu. Mediji u RS dosjetljivi su pri objavi neistina: u listovima Srbi riječ 'Srbi' pišu velikim slovom dok su za Hrvate i Muslimane predviđena samo mala slova. Povremeno se govori čak i o 'Daytonskoj Bosni'. Sarajevski listovi regiraju na svoj način. Kada je prije nekoliko tjedana pas na Palama u srpskoj republici ugrizao ženu, bio je to za sarajevski list 'Večernje novosti' dovoljan povod za udarni naslov 'Krvoločni paljanski pas'. Zajedno s 'Institutom za izvješćivanje u miru i ratu' ('Institute for War and Peace Reporting' - IWPR), još jednom nevladinom organizacijom koju podupiru zapadne države, 'Mediaplan' svaka dva tjedna izdaje izvješće o takvim slučajevima. No, čita li ih tko? 'Ponekad nas urednici nazovu i počnu vikati. Tada znamo da su pročitali izvješće', izjavljuje gospođa Vujović. Bosanski list 'Oslobođenje' - i sam povremeno podvrgnut kritici zbog antisrpskih ispada - objavljuje izvatke iz izvješća. Glavni urednik Mehmed Halilović smatra da se bar u njegovom listu nešto promijenilo u odnosu na rat: 'Ranije smo bili političari, danas smo novinari'. Takve izjave ohrabruju suradnike 'Mediaplana' da nastave rad. No, veliki su uspjesi rijetki. Ipak, javna kritika prouzročila je ukidanje jedne paljanske televizijske emisije i smjenu jednog glavnog urednika. No, kritika medija ne može sama po sebi spriječiti nastavak rata medijskim sredstvima. Stoga 'Mediaplan' i IWPR koriste u Sarajevu sve raspoložive mogućnosti da prekorače nevidljive granice između dva entiteta u Bosni i Hercegovini. Te granice počinju u glavama: primjerice, u Banja Luci dugo nije bilo moguće kupiti sarajevske listove samo zato što nije bilo moguće pronaći vozače koji bi ih bili spremni tamo prevesti. Prošle godine 'Mediaplan' je u Banja Luci otvorio mali ured s knjižnicom. Vozači OESS-a ili SFOR-a donose u podne novine iz svih dijelova zemlje a poslijepodne dolaze novinari i ljudi zainteresirani za politiku i upoznaju mišljenja različita od onih uobičajenih u RS. Bilo je i krajnje vrijeme. Rudmilla Karlaš, prva novinarka koja je nakon rata pisala iz Banja Luke za sarajevske listove, izjavljuje: 'Godinama sam ovdje tretirana kao izdajnica'. Distancu među gradovima, zemljopisno udaljenim tek nekoliko sati vožnje automobilom, očituje put koji su njeni članci, poslani elektronskom poštom, donedavno morali prolaziti: gospođa Karlaš slala je iz Banja Luke svoja izvješća u Beograd a odatle su ih njezini prijatelji slali u Pariz. Potom su članci iz Pariza slani u Sarajevo gdje su objavljeni. Mediji su odigrali odlučujuću ulogu u izbijanju rata a važni će biti i u procesu uspostave mira. Anna Maria Corazza Martini, koja u Bosni i Hercegovini koordinira rad EU s medijima, izjavljuje: 'Tko nadzire medije, nadzire i narod'. Samo ove godine Europska unija pomoći će slobodnom tisku u Bosni i Hercegovini sa 4 milijuna njemačkih maraka - primjer su tuzlanski satirički časopis 'Polikita', banjalučki nezavisni dvomjesečnik 'Reporter', lokalna radio-postaja 'Radio AB' u Visokom. Gospođa Corazza Martini ističe da je cilj posredovanje između entiteta, smanjenje odljeva novinara, pružanje tehničke potpore radio-postajama, upoznavanje novinara s 'europskim' načinima razmišljanja. Hamza Bakšić iz IWPR-a pokazuje da je taj posao obnove vrlo težak. Još su jučer mnogi novinari bili zarobljenici 'monolitnog ratnog načina razmišljanja', upozorava on, dodajući da se to najjasnije očituje na primjeru paljanske državne televizije RST od koje se početkom rujna odvojio banjalučki studio, također pod srpskim nadzorom. U tom kontekstu valja također dodati da su mnogi novinari jednostavno previše mladi i da nemaju odgovarajuću izobrazbu, ističe Bakšić; mnogi iskusni kolege stradali su u ratu ili su zbog malih prihoda promijenili zanimanje. 'Mediaplan' i IWPR nude novinarima tečajeve za daljnju naobrazbu i programe razmjene. Obrazlažući nužnost tih tečajeva - dosada održanih u Sarajevu, Tuzli, Bihaću, Mostaru i Banja Luci - Bakšić ističe da je najstariji sudionik jednog seminara imao 23 godine. Seminari su po njegovim riječima otvoreni za svakog tko radi kao novinar 'a nije ratni zločinac'. Sudionici seminara uče postavljati pitanja. Naime, na konferencijama za novinstvo većina novinara, obrazovanih u državnih medijima, pa i onih neobrazovanih još uvijek samo nijemo sjedi. Novinarski podmladak prima potporu i u vidu stipandija. Svote u visini između 300 i 1000 njemačkih maraka omogućuju istraživanje u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. 'Oslobođenje' je putem tog programa poslalo na istraživanje u Banja Luku već deset suradnika. No, novinari u RS također dobivaju potporu. IWPR nije dosada surađivao samo s 'fašistima' poput novinara na paljanskoj državnoj televiziji. Nezavisne radio-postaje iz Republike Srpske sudjeluju u 'Radio Exchange Network' ('Radio-mreža za razmjenu'), još jednom 'Mediaplanovom' projektu u okviru kojeg 28 radioprograma s teritorija čitave Bosne i Hercegovine razmjenjuje pojedine emisije. Na taj način i 'raseljene osobe' mogu dobiti informacije iz svoje domovine. Doduše, ti ljudi u Sarajevu uglavnom slučaju vijesti iz Japana i Argentine a rijetko nešto iz Banja Luke. U Banja Luci pak slušaju puno vijesti iz Pala i Beograda a malo iz Sarajeva. No, budu li se ljudi iz raznih entiteta ponovo mogli međusobno čuti, moći će se i ponovo naučiti razumjeti, nadaju se medijski djelatnici u Bosni i Hercegovini" na kraju članka Alfonsa Kaisera. 140323 MET oct 97