7 SRBIJA ARGUMENT 10-10

Ž4=SRBIJA Ž1=ARGUMENT Ž2A=6. X. 1997. Ž3=U crkvama krajine ostalo 2000 ikona Beogradski povjesničar umjetnosti i kustos Nikola Kusovac u razgovoru sa Svetlanom Popović iznosi svoje spoznaje o sudbini crkvenoga blaga s prostora 'krajine'. O tome kolika je šteta nanesena srpskoj crkvi, Kusovac kaže: Na to pitanje odgovor možemo samo slutiti, a ne vjerujem da ćemo ga ikada znati. Netko pametan, ne ljubeći nas, a predviđajući ono što će se dogoditi, ono što se dogodilo, potrudio se da cijela mreža zaštite crkvenoga blaga izgleda tako da se nijedan dokumentacijski centar, na čiju evidenciju bismo se sada mogli osloniti, ne nalazi u gradu u kome je srpsko stanovništvo većinsko. Primjera radi, a tako je i u svim ostalim regijama, evidencijski centar se nije nalazio ni u Dalju, ni u Borovom Selu, ni u Vukovaru, nego u Osijeku. Po istome principu dokumentacija iz krajine, Dalmacije i srednje Hrvatske je sva u njihovim rukama". Na upit novinarka znači li to da se nikada neće moći pokrenuti potraga za blagom koje je nestalo i nedostaje, Kusovac odgovara: "Prema mojoj evidenciji, a svoju evidenciju imaju i Zavod za zaštitu spomenika i Muzej srpske pravoslavne crkve, čini mi se da smo s prostora koji smo raspadom republike srpske krajine izgubili, nadam se privremeno, sačuvali dovoljno dokaznog materijala da možemo posvjedočiti o tom prostoru kao srpskom. Za to imamo neke od tapija. Od svega pomalo, ali dovoljno. Naša evidencija je nastajala na temelju molbi ili pisama dobrih Srba, koji su nam se u namjeri da zaštite svoje javljali, ali i na temelju rada na terenu koji smo, potaknuti tim molbama i vlastitim predviđanjima, počeli provoditi". Kusovac kaže kako su najviše nastradali ikonostasi jer su oni u svom radu mogli skloniti ikonu ili dvije, ali nikako cijeli ikonostas. "To je negdje oko pedesetak crkava s prosječno trideset do pedeset ikona. Kada to pomnožite, onda shvatite da je negde oko dvije tisuće naših ikona ostalo na milost i nemilost naših neprijatelja. Sačuvali smo dosta, a neke stvari su ostale sačuvane božjim čudom", dodaje Kusovac. Govoreći o svom radu u krajini, odnosno tome kako je otišao u 'krajinu' i zaštitio crkveno blago, Kusovac uz ostalo, kaže: "Otišli smo kao guske u magli. U hrvatskom tisku sam nešto poslije toga čitao dirljive opise sebe kako idem na čelu kolone i skupljam 'rvatsko nacionalno blago'. To su prihvatili i neki moji 'prijatelji' ovdje. Kada nisu mogli utvrditi ni da kradem ni da pljačkam, onda su mi pripisali da etnički čistim, štiteći samo srpske svetinje. Spremali su mi sud časti, jer kao profesionalac ne smijem dijeliti umjetničke vrijednosti na nacionalnoj osnovi. Slažem se s tom odrednicom profesionalizma. Štitio bih ja hrvatsko da sam imao dokumentaciju o tome gdje se što nalazi, ali ovako ni u neke srpske hramove nisam smio ulaziti, jer se nije znalo što i gdje se nalazi, pa bi sve što bi poslije navodno nestalo bilo meni pripisano. I za srpske me optužuju, možete misliti što bi bilo s hrvatskima. Recimo, u Kninskom samostanu, iako su vrata na njemu bila razvaljena, nisam ni prekoračio prag, iako se s ulaza vidjelo da je unutra sve uništeno, polomljeno, poprskano sprejom. Nemojte misliti da smo mi bili 'nježni'. Kada su Hrvati otišli, ljudi su u naletu emocija sve njihovo željeli uništiti. Jedino što sam uradio, zamolio sam kolege iz tog kraja da to srede i počiste da ne ostavljamo ružnu sliku o nama". 100123 MET oct 97