-INTERVIEW PREDSJEDNIKA RH DR. FRANJE TUĐMANA AGENCIJI EKA INT.

ZAGREB, 21. rujna (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman dao je interview turskoj agenciji EKA International prigodom posjeta predsjednika Suleymana Demirela Hrvatskoj. Interview objavljujemo u cijelosti. EKA: Gospodine predsjedniče, odnosi turskog i hrvatskog naroda imaju dugu povijest. Turska je jedna od prvih država koje su priznale Hrvatsku nakon proglašenja nezavisnosti. U proteklih nekoliko, na žalost, burnih godina, punih nasilja, sastali ste se, kao hrvatski predsjednik, nekoliko puta sa svojim turskim kolegom Sulejmanom Demirelom. Možete li nas ukratko izvijestiti o razvoju odnosa Turske i Hrvatske? Predsjednik Tuđman: U svojoj dalekoj prošlosti, između 15. i 18. stoljeća, hrvatski je narod vodio obrambeni rat protiv Otomanskog osvajanja u ovom dijelu Europe. Hrvati su tada branili svoju egzistenciju i svoj teritorij. U takvim se ratnim okonostima hrvatski i turski narod prvi put susreo, i čak razvio neke pozitivne odnose. Lekcije naučene u takvoj prošlosti dovele su danas do točke u kojoj su odnosi između tih dviju država prijateljski i razvijeni; sa svoje strane Hrvatska pridaje posebnu važnost takvim odnosima zbog uloge Turske u današnjem svijetu. Uz već spomenuto priznanje hrvatske suverenosti, za koje smo oduvijek zahvalni turskoj državi, naši odnosi su se također posebno razvili i ojačali tijekom sadašnje krize i rata u Bosni i Hercegovini. Unutar tog konteksta, Turska je odigrala važnu ulogu u izgradnji odnosa povjerenja između hrvatskog i bosanskog naroda, u uspostavi Federacije BiH te u poticanju mirovnog procesa. Svi ti mnogobrojni odnosi potaknuli su potrebu za češćim sastancima dvojice predsjednika, koji su rezultirali mojim osobnim dobrim odnosom s predsjednikom Demirelom. Njegova mišljenja i savjeti imali su pozitivan utjecaj i na muslimansku i na hrvatsku stranu u razmatranju strategijskih poteza koji su omogućili uspostavu mira i sadašnjih odnosa. Uz mnogobrojne sastanke prigodom međunarodnih događanja, do sada sam se s predsjednikom Demirelom sastao u Hrvatskoj i Turskoj. Ti su sastanci nastavak mojih sastanaka s njegovim prethodnikom, pokojnim predsjednikom Turgutom Ozalom. Posebno se sjećam svojega državnog posjeta Turskoj u lipnju 1996., kada sam se također imao prilike diviti ljepoti Ankare, Istambula, Izmira i Efeza. Ukratko, tursko- hrvatska suradnja može u svim pogledima služiti kao model za izgradnju prijateljskih odnosa između država koje pripadaju različitim kulturnim sferama. EKA: Smatrate li sadašnje stanje tursko-hrvatskih odnosa zadovoljavajućim? Postoje li nedostaci u političkoj, gospodarskoj i trgovinskoj suradnji? Kakve bi korake dalje trebalo učiniti? Predsjednik Tuđman: Kao što sam već napomenuo, politički odnosi i odnosi vlada dviju država odlični su, prijateljski i stabilni i glede toga možemo jedino očekivati njihovo dalje razvijanje. Politička suradnja promiče gospodarsku i kulturnu suradnju, koju bi trebalo još više razvijati. Dosad smo potpisali sporazum o gospodarskoj suradnji, sporazum o zaštiti ulaganja, a prigodom posjeta predsjednika Demirala potpisat ćemo i sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. To će zaokružiti zakonski okvir za dalji razvoj i promicanje trgovinskih i gospodarskih odnosa. Vrijednost sadašnje trgovine između dviju država doseže 40-50 milijuna američkih dolara, no vjerujem da postoje dobri uvjeti za njezino bitno poboljšanje. U svezi s tim osobito