3 VJESNIK ZORNIJA 6-10

Ž1=VJESNIK Ž2=6. X. 1997. Ž3=Zašto Muslimani u Hrvatskoj na temelju brojnosti traže da ih se prizna kao nacionalnu manjinu "Zahtjevi Bošnjaka da ih u Republici Hrvatskoj tretiraju kao nacionalnu manjinu, ponovno su postali omiljena tema sarajevskog tiska...", piše Alenko Zornija, izdvojivši posebno pisanje sarajevskog lista 'Dnevni avaz' koji pita: 'Zašto se u Hrvatskoj brojnost određene nacionalne zajednice, kao kriterij prilikom 'dodjeljivanja' njezinog ustavno-pravnog statusa, tendenciozno minorizira?' Citirajući spomenuti članak, Zornija posebno izdvaja poruku lista Hrvatskoj da bi ustavno-pravni status Bošnjaka kao nacionalne manjine 'i te kako koristio ugledu Republike Hrvatske na međunarodnoj sceni'". U nastavku napominje kako list "ne navodi na kojim bi specifičnim područjima Bošnjaci - ako dobiju status nacionalne manjine - organizirali vlastiti obrazovni sustav, radijske i televizijske postaje, te očekivali izmjenu naziva mjesta i ulica. Ali, po nekim prethodnim sarajevskim očitovanjima, dalo bi se naslutiti kako bi to moglo biti (i) u nekim primorskim krajevima Republike Hrvatske, odnosno tamo gdje postoji veći boj privatnih objekata u vlasništvu Bošnjaka", piše novinar. Komentirajući zahtjeve bošnjačkoga tiska, list u članku potpisanom s M. B. (pod naslovom 'Kriterij za status manjine je ipak autohtonost, a ne brojnost'), piše: "Kada bi samo brojnost neke etničke zajednice bila kriterij za priznavanje statusa nacionalne manjine, onda bi primjerice manjine u Njemačkoj mogli postati i Turci, Kurdi, Vijetnamci. U Velikoj Britaniji bi to mogli postati pripadnici raznih država koje su nekada, kao kolonije, bile u sastavu britanskoga carstva. Austrija, Švedske i Švicarska bi također dobile nove manjine. Ukratko, u Europi bi došlo do priličnog nereda kada autohtonost ne bi bila isključivi kriterij da je netko nacionalna manjina. Stoga je nastojanje predstavnika bošnjačkog naroda da u Hrvatskoj postanu manjina - posve nerealno. Hrvatska, naime, ne može ići mimo kriterija koje je postavilo Vijeće Europe - u Okvirnoj konvenciji o zaštiti nacionalnih manjina. Tim više jer mnoge europske zemlje (Francuska, Njemačka...) ne iskazuju želju da prihvate ni tu Okvirnu konvenciju o zaštiti manjina, koja je inače obvezna za sve druge zemlje koje traže pristup u europske integracije. Kada bi se uvažavali zahtjevi bošnjačkih predstavnika da brojnost bude kriterij za status nacionalne manjine, onda bi u cijeloj Europi pa tako i i u Hrvatskoj, stupili na snagu posve novi zakoni o migraciji, privremenom radu, zapošljavanju stranaca. Svaka bi se zemlja, naime, bojala primiti u svoju državu veći broj pripadnika drugih naroda, jer bi joj, ako je brojnost jedini kriterij, mogli ugroziti suverenitet u onim područjima gdje bi naseljavanjem postali većina u odnosu na domaće, autohtono, stanovništvo. Stoga, ako neke zapadne europske zemlje ne žele poštivati ni prava pripadnika etničkih zajednica koje propisuje Konvencija o manjinama, Hrvatska nema razloga ići dva koraka dalje od njih. Međutim, čini se kako je sadašnja inicijativa službenih predstavnika bosanskohercegovačkih Muslimana da se njihovim sunarodnjacima u Hrvatskoj prizna status manjine, ipak motivirana posve drugim razlozima. Ona, naime, dolazi u vrijeme žestokih pritisaka na Hrvatsku te je muslimanski dio službenog Sarajeva vjerojatno pokušao iskoristiti tu priliku kako bi hrvatskoj državi stvorio dodatni problem. Povod takvim zahtjevima su najave o skorim izmjenama Ustava i ustavnog zakona kojim će se u Hrvatskoj konačno urediti tko je nacionalna manjina, a tko etnička zajednica. Međutim, tu su stvari jasne. Dvije tisuće Ukrajinaca jesu manjina, a četrdeset tisuća Muslimana nisu. Zašto? Zato što su takvi kriteriji Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina. Autohtonost, a ne brojnost". 060502 MET oct 97