ZAGREB, 17. rujna (Hina) - Feljton Zorana Odića pod naslovom 'Sjećanja europske sadašnjosti', objavljen u ljubljanskom dnevniku 'Delo', u kojem se, između ostaloga, "tvrdi kako su 'najveći diktatori i zločinci 20. stoljeća Hitler,
Staljin, Milošević i Tuđman'", povod su osvrta Nenada Ivankovića u današnjem Vjesniku.
DA BLATI I SLOVENIJU I KUČANA
ZAGREB, 17. rujna (Hina) - Feljton Zorana Odića pod naslovom 'Sjećanja
europske sadašnjosti', objavljen u ljubljanskom dnevniku 'Delo', u
kojem se, između ostaloga, "tvrdi kako su 'najveći diktatori i
zločinci 20. stoljeća Hitler, Staljin, Milošević i Tuđman'", povod su
osvrta Nenada Ivankovića u današnjem Vjesniku. #L#
Izdvojivši još i tvrdnju "da su ne samo Srbija, nego i Hrvatska pa i
Bosna i Hercegovina 'paradigme suvremenog fašizma'", Ivanković piše:
"Srbija, između ostalog, i zbog poznatog memoranduma SANU u kojem je
izrečen onaj glasoviti zahtjev da svi Srbi imaju pravo živjeti u
jednoj državi, i to na temelju prava na samoodređenje. Da bi se
navodni fašizam mogao pripisati Hrvatskoj i predsjedniku Tuđmanu,
'Delo' i njegov feljtonist tvrde kako takve iste zahtjeve 'nalazimo i
u programskim dokumentima HDZ-a, posebice u knjizi 'Bespuća povijesne
zbiljnosti' povjesničara Franje Tuđmana'!??? I, dakako, dodaje kako je
sve to već davno prije, 1924, godine, u 'Mein Kampfu' na isti način
formulirao Adolf Hitler. 'Delo' i Odić potom poentiraju: 'Da je Hitler
živ, Milošević i Tuđman sigurno bi bili njegovi saveznici. Kao što su
bili saveznici Hitler i Staljin, dok su imali zajedničke interese
protiv trećega!'", citira Ivanković, a zatim komentira:
"Osporavati taj novinarsko-politički primitivizam zaista bi bilo
suvišno, jer očito se radi o kriterijima koji su imuni na svaku
ozbiljnost i argumentaciju, i koji bi se prije dali protumačiti
stanovitom psihologijom i resentimentima, poglavito kad je riječ o
Hrvatskoj i njezinu Predsjedniku. Napokon, ta psihologija i ti
resentimenti nisu od jučer, oni u slovenskoj javnosti i medijima, na
žalost, imaju lijepu i dugu tradiciju i mi je se u Hrvatskoj dobro
sjećamo još iz doba Domovinskoga rata". Ivanković tu podsjeća list
'Delo' i njegove čitatelje "na par povijesnih činjenica. Prva je da je
sadašnji predsjednik Slovenije, gospodin Kučan, početkom 1991.
usred Beograda tomu istom fašistu Miloševiću priznao pravo na
memorandumski zahtjev da svi Srbi moraju živjeti u istoj državi! To su
tada objavili svi mediji, a koliko je to podiglo prašine (osobito u
Hrvatskoj), valjda će se sjetiti i urednici 'Dela'. Mi se u Hrvatskoj
sjećamo i koliko se Kučan kasnije trudio da sve to relativizira i
nekako ispegla, ali porekao to nikada nije.
Dakle, tko je s vragom i Hitlerovim učenikom Miloševićem tikve sadio?
Pa ako sada glavni slovenski list tvrdi da su Srbija i Milošević
osobito fašistički jer su prihvatili i pokušali realizirati
memorandumsku politiku, i ako je tu politiku 1991. godine otvoreno i
javno podržao Kučan, ne bi li se po toj Odićevoj recepturi nezgodne
stvari mogle napakirati samim Slovencima?", pita Ivanković i napominje
kako je "ta Kučanova velikodušna gesta bila isključivo uperena protiv
trećega - u ovom slučaju primarno protiv Hrvatske. Napokon, s tim u
vezi ima podosta vrlo uvjerljivih indicija kako su se Ljubljana i
Beograd sporazumijeli oko mirnog razlaza (u što je spadao i operetni
rat u Sloveniji), a što su kasnije drugi platili".
Ivnković "po recepturi 'Dela'", dalje pita "kako bi se slovensko
državno i političko rukovodstvo ponijelo da je kojim slučajem u to
doba bio živ Staljin? (...) Ne bi li se po toj i takvoj logici 'Dela'
moglo tvrditi da bi se ti slovenski komunisti i državnici aranžirali
tada i sa samim Staljinom, bili njegovi saveznici, samo da se što
prije i što lakše riješe jugokomunističke armije i da što prije na
svoje zapadne granice zabiju slovensku zastavu? Napokon, ne bi li se
po toj istoj logici moglo tvrditi da je i Slovenija neka vrst
'paradigme suvremenog fašizma' jer su svojedobno Z. Jelinčič i M.
Podobnik sanjali, i to vrlo otvoreno, o tuđim teritorijima, o velikoj
Sloveniji, slično kao svojedobno i Hitler?", nastavlja s upitima
Ivanković.
"Naravno da su sve to gluposti. U Hrvatskoj nitko razuman ne misli da
je Slovenija 'paradigma suvremenog fašizma', a njezini državnici bolji
ili lošiji Hitlerovi učenici. Ali ne zato što je Slovenija
demokratskija i nacionalno ležernija od Hrvatske, nego zato što si
ovdje nitko ne bi dao toliko slobode da takve političke nebuloze i
kolektivne resentimente tako brutalno istrese u javnost. Riječju: S
toliko malo argumenata, a s toliko puno neistine, animoziteta i
najprimitivnije idiosinkrazije", ustvrđuje zatim Ivanković i na kraju
piše: "Oni Slovenci koji teško podnose vlastitu (relativnu)
beznačajnost, uistinu bi trebali konačno shvatiti da neće postati u
očima svijeta mnogo veći ako se budu više i bezobzirnije blatom
nabacivali na susjede. Na susjede prema kojima bi valjalo imati nešto
više takta pa i respekta, ako već ne zbog žrtava koje su Hrvati
podnijeli za vrijeme velikosrpske agresije, a ono barem radi
dobrosusjedskih odnosa. Uostalom u kakvu to maniru spada kad se o
jednoj prijateljskoj i susjednoj državi izriču takve političke
bljuvotine?"
(Hina) mc
170807 MET sep 97