SLOVENIJA - DELO - MOJCA DRČAR - 22. IX.

Ž4=SLOVENIJA Ž1=DELO Ž2A=22. IX. 1997. Ž3=Svjesno ili nesvjesno žmirenje "Analizirajući i komentirajući talijansko-slovenske odnose, stalno iznova susrećemo političare i diplomate koji neke slovenske novine, među njima i 'Delo', optužuju za štetan 'alarmizam' i čak im pokušavaju staviti brnjice. Očito svoja stajališta ne mogu braniti drukčije nego da kritičke glasove pokušaju isključiti iz javnosti. Nitko dakako ne može tvrditi da je samo on u pravu, no bilo bi neodgovorno kad ne bismo primijetili da se pri pisanju Italije o Sloveniji događaju stvari o kojima bi se nekada reklo da spadaju u 'treći svijet'. Stil i sadržaj pisanja o odnosima određuju dva ili tri talijanska novinara koji uglavnom u tršćanskom 'Piccolu' stalno objavljuju 'frizirane' vijesti koje iskrivljuju stvarni sadržaj događaja i događanja netočnim prijevodima, a često i zadržavanjem pojedinih obavijesti ili ispuštanjem njihovih značajnih dijelova. Protiv toga slovenska diplomacija ne prosvjeduje. Ako to još spada u okvir lošeg novinarstva - loši prijevodi, ispuštanje bitnog, zadržavanje neke neugodne istine - na rubu europskog presedana je događaj s člankom državnoga tajnika Ive Vajgla u 'Piccolu' 13. rujna ove godine. Ivo Vajgl je po želji uredništva svoj članak na slovenskom poslao deset dana ranije. 'Piccolo' je tik uz arogantan tekst zamjenika ministra vanjskih poslova Fassina objavio cenzurirani dakle manipulirani tekst Vajglovog članka što je možda novi vrhunac u novinarsko-propagandnoj kampanji protiv samostalnosti Slovenije i njezinog nekritičkog podređivanja strategijskim interesima Italije. Može li itko zamisliti da mi naručimo tekst od državnog tajnika u ministarstvu vanjskih poslova, dakle drugog čovjeka ministarstva vanjskih poslova susjedne prijateljske države i da zatim prevedemo samo dio koji nama odgovara? Da ga dakle cenzuriramo, bitno mu izmijenimo sadržaj a da autora ne zamolimo za dopuštenje? Pismo je u odnosu na original prevedeno katastrofalno, no ne može se zaključiti da je prevoditelj iz neznanja ispustio upravo one dijelove pisma koji su mu bit i koji mu daju smisao. To su dijelovi koji govore o pitanju članstva u NATO-u, o izgonu i bijegu Slovenca iz Italije između dva svjetska rata te o bijegu Talijana 's morskih obala', dakle iz područja gdje su nekada bili stvarno naseljeni. Još se manje može zamisliti da talijanska diplomacija ne bi prosvjedovala kad bi se to dogodilo. Skandal nadilazi kombiniranu novinarsko-diplomatsku hajku protiv 'Dela' a i korake protiv hrvatske politike i diplomata koji su službeno prosvjedovali protiv djelovanja produžene ruke talijanskog ministarstva vanjskih poslova u tršćanskom 'Piccolu'. Zbrajanjem pojedinih događaja a osobito manipuliranjem naručenoga članka Ive Vajgla može se dobiti predodžba o dimenziji dezinformacijske zadaće koja je u okviru 'nove istočne politke' povjerena tršćanskom listu. Dakako, drugo je pitanje može li se s takvim novinama surađivati u dobroj vjeri. Ako čak i najviši predstavnici određene države ne mogu biti uvjereni da će njihov napisani tekst biti objavljen kako je poslan, nedopustivo je naivno prepuštati prevođenje tekstova novinama na takvom glasu. Kad istražujemo izvor manipulacija, uvijek nalijećemo na ime Maura Manzina. To je čovjek koji održava - i time se hvali - tijesne veze s pojedinicima u slovenskoj diplomaciji. Oni ne skrivaju da su s njim u 'prijateljskim' odnosima, neki slovenski političari - primjerice Aurelio Juri u polemici u 'Pismima čitatelja' - preporučuje ga kao lijek s kojim bi trebali popraviti pogrješna stajališta. Kad je Manzin ove godine u Trstu predstavljao svoju novu knjigu, hvalio se da je u neposrednim i telefonskim vezama s Drnovšekom, Thalerom i Kučanom. Na slovenskoj je televiziji tijekom Papina posjeta rekao da je privilegirani suradnik talijanskog ministarstva vanjskih poslova. Sudeći po tomu, diplomaciju uopće i ne trebamo: očito je neformalno Mauro Manzin već ovlašten da u 'tijesnim' i 'prijateljskim' vezama diplomacija dviju država uredi sve što treba urediti. Budući da je to za poziv neovisnog novinara krajnje delikatan položaj, možda treba postaviti pitanje zašto. Da ponovim dvojbu i drugim riječima: u sličnom bi položaju bio slovenski novinar koji bi bio osoba od povjerenja u ministarstvu vanjskih poslova, a ujedno i u izravnim telefonskim vezama s predsjednikom Scalfarom, koji bi iz prve ruke čuo namjere premijera Prodija i osjećao se kao doma u predsoblju ministra vanjskih poslova Dinija, a imao i javnu potporu podpredsjednika druge najveće talijanske stranke koji bi toga Slovenca javno davao za uzor talijanskim kritičkim novinarima. Ne znamo kako se to može sastaviti u logičnu cjelinu. Samo znamo da imamo poteškoća u pristupu ljudima na javnim funkcijama, da informacije ne dolaze lako, a u talijanski informacijski prostor ne možemo prodrijeti niti s uljudnim, na talijanskom jeziku napisanim prikazima talijansko-slovenskih odnosa. Hrvatska je diplomacija zaključila da tomu treba stati na kraj i postavila je granice do kojih će podnositi miješanja. Slovenska još nije. Svjesno? Nesvjesno?" - pita Mojca Drčar-Murko. 230143 MET sep 97