BBC - 25. RUJNA, RAZGOVOR S CVIJIĆEM O MEĐ. SITUACIJI HRVATSKE

Ž6=*** Međunarodni diplomatsko-medijski pritisak na hrvatsku Vladu, kako bi je se navelo da u većoj mjeri surađuje sa zapadnim zemljama na primjeni Daytonskog plana u Bosni i Hercegovini, kao i da u suradnji s lokalnim Srbima osigura sve uvjete za dovršenje mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nastavljeni su i danas, ali s manje medijskog publiciteta. Iz diplomatskih izvora u New Yorku saznaje se da su se prošle noći na marginama zasjedanja i opće skupštine Ujedinjenih naroda sastali hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić i američka državna tajnica Madleine Albright, kao i to da je njihov sastanak trajao neuobičajeno dugo, više od jednoga sata. Današnje izdanje njujorškog lista 'The Newsday' objavilo je pak tekst svojeg vašingstonskog izvjestitelja Roya Gutmana u kojem se ističe i kako su američki pritisci, osim diplomatskih, poput zalaganja za suspenziju hrvatskog članstva u Vijeću Europe, uključili i prijetnju potpune obustave vojne suradnje između dviju zemalja. Hrvatski dužnosnici na čelu s predsjednikom Tuđmanom, po pisanju njujorškog lista, prvi su put upoznati s tom mogućnošću prije mjesec dana kada su bosanski Hrvati prijetili bojkotom općinskih izbora u Bosni i Hercegovini. Američka administracija tada je zaprijetila da će suspendirati sve programe vojne suradnje i blokirati daljnje razgovore o uključenju Hrvatske u programa suradnje s programom NATO-a Partnerstvo za mir kao i programa razmjene vojnog osoblja. List piše da je u tom razdoblju 36 američkih vojnih stručnjaka u Hrvatskoj, na zahtjev američke vlade, otišlo na neplanirani trodnevni odmor. 'The Newsday' navodi još izjave dužnosnika u State Departmentu - 'Hrvatska je svjesna da smo izrekli opomenu te da rečene mjere možemo primijeniti u bilo kojem trenutku.' Za analizu sadašnjeg međunarodnog položaja Hrvatske obratili smo se suradniku londonskog Kraljevskog instituta za međunarodne odnose Chrisu Cviiću kojeg je Siniša Bubić upitao slaže li se s ocjenama o teškom međunarodnom položaju Hrvatske. = Pa ja mislim da je Hrvatska doista u vrlo lošem međunarodnom položaju sada. Slažem se s onima koji vele da je Hrvatska u možda najtežem diplomatskom položaju, međunarodno gledajući, od vremena priznanja 1992. Razlozi toga su s jedne strane složeni, ima tu raznih elemenata, ali glavni razlog je taj, po mom mišljenju, da je zapadnim silama, i to naročito Americi, silno stalo da se sada ozbiljno krene u rješavanje još dosad neriješenih problema. U prvom redu funkcioniranja federacije u Bosni i Hercegovini, u drugom da se srede odnosi između Hrvatske i Srbije, drugim riječima da se integracija Podunavlja obavi brzo i mirno, i to tako da ne stvara probleme u Srbiji. Ali zašto se želi naročito krenuti na rješavanje tih problema? Tu postoji npr. s američkog stanovišta, po mom mišljenju, vrlo važni unutrašnjopolitički razlozi. Clintonova administracija sada je u fazi ozbiljnih dogovora sa svojim kritičarima u kongresu koji ne žele daljnji angažman američkih trupa u Bosni i Hercegovini dulje od ljeta 1988., ali su spremni ipak, recimo senator Jesse Helmes, koji je važan čovjek, ..., spreman je na to pristati, ali uz vrlo jasne dokaze da sadašnja američka strategija funkcionira, da se neka rješenja zaista provode u djelo i da se Amerika neće naći u nekoj bezizglednoj situaciji, možda u nekom novom Vijetnamu, i tu je sada Hrvatska u velikom procijepu jer naravno to zahtjeva dosta važne unutarnjo-političke odluke, izvjesna razračunavanja koja su dakako politički delikatna. - Amerikanci dakako inzistiraju na onome što je doneseno u Daytonu prije dvije godine ili nešto manje od toga. Ali, jesu li odnosi koju su tada bili ... neki ljudu kažu da je situacija u Bosni i Hercegovini sada takva da ljudi jednostavno ne žele živjeti zajedno? = Znate što, ne vjerujem da tako misle ili Amerikanci ili Nijemci, bilo koji drugi. Čak kad bi oni imali izvjesne dokaze, recimo da budemo cinici sad da kažemo, kad bi imali izvjesne dokaze s terena da se situacija u pogledu međunacionalnih odnosa pogoršala na terenu, njihovi interesi zahtijevaju da se to ignorira. Drugim riječima, Nijemci se ne mogu pomiriti sa, recimo, zaključkom da se Muslimani ne mogu vraćati, a Muslimani su ipak najveći dio izbjeglica još uvijek u Njemačkoj, da se oni ne mogu vraćati u krajeve iz kojih su protjerani. Jer to je problem za njemačku politiku. Prema tome Njemačka mora inzistirati iz svojih vlastitih unutrašnjo-političkih razloga na vraćanju tih izbjeglica. To znači daljnje energične akcije, kako u tzv. republici srpskoj tako i u federaciji da se ti ljudi vraćaju. To je u principu velik pritisak na pučanstvo koje je tamo smješteno, često u njihovim kućama, kako u republici srpskoj tako i u federaciji, i tu vidimo, eto, kako interesi, u ovom slučaju Njemačke, zahtijevaju da se ignorira možda pogoršanje koje je na terenu, ali vanjski interes je u tom pogledu neumoljiv. To također vrijedi i za Amerikance. Ž6=*** 260045 MET sep 97