NOVI LIST, 9. X. KOMENTAR N. ŠANTIĆA

Ž1=NOVI LIST Ž2=9. X. 1997. Ž3=Iluzija o pritiscima koji će poboljšati vlast Neven Šantić drži da su "iznuđeni boravak 'jedanaest vatrenih' (Blaškić plus deset novopridošlih) u nizozemsku prijestolnicu kao i svi dosadašnji takvi potezi 'popuštanja' svijetu u medijskoj, ekonomskoj i političkoj sferi, sve samo ne trijumf hrvatske politike, koliko god se naslušali laskanja iz međunarodnih krugova. I njima vani i nama unutar hrvatskih granica savršeno je jasno da je riječ o pravu jačega da slabom i ranjivom nameće pravila igre kad ih on sam nije u stanju poštovati. A tu onda prestaju bajke o 'vanjskim i unutrašnjim neprijateljima' koji su se okomili na demokratski izabranu vlast. Jer, ironijom sudbine, upravo se na ovom zadnjem primjeru vlast, prema vlastitim kriterijima, pokazala kao najpouzdaniji partner 'vanjskom neprijatelju', spremna na izvršavanje svih njegovih 'naloga'. (...) Prodavati demagogiju o 'međunarodnoj zavjeri' a istovremeno očekivati da te taj svijet od kojeg tražiš pomoć poštedi realizacije tvojih demokratski legitimnih, pismenih i usmenih obaveza, politički je naivno i kratkovidno. Rezultat takve politike je vazalni odnos Hrvatske, pretvaranje zemlje u svojevrsnu banana-republiku bez svojega 'ja' i težine u međunarodnim krugovima". U nastavku komentara Neven Šantić ocjenjuje da se u ponašanju vlasti ni sada ništa neće bitno promijeniti, jer "problem očito nije (samo) u pojedinačnim ljudima koji žele ili ne žele nešto napraviti, već u sustavu razmišljanja i vladanja. Sustavu koji bespredmetnim čini svaku raspravu o tobožnjim desničarima, ljevičarima ili tehnomenadžerima u vladajućoj stranci. HDZ je skup interesno povezanih skupina i pojedinaca kojima, ujedinjenima oko vlasti kao najvećem kapitalu, u ovom trenutku, pogotovo što izbora nema na vidiku, više ništa ne znači što je tko radio 1989. i 1990. godine i za koje se ideale tada borio. A njihovo međusobno rivalstvo produkt je borbe za moć, odnosno, za kontrolu što veće količine političko-gosdpodarskih resursa." Na temelju toga zaključka Šantić iznosi tvrdnju da se vlast ne može popraviti iznutra, pa u nastavku raščlanjuje kakve su u tom pogledu snage oporbenih stranaka. Tekst zaključuje "slučajem Rađe" čije isključenje iz HSS-a ocjenjuje ravnim "kažnjavanju za verbalni delikt". Na kraju piše: "Bez zrele opozicije, dostojne političkog trenutka, jednostavno nema boljitka za Hrvatsku. To treba biti jasno i onima koji vjeruju u iluziju da će međunarodni pritisci poboljšati vlast, ali i onima koji su nakanili dočekati mirovinu bilo kao opozicionari, bilo kao sitni ministranti te iste vlasti, vjerujući u njenu 'mirnu preobrazbu'". 090113 MET oct 97