THE GLOBE AND MAIL, 7. X., DAYTON

Ž4=KANADA Ž1=THE GLOBE AND MAIL Ž2=7. X. 1997. Ž3=Zašto su Daytonski sporazumi mrtvi "Između 1995. i 1996. radila sam za Europsku Uniju u Mostaru", piše bivša dužnosnica EU-e Robin Bienenstock, koja je vodila višemilijunsku zakladu za razvoj malih poduzeća u Mostaru. (...)"Nema sumnje da bivša Jugoslavija može biti mračno i opasno mjesto. No nedavna poplava negativnih vijesti s tog područja uznemirila me: riječ je o izvješćima o širenju korupcije, nastavku etničkog nasilja, neuspjelim pokušajima etničke reintegracije te, jučer u Srbiji, mogućoj pobjedi Vojislava Šešelja i njegovih ekstremnih radikala u predsjedničkim izborima. Ta izvješća alarmantna su ne samo stoga što su istinita i slute na zlo, već i zato jer uz njih stižu sve snažniji pozivi iz nekih dijelova međunarodne zajednice, posebice Sjedinjenih Država, na povlačenje međunarodnih oružanih snaga s Balkana. Dok neuspjeh Daytonskih mirovnih dogovora postaje sve očitiji, razgovori o povlačenju s područja postaju sve češći. Iako je američki predsjednik Clinton pokazao želju da produži mandat svojih vojnika u području, mnogi u Kongresu, u strahu od neuspjeha Daytona i obnavljanja krvoprolića, zagovaraju povlačenje. No strah od neuspjeha nije dobar razlog za povlačenje međunarodne zajednice. Daytonski dogovori će propasti. Oni će propasti budući da nisu ništa više nego lažni dogovor između suprotstavljenih vođa, utemeljen na prikladnoj izmišljotini hrvatsko-muslimanske federacije. Dayton će propasti jer je potreba da se prikrije neuspjeh tih dogovora učinila stvari još gorima. Jedna je od mnogih ironija Daytona to što je drama njegova neuspjeha već jednom odigrana u minijaturi - i to u Mostaru, gradu srednje veličine. Prije američkih napora u posredovanju, EU je smislila ambiciozan plan ujedinjenja tog etnički podijeljenog grada. Europski pristup uključivao je dvogodišnji mandat i proračun od kojih 170 milijuna dolara iz europskih poreza. Ti su napori neslavno propali. Četiri godine nakon opsade koja je podijelila grad te više od godinu dana nakon de facto kraja mandata EU-e, bosanski se Muslimani još ne mogu slobodno kretati u dijelu grada pod hrvatskim nadzorom. Progoni u stilu etničkog čišćenja još su česti. Slični neuspjesi događaju se sada u bivšoj Jugoslaviji, a Daytonski se dogovor raspada. Europljani su u Mostaru doživjeli neuspjeh zbog tri osnovna razloga. Kao prvo, središnja preokupacija političkih majstora EU-e nije bio mir u Bosni, već njihov vlastiti image mirotvoraca u svom europskom dvorištu. To je značilo da nisu bili spremni prihvatiti neuspjeh svoje mostarske intervencije. Nesposobnost predstavnika EU-e da priznaju neuspjeh odstranila je ključnu prijetnju njihova pregovaračkog arsenala u razgovorima s predstavnicima zajednica - sposobnost da se dignu od pregovaračkog stola. Kao drugo, europski su političari tražili dokaz napretka u Mostaru, i to u obliku potrošenih dolara. Tako su dužnosnici EU-e bili prisiljeni trošiti masovna sredstva bez obzira na politički napredak. U jednom je slučaju EU potrošila više od 1 milijuna dolara postavljajući svijetlo obojen mostić, pješčanu plažu i rekreacijski centar u muslimanskom dijelu grada. Nekoliko tjedana kasnije oni su izbrisani s lica zemlje, jer je politička slijepa ulica vodila otvaranju brane poviše Neretve. Takvi neuspjesi vodili su ismijavanju mostarskih dužnosnika EU-a od strane mjesnih žitelja te dubokoj demoralizaciji djelatnika EU-e. Kao treće, EU je zanemarila činjenicu da su jedini mehanizmi u mostarskom gospodarstvu koji su sposobni apsorbirati goleme svote novca namijenjenog obnovi i izgradnji mira - upravo oni koji su postavljeni da vode rat i od njega profitiraju. U Bosni i Hercegovini, javne su banke produžena ruka države, a njihov je glavni prioritet da opskrbljuju državne blagajne i financiraju ratne napore. Privatne banke, u kojima često vlada korupcija, uglavnom se smatraju oruđem ratnih profitera u pranju novca. Bosanske financije vode ljudi za koje mir i reintegracija znače gubitak, sramotu, zatvor i rizik od smrti - kad se stare žrtve vrate radi osvete. Činjenica da je EU koristio već postojeći financijski sustav u Mostaru značila je da političari i bande mogu jednostavno ubirati visok postotak od projekata za obnovu te 'gubiti' sredstva u opskurnom računovodstvu komunističkog stila. Jednako tako, kao jedini ljudi u zemlji koji posjeduju kapital, političari i bande imali su mogućnosti stvoriti tvrtke i polučiti unosne ugovore s EU-om. Zajedno s nesposobnošću i nespremnošću međunarodne zajednice da ukloni ratne zločince i profitere iz Bosne i Hercegovine, te su tri greške vodile ironičnom rezultatu - da one skupine koje se najviše opiru miru, najviše profitiraju od nazočnosti EU-e u gradu. Ista se greška ponovila u pregovoru i provođenju Daytonskih mirovnih dogovora, a te su se greške mogle izbjeći da su Sjedinjene Države bile dovoljno ponizne te se osvrnule na taj primjer iz prošlosti ili da EU, posramljena vlastitim neuspjehom, nije samo slijedila Sjedinjene Države. Umjesto toga, Daytonski su dogovori omogućili učvršćivanje upravo onih snaga koje najžešće rade protiv mira i reintegracije u Bosni. Sporazumi su već na početku bili mrtvi. No oni su svima u Jugoslaviji osigurali prostor za disanje. Sad je vrijeme da se Dayton pokopa, a mirovni napori obnove; s ponovnim dogovorima kojih bi se potpisnici držali. Neuspjeh tih pregovora mora biti jedna mogućnost. Potrošeni dolari ne mogu se više smatrati znakom napretka. Svaka bi daljnja pomoć trebala biti pažljivo usmjerena na reformu očajno korumpiranog financijskog sustava. Povlačenje iz bivše Jugoslavije bilo bi pogrešno, ne samo zbog opasne nestabilnosti koju bi području donijelo, već i stoga što je međunarodna zajednica barem djelomična odgovorna za njihove današnje probleme." 080335 MET oct 97