bih naglasio ulogu mješovitoga Hrvatsko-turskog poslovnog vijeća koje bi trebalo igrati važnu ulogu u promicanju privatnog sektora, u širenju trgovine i gospodarskih odnosa dviju zemalja. Pored suradnje i komercijalnih sajmova između Hrvatske i Turske, zajednički nastupi hrvatskih i turskih poslovnih ljudi u trećim zemljama mogli bi također biti važni za gospodarsku suradnju. Daljnji razvoj trgovine mogao bi se promicati uspostavom slobodnih trgovinskih zona u budućnosti, jednom kada za to budu stečeni svi uvjeti. Slično tomu, uspostava trajektne linije između turskih i hrvatskih luka izravno bi promicala trilateralne odnose između Turske, Hrvatske i Federacije BiH. Na političkom polju, siguran sam da Turska, kao članica NATO-a, može poduprijeti naše strategijske ciljeve - integraciju u transatlantske institucije i pogotovo u Partnerstvo za mir. Sve u svemu, vjerujem da postoje čvrsti temelji za opsežnu suradnju na svim poljima. EKA: Tijekom tragedije koju je Balkan proživljavao prošlih godina, Turska je bila jedna od vodećih zemalja u zagovaranju mirnog rješenja diplomatskim sredstvima. Danas, iako se mir još nije potpuno učvrstio, nije moguće razgovarati o miru na području bivše Jugoslavije dok, s druge strane, postoje znaci moguće eskalacije napetosti i nasilja, dovoljno snažni da ih ne smijemo zanemariti. Koji su koraci potrebni kako bi se institucionalizirao mir na Balkanu općenito, te poglavito na području bivše Jugoslavije? Predsjednik Tuđman: Dopustite da ponovim ocjenu kako je Republika Turska dala velik doprinos obustavi rata i pokretanju mirovnog procesa prepoznavanjem uzroka sukoba i agresora, koji su još jednom, kao i toliko puta u povijesti, Balkan pretvorili u 'bačvu baruta'. Unatoč znacima nestabilnosti, koji su rezultat složenog stanja u BiH gdje se narodi, pripadnici triju različitih civilizacija, sučeljavaju i konfrontiraju, vjerujem da postoji politički okvir za rješenje te vrlo ozbiljne krize, sadržan u Washingtonskim i Daytonskim sporazumima. Prijeko potreban mir može se postići dosljednom provedbom tih sporazuma, a Hrvatska njihovu provedbu podupire riječju i djelom. Dopustite da naglasim potrebu dosljedne provedbe tih sporazuma, ne samo stoga što oni odražavaju kompromis potreban za mirenje različitosti među sukobljenim stranama. Dosljednost je nužna kako bi se osigurala jednakost triju konstitutivnih naroda u BiH te za uspostavu novoga međunarodnog poretka. Bilo koje drugo tumačenje i pokušaj nametanja drukčijeg rješenja sadrži opasnost od novih sukoba. Hrvatsko-bošnjačka federacija i njezini posebni odnosi s Hrvatskom ključ su za rješenje problema odnosa u BiH i provedba hrvatsko- bošnjačke federacije trajna je zadaća. Novi je poticaj tomu dat 6. kolovoza u Splitu gdje sam se sastao s predsjednikom predsjedništva BiH Izetbegovićem i predstavnicima hrvatskog naroda u Federaciji te s predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država. Dobrosusjedski odnosi i redovita suradnja trebaju se uspostaviti na području bivše Jugoslavije na kojem su niknule nove nezavisne i suverene države, i to je jedna od bitnih odrednica vanjske politike Hrvatske. EKA: Turska je preuzela aktivnu ulogu u međunarodnim naporima za uspostavu mira na području bivše Jugoslavije. Što unutar toga očekujete od Turske u svezi s učvršćenjem mira i stabilnosti na Balkanu? Predsjednik Tuđman: Vrlo kratko. Očekujem od Turske da nastavi igrati svoju konstruktivnu ulogu i pružati doprinos, poglavito u svezi s provedbom