NEWSDAY, 16. IX., BOSNU TREBA PODIJELITI

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 16. IX. 1997. Nova uloga u Bosni rizično je stajalište "Washington pomno motri prošlotjedne mjesne izbore u Bosni, a dvije strane koje se suprotstavljaju oko Clintonove politike u Bosni očekuju dokaze koji će potkrijepiti njihova stajališta", piše Susan L. Woodward. "Oni koji misle da prihvaćanje podjele Bosne znači povlačenje američkih vojnika, reći će da su izbori potvrdili status quo moći nacionalističkih stranaka. Oni koji su uvjereni da Daytonski sporazumi djeluju, pozdravit će izbore, posebice u Republici Srpskoj i nazvati ih pravim korakom prema multietničkoj Bosni, nadajući se da će nenacionalističke stranke osvojiti uporište za slijedeće izbore koji se u Bosni trebaju održati u rujnu 1998. Nu ni jedna strana ne shvaća da su potezi ministrice vanjskih poslova Madeleine Albright i njezina washingtonskog tima učinili takve debate nevažnima još od srpnja. Dayton II. za koji mnogi tvrde da je neophodan za stvarni mir, već je započeo. Nu hoće li ova momčad nastaviti provoditi ovu revoluciju u mirovnom procesu, ili tu postoji politika s one strane nestrpljenja sa srspkim vodstvom s Pala i opsjednutosti hvatanjem optuženika za ratne zločine Radovanom Karadžićem? Izravno se i snažno zauzevši za predsjednicu Biljanu Plavšić u sukobu srpskog vodstva oko taktike i poreza, članovi američke momčadi stvaraju sasvim novu Bosnu oko središnjeg Pijemonta koji spaja Sarajevo i Banja Luku. Oni su odbacili inzistiranje Pentagona na razdvajanju vojnih i građanskih ciljeva da se spase američki životi. Sad su prekoračili crtu nepristranosti. (...) Američka strategija počiva na dvije pretpostavke: da su Srbi u Bosni jedini koji ne surađuju s Daytonom te da su Karadžić i pakosni paljanski mediji jedini razlog zbog kojeg Srbi ne surađuju. Prva je pretpostavka kriva, a druga će biti točna jedino ako ju mi takvom učinimo. Bosanski će Srbi, uglavnom, poduprijeti one vođe za koje smatraju da im najbolje mogu jamčiti sigurnost te im osigurati poslove i školovanje. Nu američka retorika protiv Karadžića i Washingtonovo odbijanje pomoći Republici Srpskoj DOK ne počne ispunjavati uvjete koje postavlja Washington, znači da Srbi još nemaju razloga riskirati prkos paljanskom redarstvu i dati potporu gđi Plavšić. Washingtonska politička kocka oslanja se na te promjene odanosti, u jednom mjesecu, prije novih srpskih izbora u listopadu. Nu što će se dogoditi ukoliko Plavšićka izgubi - legalno? Ili ukoliko se izbori ne održe? Protivnici Plavšićke s Pala i u Beogradu govore običnim Srbima da njezina suradnja s Washingtonom dijeli Srpsku u dvije polovice, pa stoga uništava ono za što su se borili u strašnom ratu te ih stavlja u pogibelj od novog sukoba kad vojska bosanskih Muslimana, koju su Amerikanci uvježbali i opremili, počne koristiti taj raskol. (...) Druga ozbiljna špekulacija washingtonske politike jest da je os Banja Luka - Sarajevo za novu Bosnu uzaludna te da stvarni pobjednik u takvom raskolu neće biti bosanski Muslimani već hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, koji se sad odrekao svojih potraživanja od Banja Luke. Prva žrtva takvog mogućeg scenarija bio bi mir između Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni, gdje je sve više ubijanja u obje skupine. Prava je pogibelj mnogo neposrednija. Nova pristranost snaga pod vodstvom NATO-a prijeti slomom čitavog mirovnog procesa. Prva obveza zapovjednika NATO-a jest spriječiti novi rat. Mora im se dopustiti da mudro biraju svoje bitke. Nu sami vojnici ne mogu spasiti ni Dayton, ni mir. Civili koji vode tu politiku sad moraju završiti što su započeli. Ministarstvo vanjskih poslova i Kongres moraju odbaciti svoje zabrane pomoći Srpskoj i osigurati brzo stizanje novca i robe da se promijeni golema gospodarska nejednakost između dvije polovice Bosne. Bosna izgrađena na osi Sarajevo - Banja Luka uspjet će jedino ukoliko to obje strane žele. (...)" 170419 MET sep 97