ZAGREB, 9. listopada (Hina) - Neven Šantić drži da su "iznuđeni boravak 'jedanaest vatrenih' (Blaškić plus deset novopridošlih) u nizozemsku prijestolnicu kao i svi dosadašnji takvi potezi 'popuštanja' svijetu u medijskoj, ekonomskoj
i političkoj sferi, sve samo ne trijumf hrvatske politike, koliko god se naslušali laskanja iz međunarodnih krugova. I njima vani i nama unutar hrvatskih granica savršeno je jasno da je riječ o pravu jačega da slabom i ranjivom nameće pravila igre kad ih on sam nije u stanju poštovati. A tu onda prestaju bajke o 'vanjskim i unutrašnjim neprijateljima' koji su se okomili na demokratski izabranu vlast. Jer, ironijom sudbine, upravo se na ovom zadnjem primjeru vlast, prema vlastitim kriterijima, pokazala kao najpouzdaniji partner 'vanjskom neprijatelju', spremna na izvršavanje svih njegovih 'naloga'. (...)
ZAGREB, 9. listopada (Hina) - Neven Šantić drži da su "iznuđeni
boravak 'jedanaest vatrenih' (Blaškić plus deset novopridošlih) u
nizozemsku prijestolnicu kao i svi dosadašnji takvi potezi
'popuštanja' svijetu u medijskoj, ekonomskoj i političkoj sferi,
sve samo ne trijumf hrvatske politike, koliko god se naslušali
laskanja iz međunarodnih krugova. I njima vani i nama unutar
hrvatskih granica savršeno je jasno da je riječ o pravu jačega da
slabom i ranjivom nameće pravila igre kad ih on sam nije u stanju
poštovati. A tu onda prestaju bajke o 'vanjskim i unutrašnjim
neprijateljima' koji su se okomili na demokratski izabranu vlast.
Jer, ironijom sudbine, upravo se na ovom zadnjem primjeru vlast,
prema vlastitim kriterijima, pokazala kao najpouzdaniji partner
'vanjskom neprijatelju', spremna na izvršavanje svih njegovih
'naloga'. (...)#L#
Prodavati demagogiju o 'međunarodnoj zavjeri' a istovremeno
očekivati da te taj svijet od kojeg tražiš pomoć poštedi
realizacije tvojih demokratski legitimnih, pismenih i usmenih
obaveza, politički je naivno i kratkovidno. Rezultat takve
politike je vazalni odnos Hrvatske, pretvaranje zemlje u
svojevrsnu banana-republiku bez svojega 'ja' i težine u
međunarodnim krugovima".
U nastavku komentara Neven Šantić ocjenjuje da se u ponašanju
vlasti ni sada ništa neće bitno promijeniti, jer "problem očito
nije (samo) u pojedinačnim ljudima koji žele ili ne žele nešto
napraviti, već u sustavu razmišljanja i vladanja. Sustavu koji
bespredmetnim čini svaku raspravu o tobožnjim desničarima,
ljevičarima ili tehnomenadžerima u vladajućoj stranci. HDZ je skup
interesno povezanih skupina i pojedinaca kojima, ujedinjenima oko
vlasti kao najvećem kapitalu, u ovom trenutku, pogotovo što izbora
nema na vidiku, više ništa ne znači što je tko radio 1989. i 1990.
godine i za koje se ideale tada borio. A njihovo međusobno rivalstvo
produkt je borbe za moć, odnosno, za kontrolu što veće količine
političko-gospodarskih resursa."
Na temelju toga zaključka Šantić iznosi tvrdnju da se vlast ne može
popraviti iznutra, pa u nastavku raščlanjuje kakve su u tom pogledu
snage oporbenih stranaka. Tekst zaključuje "slučajem Rađe" čije
isključenje iz HSS-a ocjenjuje ravnim "kažnjavanju za verbalni
delikt". Na kraju piše:
"Bez zrele opozicije, dostojne političkog trenutka, jednostavno
nema boljitka za Hrvatsku. To treba biti jasno i onima koji vjeruju
u iluziju da će međunarodni pritisci poboljšati vlast, ali i onima
koji su nakanili dočekati mirovinu bilo kao opozicionari, bilo kao
sitni ministranti te iste vlasti, vjerujući u njenu 'mirnu
preobrazbu'".
(Hina) dp mi
090115 MET oct 97