THE WASH. TIMES, 23. IX., UN

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=23. IX. 1997. Ž3=Poravnavanje računa s UN-om "(...) Amerika od 1992. nije platila svoje goleme pristojbe UN-u. To ozbiljno potkopava naše nacionalne interese, kao i napore da se ta organizacija reformira", piše američki predstavnik pri Ujedinjenim narodima Bill Richardson. "Uvidjevši da ne možemo biti međunarodni vođa i ne plaćati svoje pristojbe, Clintonova se vlada, zajedno s republikancima i demokratima iz Kongresa i Senata, približila postizanju dvostranačkog kompromisa o legislaciji, kojom bi se naš odnos s UN-om i našim ključnim saveznicama u toj organizaciji popravio. Ukoliko legislacija prođe, Sjedinjene bi Države podmirile većinu dugova, zajamčile američku financijsku potporu i u budućnosti, osigurale daljnje provođenje reforme UN-a te obnovile američki odnos s UN-om. Taj možda povijesni dvostranački dogovor gotovo je postignut, nakon mjeseci teškoga rada i kompromisa s obje strane. Danas on uživa široku potporu. Za dogovor su se izjasnili i senator Jesse Helmsa, republikanac Benjamin Gilman, ključni demokrati iz Kongresa i naravno predsjednik Clinton. No danas je postizanje tog dogovora neizvjesno. Naime, Kongres je predložio dva amandmana na legislaciju. Prijedlog je pokrenuo republikanac Roscoe Bartlett. Tim amandmanima riskiramo ugrožavanje mogućeg kompromisa, i što je još gore, umanjujemo naše napore u postizanju dalekosežne i učinkovite reforme UN-a. Ti bi amandamani umanjili naše napore, eliminirajući 100 milijuna dolara iz dotacije za početno plaćanje naših dugova godine 1998. Taj je novac od ključne važnosti, jer predstavlja američko plaćanje vlastitih dugova. Štoviše, podmirivanje dugova donijeti će moć u provođenju davno potrebnih reformi UN-a. Sjedinjene Države traže od svojih partnera u UN-u da smanje američke pristojbe s 25% na 20%. K tome, mi snažno podupiremo program reformi tajnika Koffia Annana, koji uključuje prihvaćanje stabilnog proračuna i smanjenje broja zaposlenih za 1.000 ljudi. Nije lako osvojiti potporu za ove prijedloge, no bit će to gotovo nemoguće ako odmah ne podmirimo bar dio naših zaostalih dugova. Razlozi za te amandmane u najboljem su slučaju sumnjivi. G. Bartlett tvrdi da bi UN trebao vratiti novac Sjedinjenim Državama za međunarodne mirovne operacije, poput one u Haitiju ili čak u Perzijskom zaljevu, koje smo poduzeli na vlastitu ruku - da bismo zaštitili američke nacionalne interese. Iako su te operacije dobile odobrenje Vijeća sigurnosti UN-a, one nisu bile UN-ove mirovne operacije. Njih organizira i financira Vijeće sigurnosti - s američkim odobrenjem. Zagovornici ovog amandmana čini se vjeruju da UN mora financirati svaku operaciju koju odobri. Kad bi to bilo tako, tad bi države - uključujući i Ameriku - bile prisiljene preuzeti troškove koje nikad nisu prihvatile snositi. Zapravo, od američkih bi se poreznih obveznika tad moglo tražiti da drugim državama vrate novac za njihove mirovne operacije, poput nedavne talijanske misije u Albaniji. Rezultat bi bio financijski kaos i konačni bankrot UN-a. Odobrenje tih amandmana ne samo da bi oštetilo UN, već bi značilo i propuštenu priliku za Sjedinjene Države. Želimo li reformirati UN tako da bude djelotvorniji i da bolje služi američkim interesima, moramo odbaciti ove amandmane. UN je važniji nego ikad, u vremenima kad na međunarodnim programima prevladavaju transnacionalna, multilateralna pitanja, poput onečišćenja okoliša, međunarodnoga terorizma, razvoja etničkih sukoba i širenja zaraznih bolesti. (...) UN pomaže da se stvori bolji, sigurniji i prosperitetniji svijet." Autor zaključuje da je u američkom nacionalnom interesu da surađuje s UN-om i drugim međunarodnim organizacijama; stoga bi bilo od ključne važnosti da se spomenuti amandmani odbace. 240150 MET sep 97