THE WASH. TIMES, 23. IX., ALBRIGHT

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON TIMES Ž2=23. IX. 1997. Ž3=Madeleine između dvije vatre "Svi poznajemo ljude koji se nakon zauzimanja nepopustljivog, agresivnog stajališta slome pod pritiskom. (...) Mislim na Madeleine Albright, koja se trudi stvoriti image čvrste osobe oštra jezika", piše Richard Grenier. "Prije nego što je krenula u svoj prvi posjet Srednjem istoku kao ministrica vanjskih poslova, gđa Albright je odlučno pokazala da namjerava narediti Jaseru Arafatu da se obračuna s terorizmom. No tjedan dana kasnije ne samo da se vratila praznih ruku, već i zlovoljna zbog nefleksibilnosti sukobljenih strana, koju očito nije očekivala. Objavila je da ih neće posjećivati dok vođe ne donesu neke 'teške odluke'. (...) No zbog čega je, pobogu, ta žena mislila da bi njezina nazočnost mogla biti dovoljna da ohrabri bilo koju stranu na dramatične ustupke? Je li moguće da je osoba informirana o legendarnoj nepomirljivosti sukoba između Izraela i Palestine mogla očekivati da će čista snaga njezine osobnosti uzrokovati povijesnu promjenu stanja stvari? A treba spomenuti i da je gđa Albright provela samo jedan dan u Izraelu prije nego što je drastično promijenila svoje stajalište. Prvi dan je, da odobrovolji Izraelce, govorila o palestinskim teroristima koji ubijaju nevine Izraelce, i Židovima koji grade kuće u spornom dijelu Jeruzalema, zaključujući da 'nema moralnog ekvivalenta između ubijanja ljudi i izgradnje kuća'. Nadalje, ustvrdila je: 'Jednostavno nije moguće ozbiljno se pozabaviti političkim pitanjima u klimi straha i terora.' No već sljedeći je dan počela tretirati Izraelce i Palestince kao jednako odgovorne za slom 'mirovnog procesa'. I jedni i drugi morali bi pristati na određene ustupke. A budući da nije vjerojatno da će se Palestinci pokoriti, budući da i dalje krvožednim govorima pozivaju na uništenje Izraela, Sjedinjene bi se Države logično trebale okomiti na Izrael. Izrael mora proglasiti 'time out' u svim aktivnostima naseljavanja, izjavila je, osuđujući 'provokativne' postupke. No Izrael je umoran od napada. Poslije dogovora u Oslu, koje je predsjednik Clinton pozdravio kao nagovještaj pravog mira, Izrael je učinio niz ustupaka. I zbog čega? (...) Dvije su strane sada suprotstavljene zbog dva temeljna pitanja: konačne sudbine Jeruzalema te oblika i prirode novog palestinskog entiteta. U ranim Hitlerovim godinama, 'popuštanje' je bila krasna riječ, utemeljena na toplim pretpostavkama Nevillea Chamberlaina da je nacistička Njemačka neka vrst nestašnog djeteta, koje će se umiriti ukoliko mu damo nekoliko igračaka. No Hitler se nije smirio. Sada, g. Arafat nije Hitler. On je svjetska figura umjerene veličine, relativno slab - i ne prijeti ni zapadnoj civilizaciji ni Izraelu. No s izraelskog stajališta, on je tvrdoglavo nepopustljiv. Poslije sporazuma iz Osla, Izrael je popuštao i popuštao, dok g. Arafat nije popustio ni u čemu. G. Clinton vjerojatno svim srcem vjeruje da bi Oslo - koji je u svom dječjem oduševljenju podupirao - moglo pokazati put istinskom, rajskom miru. No njegova strategija izgradnje povjerenja nije uspjela, a gđa Albright, koja sad prima pohvale za svoju nepristranost, razdražena je budući da ju je Srednji istok razočarao. Čovjek bi mogao posumnjati da je ona zapravo ozbiljno podcijenila svjetske probleme - što je ozbiljan nedostatak za ministricu vanjskih poslova. Priznajem da nikad nisam vjerovao u princip 'zemlje za mir'. G. Arafat, koji predstavlja palestinski narod čija očekivanja daleko prelaze njegovu moć, nikad nije planirao ostaviti Izrael na miru. On je dosljedno, korak po korak, planirao uništenje Izraela. Zanimljivo: novinar The New York Timesa Thomas Friedman bio je uporno neprijateljski raspoložen prema Izraelu, kojeg je optuživao da ne čini ustupke. No sad, kad je Izrael učinio upravo ono što je tražio, on još uvijek ne krivi Palestince jer na to nisu odgovorili jednakom mjerom. On sad pere ruke od svega, ostavljajući obje strane da 'vode svoj mali rat na miru.' Što se mene tiče, ja sam duboko pesimističan o čitavoj borbi. No ne vidim ni jedan razlog da Izrael čini daljnje ustupke, dok Arafat ne zaustavi terorističke napade. Izrael nije prekršio ni jednu odredbu dogovora iz Osla, a g. Arafat je prekršio mnoge. Ja stvarno ne vidim kako možemo očekivati da Izrael nastavi pregovore s protivnikom koji u svakom trenutku nastavlja pozivati na njegovo uništenje." 240150 MET sep 97