VOA - 21. RUJNA, IMPERIJ AMERIKE?

Ž1=GLAS AMERIKE - VOA Ž2=21. IX. 1997. Jesu li Sjedinjene Države ostvarile vlastiti svjetski imperij i koliko je to uopće poželjno? Erwin Christol, vodeći američki politički komentator, smatra da je Amerika na putu da uspostavi imperij ili barem nešto što nalikuje na to. On tu činjenicu osuđuje. Međutim, mnogi drugi pozdravljaju američke uspjehe na svjetskoj sceni ili ih pak smatraju neizbježnim. Više o tome u prilogu Eda Warnera. "Američko javno mnijenje protivi se ideji o američkom imperiju. Protiv toga govori američka politička tradicija. Bez obzira na to Sjedinjene Države su uspostavile neku vrst imperija koja se proteže oko čitavog svijeta, tvrdi gospodin Christol. U nedavnom komentaru objavljenom nedavno u dnevniku 'The Wall Street Journal' gospodin Christol tvrdi da je Amerika posve nenamjerno, ali ipak, uspjela uspostaviti vlastiti imperij. To se dogodilo djelomice i zbog slabosti i nesigurnosti drugih država. Kako kaže, Europa ovisi o Sjedinjnim Državama stoga što nema vlastite vanjske politike. Njezina je glavna briga sačuvati tzv. državu blagostanja i bogatiti se poslujući s ostatkom svijeta. Putem velikih ulaganja koja prate slobodnu trgovinu, piše g. Christol, Sjedinjene Države sada imaju golem utjecaj u Južnoj Americi, a i zemlje jugoistočne Azije žele da Sjedinjene Države investiraju u njihova gospodarstva jer se boje Kine. No, po mišljenju gospodina Christola tzv. američkom imperiju nedostaje duh civilizacijskog misionarstva koji je u prošlosti održavao slična carstva. Umjesto toga Amerika nudi potrošački duh, opće izbore i svjetovne hedonističke navike. Radi se o imperiju s minimumom moralne podloge, zaključio je Erwin Christol. Drukčije misli Simon Serfatti, ravnatelj Odjela za Europu Centra za strateška i međunarodna istraživanja. Misija je jedan stvar, a vanjska politika posve druga, kaže gospodin Serfatti. = Mi nismo angažirani u svijetu zato što imamo posebnu misiju, kako to smatra gospodin Christol. Mi smo angažirani iz interesa, gospodarskih, političkih i sigurnosnih interesa. Ti su nam interesi postali toliko važni da Sjedinjene Države naprosto ne mogu dopustiti nepostojanje aktivne, trajne sigurnosne politike širom svijeta. Po njegovim riječima, Europu nije pravedno optuživati zbog navodnog nepostojanja vlastite vanjske politike. Europljani su, obrazlaže on, angažirani u zajedničkoj vanjskoj politici koja je usmjerena najvećim dijelom prema zemljama istočne, središnje i jugoistočne Europe. Činjenica je da Europljani nisu uvijek bili u stanju do kraja provesti svoju politiku, posebice vojni angažman u Bosni i Hercegovini. Međutim, smatra Simon Serfatti, to se ne bi smjelo smatrati posljedicom ovisnosti o Americi. Prema Davidu Henriksonu, profesoru političkih znanosti sveučilišta Colorado, bilo kojoj zemlji u svijetu sve je teže djelovati izolirano od drugih. = Istina je da europske države nemaju i praktički ne mogu imati neovisnu vanjsku politiku. Njihova je vanjska politika usklađena s onom Sjedinjenih Država. No isto je tako istina da ni Sjedinjene Države nemaju potpuno neovisnu vanjsku politiku. I mi trebamo savjet saveznika, trebamo poštivati njihov stav. Ako to ne budemo činili, više nećemo biti na čelu ovog što smatramo slobodnim svijetom. A ta vodeća uloga je upravo ono što pod znak pitanja stavlja Erwin Christol, uzimajući u obzir američku političku kulturu. I profesor Henrikson se slaže da neki elementi dekadencije u američkoj popularnoj kulturi nisu vrijedni da bi ih se širilo po svijetu. No, kaže on, to su rizici slobodnog društva i, uostalom, i drugi narodi trebaju sami poraditi na vlastitom razvoju. To se ne nameće izvana. Glede američke čelne uloge na svjetskoj sceni, među Amerikancima je oduvijek bilo i izolacionista i intervencionista. A tako će biti i u budućnosti, smatra prof. Henrikson, i to bez obzira na činjenicu što američka vanjska politika u posthladnoratovskom svijetu nema jasno određenu misiju." Ž6=*** 220120 MET sep 97