JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA - NA PUTU TRAŽENJA ISTINE I POMIRENJA

ZAGREB, 30. rujna (Hina - Vjera Bogati) - Nacionalno pomirenje i ujedinjavanje Južnoafričke Republike (JAR) u "Naciju duginih boja" cilj je što ga vlasti te zemlje žele ostvariti putem posebnog povjerenstva koje ne vodi kriminalističke procese o događajima iz razdoblja apartheida već jednostavno - utvrđuje istinu o njima i iznosi je u javnost. #L# Povjerenstvo za istinu i pomirenje (TRC) u JAR počelo je s radom u prosincu 1995. godine sa zadatkom da, tijekom vremenski organičenog mandata, ispita teška kršenja ljudskih prava počinjena između 1960. i 1993. godine, nadoknadi štetu i rehabilitira žrtve te amnestira počinitelje koji pred Povjerenstvom iznesu svoja saznanja o događajima. Otkrivanje istine o nedjelima počinjenim tijekom apartheida temelj je razvoja kulture ljudskih prava i pravne države u JAR, izjavio je potpredsjednik TRC-a Alexander Boraine. U protivnom, upozorava nadbiskup Desmond Tutu koji predsjedava Povjerenstvom, međusobna će optuživanja "generacijama trovati nacionalni život." TRC nije zamjena za kriminalističke sudske procese, napominje Boraine. U JAR se vode sudski procesi protiv 17 bivših generala, uključujući i bivšeg ministra obrane, optuženih za ubojstva. Ti skupi procesi stalno bi "izbacivali kosture iz ormara", drži Boraine dodajući da, za razliku od sudske "batine", TRC predstavlja "mrkvu" kojom se nastoji potaknuti sve one koji znaju činjenice, ili su sudjelovali u počinjenim nedjelima, da o tome javno progovore. Amnestiranje počinitelja zločina predmet je kritika od strane mnogih Južnoafrikanaca. Ustavnom sudu čak je upućena tužba protiv Zakona o pomirenju izglasanog u parlamentu. Središnji problem u JAR, kao i mnogim drugim zemljama u kojima su svrgnuti nedemokratski režimi, jest tenzija između politike kompromisa i radikalne ideje pravde, napominju južnoafrički analitičari. Tutu upozorava da je amnestija ključni dio kompromisa koji je spriječio krvoproliće prilikom promjene vlasti u JAR. TRC nije želio proglasiti opću amnestiju koja bi ugrozila razvoj demokracije i povjerenje u državne institucije. Stoga se ona daje samo pojedincima, koji moraju iznijeti cjelovito svjedočanstvo i dokazati da su motiv i kontekst onoga što su učinili bili političke, a ne osobne prirode. Dosad je predano 7.000 molbi za amnestiju. "Kritično pitanje je kako će se Južnoafrikanci suočiti s prošlošću na moralno prihvatljivim temeljima", kazao je ministar pravosuda Dullah Omar koji je parlamentu predstavio ideju o TRC-u. "U okolnostima tranzicije u JAR, u kojoj nije bilo pobjednika i pobijeđenog, a režim je svrgnut kroz pregovore, jedino rješenje je bilo postići nacionalno pomirenje kroz obznanjivanje istine i davanje amnestije", zaključuje Boraine. Pobornici ideje pomirenja, koju čvrsto podržava najjača stranka Afrički nacionalni kongres (ANC), često naglašavaju da se TRC ne bavi "lovom na vještice" i da se saslušavaju svi - od članova službi sigurnosti, preko pripadnika lokalnih crnačkih vlasti do čuvara u logorima ANC-a. Predsjednik Nelson Mandela je na temelju javnih saslušanja kandidata i uz savjetovanje s Vladom nacionalnog jedinstva, imenovao 17 povjerenika TRC-a, kojima predsjedava nadbiskup Desmond Tutu. Statut TRC-a nalaže da povjerenici moraju biti nepristrane i politički neeksponirane osobe. Oni će, po završetku saslušanja, izraditi izvješće s preporukama za spriječavanje svih budućih nepoštivanja ljudskih prava. TRC ima tri odbora: Odbor za pitanja kršenja ljudskih prava koji vodi javna saslušanja, Odbor za nadoknadu šteta i rehabilitaciju žrtava koji daje preporuke na temelju rezultata saslušanja, te Odbor za amnestiju. Povjerenstvo raspolaže ovlastima za obavljanje pretraga i pljenidbi te za upućivanjem subpoene (naloga pod prijetnjom kazne) kako bi privolio pojedince da svjedoče. Subpoena je upućena i Winnie Madikizela-Mandela, bivšoj supruzi predsjednika Nelsona Mandele, osumnjičenoj za ubojstvo. ANC, koji je tijekom apartheida predvodio otpor institucionaliziranoj bjelačkoj dominaciji u JAR, iznio je uoči izbora 1994. godine ideju o osnivanju povjerenstva za istinu. ANC je predložio osnivanje takvog povjerenstva nakon što je i sam bio optužen za kršenje ljudskih prava u svojim zatvoreničkim logorima. Rasprave koje su prethodile osnivanju TRC u JAR bile su velikim dijelom pod utjecajem iskustava sličnih povjerenstava iz drugih zemalja, posebno onih iz Čilea i Argentine, gdje su se ispitivala sustavna kršenja ljudskih prava počinjena za vladavine vojnih režima 1970-tih i 80-tih. JAR, kao i mnoge druge zemlje, mora riješiti odnos prema bivšim čelnicima i osobama odgovornim za nedjela te se suočiti s činjenicom da su mnogi od njih ostali na važnim položajima, naglašava potpredsjednik TRC-a. U posljednjih 20 godina, podsjećaju pobornici zaštite ljudskih prava, djelovalo je ili djeluje 19 povjerenstava za istinu u 16 zemalja. Iskustva u tim zemljama pokazuju da je za postizanje prihvatljivog pomirenja potrebno pokrenuti službenu i poštenu istragu, dobiti priznanja počinitelja i činjenice objaviti u javnosti, ističe se u memorandumu koji je prethodio usvajanju zakona o TRC u parlamentu. Južnoafrički model temelji se na parlamentarnoj odluci o formiranju TRC-a te dostupnosti svih otkrića kao i odluka TRC-a kritici javnog mnijenja - to je bit procesa pomirenja i liječenja nanesenih nepravdi, naglašava Povjerenstvo. TRC je prigodom utemeljenja, u prosincu 1995. godine dobilo 18-mjesečni mandat koji je potom dva puta produžen. Odlukom vlade u rujnu ove godine, mandat je produžen do 30. travnja 1998. godine, uz dodatno razdoblje od tri mjeseca tijekom kojeg se treba načiniti cjelovito izvješće o radu. Povjerenstvo mora istražiti jos tisuće iskaza žrtava koje traže nadoknadu štete te svjedoka koji imaju pravo na amnestiju, pise južnoafrički list The Star koji, istovremeno upozorava da nalazi TRC-a ne smiju postati oruđe političkih stranaka koje će se sljedeće godine početi pripremati za opće izbore zakazane za 1999. godinu. (Hina) vb sd 300912 MET sep 97