WASHINGTON, 30. rujna (Hina/UPI) - Četrdeset godina nakon što je Sovjetski Savez, 4. listopada 1957., prvi put u povijesti u Zemljinu orbitu lansirao satelit - "Sputnik 1" djeluje malen s obzirom na svu pozornost koju je
izazvao.
WASHINGTON, 30. rujna (Hina/UPI) - Četrdeset godina nakon što je
Sovjetski Savez, 4. listopada 1957., prvi put u povijesti u Zemljinu
orbitu lansirao satelit - "Sputnik 1" djeluje malen s obzirom na svu
pozornost koju je izazvao. #L#
Sjajna aluminijska kugla, jedva nešto veća od košarkaške lopte i
teška samo oko 90 kilograma, Sputnik je bio previše malen da bi bio
vidljiv sa Zemlje. No, svoje je prisustvo oglašavao svakih 96 minuta
jasnim signalom, putujući zadivljujućom brzinom od čak 26.000
kilometara na sat.
Međutim, Sputnik je u svemiru opstao vrlo kratko: njegovi su radio
prijenosnici, pomoću kojih su znanstvenici na Zemlji mogli utvrditi
gustoću gornjeg sloja atmosfere, utihnuli nakon 21 dan. Sputnik je
izletio iz orbite i izgorio u atmosferi 4. siječnja 1958., samo 92
dana nakon lansiranja.
No, lansiran na samom vrhuncu Hladnog rata, manje od godinu dana
nakon što je sovjetski premijer Nikita Hruščov zapadnjačkim
diplomatima zaprijetio "pokapanjem", maleni je satelit imao snažno
političko i simbolično značenje.
Služio je kao svojevrsno upozorenje vojnim krugovima - kod kojih je
očita snaga sovjetske ICBM rakete koja ga je izbacila u orbitu
izazvala strahopoštovanje, te obilježio početak takozvane "Svemirske
utrke" između dviju supersila, koja je kulminirala šezdesetih godina
sa Apollo misijama na mjesec, kao i početak "Svemirskog doba".
No, svemirsko natjecanje dvaju neprijatelja u Hladnom ratu zapravo je
počelo puno prije. Anthony Curtis, profesor na fakultetu Union
instituta u Cincinnatiju, savezna država Ohio, i autor nekoliko knjiga
o astronautici, tvrdi da su "nakon završetka Drugog svjetskog rata
istraživanja na raketama za istraživanje gornjih slojeva atmosfere,
kao i na vojnim raketama, bila znatno razvijena."
"Inženjeri su znali da će prije ili kasnije biti u stanju lansirati
satelit u Zemljinu orbitu", rekao je on.
Godine 1954., jedno je međunarodno znanstevno povjerenstvo predložilo
da se započne s lansiranjem znanstvenih satelita u svrhu svemirskih
istraživanja, nakon čega su SSSR i Sjedinjene Države najavile planove
za lansiranje istraživačkih satelita godine 1955.
Ključ sovjetske pobjede u utrci koja je uslijedila ne nalazi se u
samoj svemirskoj, već u utrci za razvoj naoružanja, započetoj početkom
50-tih godina pokusnim eksplozijama prvih hidrogenskih bombi. Dok su
Sjedinjene Države planirale nuklearno naoružanje izbacivati iz
zrakoplova, Sovjeti su odlučili isprobati novu ideju: rakete.
Sovjetski inženjeri, na čelu sa Sergejem Koroljevim, stvorili su prvu
interkontinentalnu balističku raketu (ICBM), nakon čega im nije
trebalo dugo da shvate da raketa koja može izbaciti teško nuklearno
oružje 6.400 kilometara silaznom putanjom, možda može, ako se usmjeri
prema gore, izletjeti iz atmosfere.
Prvi sovjetski satelit, Sputnik 1, punim imenom "Iskustvennji Sputnik
Zemli" (Zemljin bliski suputnik), bio je spreman za lansiranje u
srpnju 1957. godine. Nakon odobrenja premijera satelit je, nakon malog
zakašnjenjenja zbog tehničkih problema, lansiran u listopadu iste
godine no, iz tadašnjih sigurnosnih razloga, događaj nije ostao
zabilježen na fotografijama.
Nakon Sputnika 1, Sovjeti su 3. studenog 1957. lansirali satelit
Sputnik 3, na kojemu se nalazio pas Lajka - prvi živi sisavac u
svemiru.
Sjedinjene su Države odgovorile usvajanjem Nacionalnog zakona za
obrambeno obrazovanje, sa ciljem "ispunjavanja sve većih zahtjeva
nacionalne sigurnosti u godinama koje dolaze" - kako je 7. studenog, u
radijskom obraćanju naciji, izjavio tadašnji američki predsjednik
Dwight Eisenhower.
Počeli su se raditi planovi za osnivanje civilne svemirske agencije:
NASA je započela sa radom u listopadu 1958. godine.
(Hina) gt dh
300311 MET sep 97