Hrvatsko- bošnjačke federacije. Osim toga, očekujem njegovanje odličnih odnosa s Republikom Hrvatskom. Turska ima specifične veze s bošnjačkim muslimanskim narodom, što se dosad pokazalo vrlo vrijednim u postizanju mirnog rješenja. Šire govoreći, kad ste već spomenuli neuralgično područje Balkana gdje još uvijek tinjaju mnogi etnički problemi, očekujemo da turska politika zauzme djelotvorno i konstruktivno stajalište razvijajući suradnju sa svim državama, ublažavajući i rješavajući probleme, bilo da je riječ o potencijalnim žarištima ili trenutačnim krizama koje štete odnosima u bliskom susjedstvu i Turske i Hrvatske. EKA: Gospodine predsjedniče, jesu li, po vašem mišljenju, međunarodna zajednica i međunarodne organizacije zauzele primjereno stajalište prema Balkanu? Predsjednik Tuđman: Prije svega - iako nam prostorno ograničenje ne dopušta dulja objašnjenja - valja istaknuti da je kriza na području bivše Jugoslavije bila vrlo složena za međunarodnu zajednicu i međunarodne organizacije, zbog različitih strategijskih interesa i zbog nepoznavanja povijesnih i političkih uzroka koji su stajali iza raspada bivše zajednice, što je također, u nekim slučajevima, dovelo do toga da se propusti osuditi agresora. Mi dugujemo zahvalnost onim zemljama, državnicima i, u prvome redu, humanitarnim organizacijama čija je djelotvorna pomoć pomogla pri uspostavi mira. Međutim, u cjelini mislim da međunarodna zajednica nije bila ni odgovarajuće učinkovita ni jedinstvena u sprječavanju najokrutnijeg rata koji je izbio u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. EKA: Koje dodatne korake može međunarodna zajednica poduzeti kako bi se ojačao mir i stabilnost u regiji? Predsjednik Tuđman: Prije svega očekujemo da međunarodna zajednica bude potpuno odgovorna i učinkovita u dosljednoj provedbi Washingtonskih i Daytonskih sporazuma. Samo nepristran i uravnotežen pristup, uz puno poštovanje jednakosti i konstitutivnog karaktera triju naroda u BiH osigurat će provedbu 'Daytonske formule" (jedna država - dva entiteta - tri naroda s pravom dvaju entiteta da uspostave posebne odnose sa susjednim matičnim državama) i na taj način osigurati mir u regiji. To će možda zahtijevati dulji angažman međunarodne zajednice nego što je prvotno bilo zamišljeno. Za to je potrebna i veća materijalna pomoć u skrbi za izbjeglice i prognanike te za obnovu gospodarskog života. Usput samo spominjem da je Republika Hrvatska, kao žrtva jugokomunističke i srpske agresije, pretrpjela ratnu štetu od 25 milijardi američkih dolara, a dosad je vlastitim snagama financirala skrb za prognanike i obnovu ratom razorenih područja, a pri tim je troškovima udjel međunarodne pomoći iznosio samo 10 posto. Napokon, a govorim posebno o interesu Republike Hrvatske, moramo osigurati integraciju regije u europske i transatlantske gospodarske organizacije i organizacije sigurnosti, što bi općenito trebalo pridonijeti miru i stabilnosti. EKA: Gospodine predsjedniče, Hrvatska je balkanska, ali također i europska zemlja. Kako takav geopolitički položaj utječe na vanjsku politiku Republike Hrvatske? Predsjednik Tuđman: Prvo ću vas ispraviti. Hrvatska nije balkanska zemlja, već srednjoeuropska i mediteranska zemlja; svojim civilizacijskim postignućima i poviješću ona je oduvijek pripadala zapadnoeuropskom kulturnom djelokrugu, i kao takva, oduvijek je bila integralni dio zapadne Europe. To je razlog što Hrvatska želi razvijati integracijske veze i s tim zemljama. U odnosu prema Balkanu