THE NY TIMES, 25. IX., BOSNA - UVODNIK

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=25. IX. 1997. Ž3=Još uvijek bez izlazne strategije u Bosni "Nakon što je mandat američkih vojnika u Bosni produžen s dvanaest na trideset mjeseci, Clintonova je vlada počela pripremati javno mnijenje na mogućnost još jednog produžetka misije. Tako treba shvatiti govor koji je g. Berger u utorak održao na sveučilištu Georgetown. On je tad povezao trajanje američke misije u Bosni s nizom upadljivo ambicioznih političkih ciljeva. No Predsjednikov savjetnik za sigurnost se prenaglio. Umjesto da preuzme zadatak pripreme javnosti na dulji ostanak, za to je vrijeme mogao smišljati izvedivu izlaznu strategiju do utvrđenog roka u lipnju. Svi mi želimo ujedinjenu, demokratsku i napredujuću Bosnu. No republikanci u Kongresu u pravu su kad upozoravaju da američki vojnici ne mogu ostati u području sve dok taj cilj ne bude postignut. Bergerovu je govoru nedostajao bilo kakav navještaj da se približavamo povlačenju iz Bosne. Iz tog je govora bilo jasno da g. Berger i ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright planiraju vrijeme od sad do lipnja provesti zahtijevajući od predsjednika Clintona da još jednom pomakne rok povlačenja. Nedostatak izlazne strategije trajni je propust i problematično pitanje sve od kad je g. Clinton prvi put poslao američke vojnike u Bosnu potkraj 1995. U utorak su dužnosnici Clintonove vlade govorili o potrebi da se do veljače krene s planiranjem sljedeće faze vojnog uključenja. Na našem je kalendaru još uvijek rujan i takva usredotočenost na hipotetičnu budućnost preuranjena je. Vlada pred sobom ima devet mjeseci da pojasni specifične vojne zadatke koji moraju biti izvršeni prije nego Bosna bude toliko sigurna da potpuno povlačenje Amerikanaca bude moguće. Senatorica Kay Bailey Hutchison govori u ime mnogih republikanaca a, bez sumnje, i nekih demokrata, kad upozorava Bijelu kuću da će se u nedostatku takve izlazne strategije Kongres suprotstaviti svakom zahtjevu za produžetkom misije. Zdrav razum protivi se tomu da prenagljenim povlačenjem vojnika NATO-a potaknemo obnovu rata u Bosni. Mi spremno priznajemo da rokovi za povlačenje ne mogu biti kruto određeni. Potrebno je voditi računa o zaštiti napretka koji je već postignut. Budući događaji mogli bi čak opravdavati našu produljenu nazočnost. No vlada ide krivim putem. Sudeći po sadašnjem raspoloženju Clintonova tima zaduženog za vanjsku politiku, vlada neće krenuti prema izlazu iz područja ako se Kongres ne pobuni. Kad je g. Clinton prvi put predložio da se američki vojnici pošalju u Bosnu, skeptici su tvrdili da bi osiguravanje punog poštivanja Daytonskih sporazuma moglo trajati desetljećima. Vlada je uzvratila da samo namjerava dati Bosancima godinu dana da izgrade mir ocrtan u Daytonu. Kako se rok od godinu dana približavao, Bijela je kuća nazvala misiju novim imenom te ju produžila za 18 mjeseci. Sad, kad se čini da se vlada priprema za još jedan produžetak, Kongres bi ju mogao prisiliti da dokaže da je nastavak vojne nazočnosti u Bosni u skladu s temeljnim američkim interesima. Prvi argument za ostanak je ukorijenjenost ubojite mržnje, koja bi mogla izazvati obnavljanje neprijateljstva jednom kad se inozemne snage povuku; drugi je činjenica da mnoge europske vlade tvrde da će se i one povući iz Bosne učine li to Amerikanci. No neodgovornost bosanskih vođa i europskih saveznica ne bi smjela navesti Washington da proširuje definiciju američkih vitalnih interesa. Sjedinjene Države su sve dosad u Bosni imale ograničeni interes, a on se sastojao od sprječavanja ubijanja civila i očuvanja jedinstva i učinkovitosti NATO saveza. Iza tog se nalaze neki poželjni ciljevi, kao što su dovođenje osumnjičenih za ratne zločine na suđenje i osiguranje povratka izbjeglica. To opravdava jaka diplomatska nastojanja, koja bi bar do lipnja sljedeće godine trebala biti potpomognuta pažljivo planiranim vojnim akcijama. Mnogo je toga što vojnici NATO-a još mogu učiniti u tom pitanju, prije utvrđenog roka za povlačenje. Izgradnja ujedinjene i mirne Bosne na posljetku ipak ovisi o ljudima u Bosni. Održavanje reda u nedostatku akutnih prijetnji, kao što su ratovi, prvenstveno je na samim europskim državama. Ukoliko Bosanci ne žele surađivati, a Europljani ne žele preuzeti veće sigurnosne odgovornosti, tu pukotinu američki vojnici ne mogu beskonačno dugo popunjavati." 260045 MET sep 97