3 SAD ZAJEDNIČAR 2-10

SJEDINJENE DRŽAVE ZAJEDNIČAR 1. X. 1997. Farbanje sa širokom četkom List u uvodniku odgovara na članak objavljen u "Parade" magazinu od 14. rujna pod naslovom "Kako razgovarati s diktatorom": "Hustler. Playboy. Parade. Penthouse. Koji od ova četiri magazina ovdje ne pripada? Naravno, ovisi o tome kako široko to želite kategorizirati. Možda su na vašoj listi magazini koji su više upereni prema 'zabavama'. U tom slušaju, oni onda svi pripadaju tom skupu. Što ako su na vašoj listi 'pornografski' magazini, a 'Parade' magazin kojeg kao umetak dobijete u svojoj nedjeljnoj novini, ostavite na toj listi? To onda ne bi bilo lijepo i točno, jel da? Možda su i oni u "Parade" magazinu trebali biti sličnog mišljenja o članku od 14. rujna pod naslovom 'How to Talk to a Dictator' sastavljenog po gospodinu Tadu Szulcu. Spomenuti članak se uglavnom odnosi na američkoga veleposlanika pri Ujedinjenim narodima Billa Richardsona. Govori se kako se SAD često obraćaju na Richardsona kada treba voditi neke pregovore s 'najtvrđim' inozemnim vođama. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman tu se spominje kao jedan od 'najtvrđih svjetskih vođa'. Ne, mi se nećemo protiviti ako netko hrvatskog vođu stavi na listu 'najtvrđih' ljudi u svijetu. Uostalom, on se je za vrijeme Drugog svjetskog rata borio protiv hitlerovaca, i dakako onda mora biti tako ustrajan. Problemi s člankom u 'Parade' magazinu su uglavnom u samom naslovu i njegovoj složenosti. Naslov članka doslovce glasi 'How to Talk to a Dictator', a Tuđmanova slika je objavljena zajedno sa slikama komunističkog diktatora Fidela Castra, koljača Saddama Husseina i zairskog buntovnika Laurenta Desire Kabile. Za razliku od ostalih slika, Tuđman je svjetski vođa. Ali 'Parade' magazin time daje dojam kao da i Tuđman spada u tu kategoriju ljudi kao što je Castro, diktator zadnjeg svjetskog komunističkog režima i Hussein koji je napao svoje Kurde i otrovao ih plinom. Koliko je nama poznato, Tuđman je na demokratski način bio izabran po hrvatskom narodu, nije nikada nasilno prisvojio neku drugu državu, i donio je nepopularnu ali odgovornu odluku da će Hrvati u svoju zemlju primiti etničke Srbe koji žive u Hrvatskoj. Činjenica što se Hrvatska uvijek ne slaže s američkom politikom u ovom je slučaju posve irelevantna. Kad je Engleska najavila rat Argentini da joj se vrati Falklandsko otočje, iako je Amerika bila protiv toga, Engleska je svejedno počela svoj vojni udar. A kao što znamo, Engleska je još i dan danas jedan od najvećih saveznika Amerike. Što se tiče samoga članka, Bill Richardson u svojem interviewu nije ništa loše rekao za Tuđmana. Bilo mu je postavljeno pitanje da komentira 'najtvrđe' svjetske vođe, i mi vjerujemo da u tu kategoriju spada i gospodin Tuđman. Bilo bi nam drago kad bi u nekim slučajevima to mogli reći i za našega američkog Predsjednika, ali to neka ostane za drugi put. Međutim, bilo bi umjesno da je gospodin Richardson u svojoj izjavi otišao malo dalje i odijelio Tuđmana od Castra i Husseina. To ostavlja 'Parade' magazin i gospodina Szulca na vješalici. Bez obzira tko što kaže, Tuđman nije nikakav diktator i uvrijeda je kada se njegova slika stavlja pod takove naslove. Dapače, stavljanje njegove slike zajedno sa slikama Fidela Castra i Saddama Husseina je deformacija karaktera. Mi volimo kada je naš Predsjednik 'tvrd' kada za to postoji potreba, ali nećemo dozvoliti da se ga stavlja među takove kao što su komunistički agresori i koljači. Čak i ako bi naslov označavao članak o 'Svjetskim vođama' ili 'Najtvrđim političarima', slika predsjednika Clintona s Castrovom, Husseinovom i Kabilinom slikom smatrala bi se šamarom o lice. Franjo Tuđman ne zaslužuje da ga se uspoređuje s 'diktatorima' kao što se i ne može reći da je 'Parade' magazin 'pornografskog' izgleda. Mi pozivamo spomenuti magazin da u vezi toga objavi obrazloženje. Time će pokazati da je magazin koji se drži svog stanovišta točnosti i ravnopravnosti." 030400 MET oct 97