i jugoistočnoj Europi, s kojima Hrvatska graniči, želimo imati normalne dobrosusjedske odnose sa zemljama u regiji i s drugim zemljama. Međutim, naglašavamo činjenicu da - iako zagovaramo i podupiremo bilateralne odnose i, ako je moguće, zajedničke prometne i slične projekte - mi smo protiv svakog pokušaja usmjerenog prema integraciji unutar balkanskih ili jugoistočnoeuropskih okvira. A što se vanjske politike Hrvatske tiče, ove su strategijske odrednice čvrste i jasne, iako u njihovoj provedbi, kao što je svima poznato, nailazimo na teškoće i nerazumijevanje zbog baštine starih shvaćanja, ali i zbog oblikovanja novih sfera utjecaja na području bivše Jugosalvije, kao i zbog podijeljenih stajališta europskih zemalja, Sjedinjenih Država i Rusije oko uspostave novoga međunarodnog poretka. EKA: Turska pridaje veliku važnost razvijanju shemi regionalne suradnje. Primjer su tomu ECO i suradnja crnomorskih zemalja. Možete li to komentirati, gospodine predsjedniče? Predsjednik Tuđman: Regionalna suradnja danas je stvarnost u Europi i razvijen oblik promicanja odnosa zemalja koje imaju heterogene interese i različite geopolitičke stvarnosti. Kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja, Republika Hrvatska također želi pripadati organizacijama u regiji, prvenstveno Srednjoeuropskoj inicijativi kojoj će 1998. godine predsjedati Hrvatska. Prirodno, takva suradnja može služiti svojoj svrsi ako ona ne podrazumijeva i krute institucionalne političke oblike te ako se temelji na praktičnim interesima i zahtjevima zemalja sudionica. U tom smislu, vjerujem da orijentacija ECO-a i Vijeća za suradnju crnomorskih zemalja može također služiti svojoj svrsi. Mi smo zatražili status promatrača u posljednjoj spomenutoj organizaciji, koja o tome još nije odlučila. EKA: Gospodine predsjedniče, uoči skorog posjeta predsjednika Demirela Hrvatskoj, imate li poruku turskome narodu? Predsjednik Tuđman: Sa zadovoljstvom očekujem posjet mog prijatelja predsjednika Demirela, kojega ćemo dostojno dočekati i pružiti mu raspon mogućnosti za raspravu o svim temama, a to će pridonijeti promicanju i širenju prijateljskih odnosa dvaju naroda i dviju država na mnogim područjima. Uz najbolje želje za blagostanje turskog naroda - a Hrvatska pozorno prati unutarnja zbivanja - dopustite da ukažem na važnost, za Tursku i za Hrvatsku, očuvanja nezavisnosti u postizanju nacionalnih i državnih interesa zbog stalne prisutnosti proturječja u međunarodnoj zajednici. Dok kod kuće podupiremo i razvijamo demokratski poredak, moramo i dalje skrbiti kako bismo i sami pridonijeli miru i jačanju stabilnosti u današnjem svijetu, osobito u našem okružju. Na pragu novog tisućljeća moramo se uprijeti kako bismo te ciljeve postigli zajedno, osobito jer je jedna od osobitosti naše regije i sukob civilizacijskih razlika. Moramo tražiti rješenja koja će cjelokupnu balkansku regiju, kao i regije središnje i istočne Europe koje su s njome povezane, osloboditi tereta prošlosti, kako bismo izgradili novi međunarodni poredak koji će voditi računa o svim povijesnim iskustvima i o svoj stvarnosti današnjeg stanja stvari. To nipošto nije laka zadaća, jer dubina i složenost sadašnje balkanske krize zacijelo svjedoče o cvilizacijskim dimenzijama sukoba. Međutim, ako međunarodni čimbenici shvate da je potrebno uzeti u obzir tu činjenicu, uvjeren sam da će se moći pronaći svrhovita rješenja u interesu mira i stabilnosti novoga međunarodnog poretka u regiji. (Hina) rt dr 211215 MET sep 97