ŠVICARSKA,TRIBUNE DE GENEVE,13/14.9.1997.DRVAR

ŠVICARSKA TRIBUNE DE GENEVE 13./14. IX. 1997. Drvar kojega su zauzeli bosanski Hrvati mogao bi imati srpsku općinsku upravu "Što će biti, bit će. Nakon što je u Brčkom popunila izborni popis u korist Srba koji su prijetili da danas i sutra neće izići na općinske izbore, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) je u posljednjem trenutku spriječila hrvatsko bojkotiranje izbora dajući Hrvatima jamstva za jedan drugi vrlo važan grad. Štićenici Zagreba gdje su predstavnici međunarodne zajednice u četvrtak navečer pregovarali s predsjednikom Tuđmanom, više se ne trebaju bojati ujedinjenja Mostara pod pokroviteljstvom Muslimana koji su stjerani u istočni dio grada: zanemarivši središnji okrug, svaka će zajednica glasovati za tri upravne jedinice. Nu Hrvati će teško moći sačuvati ono što su zauzeli u zapadnoj Bosni. Drvar, Glamoč i Grahovo na ulazu u Hrvatsku, od 1995. povoljno upotpunjuju Hercegovinu koju nadziru hrvatski separatisti. Sve tu podsjeća na njihovu malu, tajanstvenu republiku Herceg-Bosnu: automobilske pločice, grb sa šahovnicom koji je uz raspelo postavljen na zgradi općine, zagrebački novac. Nu nesigurnost vlada među deveterim tisućama stanovnika Drvara: gradić izgubljen među ogoljenim planinama, imao je prije rata 17 tisuća Srba koji su činili 97 posto puka. Izbjegla na banjalučko područje i dobro organizirana, ova se homogena skupina želi vratiti svojim kućama. Mjesni izbori na kojima svatko može u izočnosti glasovati za staro mjesto boravka, trebali bi Drvaru vratiti prvobitnu općinsku upravu. 'Bit će poteškoća nakon glasovanja', predviđa čovjek za kavanskim stolom. Kao i svi pridošlice, i ovaj izbjeglica iz središnje Bosne ne vidi kako bi se mogao vratiti u svoje selo u kojemu su Muslimani. 'Pravo na povratak postoji samo na papiru'. Gradonačelnik Boro Malbašić, ispijeni inženjer četrdesetih godina, sjedeći za stolom pokazuje popis od 600 obitelji koji se žele vratiti na svoja ognjišta, mirno komentirajući: 'Ako se Hrvati ne mogu vratiti svojim kućama, ovdje neće biti mjesta za Srbe.' Nu je li Boro Malbašić uistinu ožalošćen? Izabran od stranke na vlasti (HDZ) kako bi organizirao općinu nakon zauzeća, on smatra da se svaki dan tu dosele dvije do tri obitelji, iako uprava i prerada drva mogu zaposliti tek 1500 ljudi. Zato je mjesto prepuno 'vojnih objekata'; Zagreb pomaže obnovu stanova. Izbori ljute gradonačelnika iz dva razloga. Dvije tisuće izbornika koji su došli nakon srpnja 1995. nisu se mogli upisati u svojim novim prebivalištima. Boru Malbašića, nositelja liste isključio je OESS nakon što je u svibnju zapaljeno 25 kuća što je protumačeno kao pokušaj vlasti da spriječi povratak Srba. Vatra se zaustavila pred prijetnjom da će pri svakom novom pokušaju potpaljivanja biti isključena po dvojica kandidata. Nu protjerani su nabrojili 250 'stručno' oštećenih zgrada u okolnim zaseocima. Ovi se nepoželjnici vraćaju u potaji. Dvadesetak starijih osoba gura se oko autobusa Visokog povjerenstva za izbjeglice koji dva puta na tjedan prometuje iz Banje Luke. Žena izbjeglica koja živi u jednoj prostoriji sa šestero drugih, nije mogla uvjeriti ženu koja živi u njezinoj kući da ode. Druga, bez krova i prihoda, našla je svoju kuću ograđenu barikadama. Seljanka koju su novi susjedi dobro prihvatili, nada se da će obnoviti svoju kuću. Nu svi čekaju odobrenje gradonačelnika koji drži da se stotinjak Srba već vratilo. Vesna, nasmijana i poduzetna baka, prije dva mjeseca vratila se u svoju opljačkanu, izrešetanu nabojima kuću koja se s još nekoliko ruševina smjestila na obroncima. Kojekako je opremila kuhinju, bez vode i struje. Najbliža je trgovina udaljena nekoliko kilometara. Na stupu kraj vrta obavijest međunarodnog redarstva traži da se prijavi svaki vandalski čin. Stara gospođa ne viđa gotovo nikoga. Otkako se vratila izgubila je šest kilograma. Nu obećava da će danas glasovati za socijaliste koji su u Drvaru prije rata potukli nacionaliste. Ipak, uvjeti u kojima živi govore da bi nova općina mogla dugo biti u progonstvu", piše Veronique Pasquier. 170419 MET sep 97