UZ 15. KONGRES KP: KINA OSTAJE PRI OCJENI DOGAĐAJA NA TIANANMENU

PEKING, 17. rujna (Hina-Branko MERLIN) - Da 15. kongres KPK neće ni na koji način dotaknuti pitanje događaja koji su 1989. iz temelja potresli Kinu, kulminirajući oružanim slamanjem prodemokratskog studentskog pokreta na Trgu Tiananmen, bilo je poznato i prije njegova početka. Usredotočen na uspostavu teorije Deng Xiopinga kao vodeće stranačke i državne ideologije (što znači i na detroniziranje Maova ideološkog naslijeđa s namjerom izmicanja teorijske podloge za bilo kakvo ultralijevo miješanje u hrabro definirane procese gospodarskog razvitka), ovaj se kongres ne bavi pitanjima demokratizacije političkog sustava ili njegove ozbiljnije reforme, što će - kad jednom dođe na red - tražiti i revidiranje odnosa prema prodemokratskom pokretu 1989. Ipak, jedna je stranačka odluka obznanjena uoči samoga kongresa neizravno podsjetila na događaje od 6. lipnja 1989. i na upitnost njihove službene ocjene. Riječ je o odluci kojom je bivši član moćnog politbiroa Centralnog komiteta, bivši gradonačelnik i stranački tajnik Pekinga, Chen Xitong izbačen iz Partije radi korupcije i gospodarskog kriminala. Nedvojbeno, činjenica da je Chen tijekom dvanaest godina šakom i kapom grabio iz gradske blagajne, omogućujući to i članovima obitelji, ljubavnicama, bliskim suradnicima i prijateljima, ukazuje na nepostojanje djelotvornog sustava nadzora i ograničavanja stranačkih i državnih dužnosnika u mogućem prekoračenju ovlasti. Utoliko je pitanje društvenog nadzora nad dužnosnicima neizostavno u svim prijedlozima i zahtjevima za reformom političkog sustava. Uz to, činjenica da je od otkrivanja Chenova slučaja do odluke stranačke disciplinske komisije da ga isključi i preda pravosudnim organima proteklo više od dvije godine, upućuje na stanje u kojem je Partija iznad zakonodavne, sudske i izvršne vlasti (na što kineski zagovornici političkih reformi također ukazuju). Na nejednakost građana pred zakonom jasno upućuje i usporedba između odugovlačenja u Chenovu slučaju i brzine kojom su u okviru kampanje protiv kriminala tijekom proteklih godinu dana kineski sudovi izricali zaista brojne smrtne kazne tzv. običnim kriminalcima. Iako je stvarna jednakost pred zakonom jedan od zahtjeva zagovornika političkih reformi u Kini, oprezan pristup Chenovu slučaju ovdje se smatra razumljivim, iz jednostavnog razloga što je riječ koliko o kriminalu, toliko i o politici. Od Maova je vremena ostala praksa da se političarima izdvojeno sudi, uz - ako je moguće - što manje štete za ugled Partije i jedinstvo u njezinim redovima. Brzo bi suđenje, prema tom shvaćanju, uvijek moglo biti kontraproduktivno, jer bi ga mnogi doživjeli kao političko suđenje, a ona uvijek za sobom ostavljaju opasno sjeme budućih političkih razdora. To vrijedi i za Chenov slučaj, posebice u svjetlu njegove upletenosti u događaj 1989. godine. Chen je ostao upamćen kao dužnosnik koji je studente ogorčene korupcijom u društvu uvjeravao kako nisu u pravu (navodeći kao argument i svoja skromna mjesečna primanja), ali i kao potpisnik izvješća stranačkom vrhu u kojem je studentski pokret ocijenjen kao protustranačka pobuna. Bivši policajac, Chen je u medijima prije i poslije krvavog 4. lipnja zastupao tezu da je studentski pokret kontrarevolucionaran, zaradivši time, kako se smatra, i mjesto u politbirou. Otkriće o njegovu beskrupuloznom grabežu državnih sredstava, golemom imetku, vilama, limuzinama i ljubavnicama, takvim njegovim (ali i ne samo njegovim) ocjenama oduzima danas svaki kredibilitet, postavljajući i pitanje opravdanosti progona onih koji su u prodemokratskom pokretu sudjelovali. Složene i neugodne službene revizije događaja iz 1989. stranački se vrh neće ni ubuduće prihvatiti bez velike potrebe. A da Partiju pritom ljuti podsjećanje na neizbježnost takva čina, dalo se ovih dana vidjeti i po cenzorskim zahvatima na stranom tisku u slobodnoj prodaji u Pekingu: iz njega su jednostavno čupane stranice s tekstovima koji propituju stupanj demokratizacije društva u današnjoj Kini. (Hina) mer br 171145 MET sep 97