LONDON, 2. listopada (Hina) - Preuzimanjem vlasti sa strane Laburističke stranke, britansko ministarstvo obrane, predvođeno ministrom obrane George Robertsonom, započelo je provoditi opću reviziju potreba i uloge svojih oružanih snaga
za razdoblje od slijedećih 15-20 godina.
LONDON, 2. listopada (Hina) - Preuzimanjem vlasti sa strane
Laburističke stranke, britansko ministarstvo obrane, predvođeno
ministrom obrane George Robertsonom, započelo je provoditi opću
reviziju potreba i uloge svojih oružanih snaga za razdoblje od
slijedećih 15-20 godina. #L#
Kako bi Ujedinjeno Kraljevstvo bilo kadro suočavati se s budućim
mogućim izvorima nestabilnosti, formulirana je nova strategija obrane
i razrađena nova obrambena doktrina.
Britanska obrambena doktrina poznaje sedam vrsta konflikata, sažetim
u tri različita obrambena modela, u kojima mogu biti angažirane
britanske vojne snage. Prvi obrambeni model poznaje dvije vrste
konflikata, u kojima je angažman britanskih vojnih snaga neizbježiv.
To su obveza osiguranja zaštite Ujedinjenog Kraljevstva i njenih
ovisnih teritorija, i onda kada ne postoji aktualna opasnost. Pod tim
se podrazumjeva vojna pomoć civilnim vlastima u Velikoj Britaniji ili
Sjevernoj Irskoj jednako tako kao i u slučaju ugrožavanja sigurnosti
ovisnih teritorija, bilo iz unutarnjeg bilo iz vanjskog izvora.
Prema drugom obrambenom modelu zadaća vojske je osigurati se protiv
svakog ozbiljnog ugrožavanja Velike Britanije i njenih saveznika.
Jedna podvrsta predviđenog konflikta odnosi se na opći rat i moguće
izazivanje napada na NATO u većem opsegu, a druga ograničeni
regionalni sukob, u kojem bi bio uključen jedan partner iz NATO-a,
a koji bi se po članku 5. NATO-vog statuta pozvao na obvezu savezničke
solidarnosti. U tom modelu Ujedinjeno Kraljevstvo obvezno je ponuditi
svoje snage, no tu ima i (ograničene) mogućnosti odabira snaga.
Treći obrambeni model, u kojem britanska vlada ima širu slobodu
izbora opsega i sredstava za uplitanje u konflikt održava nastojanja
Velike Britanije da svoje šire sigurnosne interese ostvari putem
održavanja međunarodnog mira i stabilnosti. To se odnosi na britanski
doprinos u snagama za brzo djelovanje (oklopna divizija u
Muensteru u Njemačkoj) NATO-a i WEU-a, koje bi se trebale koristiti u
sklopu tzv. "novih misija" za humanitarnu pomoć, sprečavanje
konflikata i održavanje mira. U isti obrambeni model ubrajaju se i
"ozbiljni konflikti", koji ako izmaknu izvan kontrole, mogu prerasti u
opasnost po europsku i sigurnost.
Konačno, uloga britanskih snaga može biti i u vojnoj pomoći i
operacijama, karakterističnim za dugoročne i manje intezivne konflikte
te u potpori održavanju međunarodnog poretka i humanitarnih načela u
najvjerojatnijem slučaju pod vodstvom Ujedinjenih naroda. Temelji na
kojima se zasniva britanska vojna sila su vlastite nuklearne snage,
suradnja s partnerima u Sjevernoatlantskom savezu, vlastita vojna
industrija i odaziv u profesionalne postrojbe triju rodova vojnih
snaga.
Od kako je raspadom Sovjetskog Saveza i raspuštanjem Varšavskog pakta
uklonjena opasnost od blokovske konfrontacije, Velika Britanija
započela je smanjivati svoju vojnu snagu. Od 1990. godine do danas
broj vojnika smanjio se od ranije 315.000 vojnika za 32 posto, broj
konvencionalno naoružanih podmornica s 28 na dvanaest, broj ratnih
brodova s 48 na 35, broj pješačkih bataljuna s 55 na 40, broj oklopnih
vozila za 45 posto, a broj borbenih zrakoplova za oko 30 posto.
Ukupni broj pripadnika bojnih postrojbi do 2.005 godine trebao bi se
prema projekciji ministarstva obrane i dalje smanjivati, na svega
210.000 vojnika. Prema britanskim statistikama planirana trenutna
snaga britanske kopnene vojske iznosi 115.100 osoba, u zrakoplovstvu
56.600 osoba, a u mornarici 46.600 osoba. No u sva tri roda vojske
izražena je već sada nedovoljna popunjenost, u kopnenoj vojsci za
5.000 osoba, osobito u pješaštvu i oklopnim postrojbama, u
zrakoplovstvu za 3.000 osoba, a u mornarici za 1.500 osoba.
Kako bi nadomjestila smanjenje broja kadrova Ujedinjeno Kraljevstvo
odlučila je osuvremeniti svoju vojnu opremu s novom tehnologijom. Među
najveće izdatke izdvajaju se nabavka nuklearnih podmornica Trident u
iznosu od 12,15 milijardi britanskih funti, nabavka, iz zajedničkog
britansko-francusko-talijansko-njemačkog projekta 230 komada borbenih
zrakoplova Eurofighter 2000 u iznosu od 4,29 milijardi funti, nabavka
helikoptera EH 101 Merlin u iznosu od 4,28 milijardi funti te nabavka
britanskog borbenog tenka Challenger 2 u iznosu od 2,16 milijardi
funti.
Veliki značaj za osiguranje dugoročne visoke razine tehnološke
osposobljenosti britanske vojske, britanska vlada pridaje domaćoj
proizvodnji oružja i vojne opreme. Ta industrijska grana ne samo da
zapošljava oko 400.000 Britanaca, nego je ujedno i jedan od glavnih
izvoznika. Prošle godine Velika Britanija izvezla je oružje u
vrijednosti od 5,1 milijarde američkih dolara, čime je njen udio u
registriranoj svejtskoj trgovini tom robom iznosio oko 25%.
(Hina) miz sb
020157 MET oct 97