THE NY TIMES, 14. IX., PLAVŠIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 15. IX. 1997. Neprijatelj našeg neprijatelja "Ovo je ljeto među bosanskim Srbima kružio sljedeći vic: Dva Srbina, dva Muslimana i dva Hrvata spuste se na Mars. Hrvati kažu da jalov krajolik toliko nalikuje njihovoj domovini da je ta planeta zasigurno hrvatska. Muslimani kažu da su krateri istovjetni planinskim udolina, pa planet mora da je bošnjački. Jedan Srbin izvadi pušku, ubije drugog i kaže: 'Budući da se ovdje prolila srpska krv, ovo je srpska zemlja.' Nedavno je kružila nova inačica te šale: u njoj je Radovan Karadžić, optuženik za ratne zločine, povukao okidač na svoju nekadašnju sestru po oružju, predsjednicu bosanskih Srba Biljanu Plavšić", piše Elizabeth Rubin. "Za vrijeme rata u Bosni, Karadžić kao predsjednik, a Plavšićka kao zamjenica predsjednika u samozvanoj Republici Srpskoj, nadahnjivali su svoj narod na borbu protiv muslimanskih i hrvatskih susjeda sloganom 'Samo će sloga spasiti Srbe.' Nu krajem lipnja je gđa Plavšić - koja je poslije Karadžića došla na predsjedničko mjesto - odbacila svoj imidž Karadžićeve marionete te ga javno optužila za korupciju. Njezina je pobuna pokrenula krizu koja nije tek natjecanje za dušu RS-e već i prekretnica za washingtonske i europske saveznice, koje su poduprle gđu Plavšić. Odbijajući uhititi i izručiti Karadžića sudu za ratne zločine u Haagu, snage NATO-a su mu omogućile da ostane zaopvjednik u sjeni i mafijaški kralj koji srpskom republikom upravlja s Pala. Sada je Republika srpska podijeljena na dvije polovice, budući da je uporište gđe Plavšić u Banja Luci. Postoje dva redarstva, dvije vlade, dva državna medija i neodlučna vojska. Mjesni izbori zakazani za ovaj tjedan neće riješiti taj raskol. (...)" Novinarka opisuje svoj susret s gđom Plavšić te navodi da je Plavšićka ustvrdila kako se osjeća slobodnom poput ptice. "Bio je to čudan izbor riječi, budući da je ona bila praktično pod opsadom. Nu to se slagalo s taktikom koju je Plavšićka našla politički korisnom - ne obazirati se na stvarnost i ograditi se od bilo kakve odgovornosti za krvoproliće kojem je dopustila da se dogodi za vrijeme rata." Novinarka se zatim osvrće na korupciju u RS. " (...) Ne treba vam pristup vladinim pismohranama da pogodite što su Karaždić i njegovi prijatelji radili posljednjih šest godina. Nu Plavšićkina kampanja moralne zgađenosti prolazi kod javnosti. Od srpnja, ona ide od grada do grada, privlači mnoštva i emitira govore na dalekovidnici, prenoseći jednostavnu, nu nekad nezamislivu poruku: Neprijatelj nije NATO, niti Muslimani ili Hrvati: cijenjeni vođe s Pala uništavaju vam živote. 90% od 900.000 bosanskih Srba nezaposleno je. Većina učitelja, liječnika, inženjera i umirovljenika već mjesecima nije primila plaću. Srpski izbjeglice iz Hrvatske i drugih dijelova Bosne spavaju u prikolicama, garažama i skloništima. Nu to dakako nikad ne biste dokučili gledajući paljanski televizijski program, na kojem se govore stvari poput: 'Uspjesi koje je naša država postigla u gospodarskom opstanku i borbi protiv zločina predmet su zavisti.' Zatvorite oči i mislit ćete da ste u Sjevernoj Koreji. Karadžić i Krajišnik namjeravaju sačuvati postojeće stanje. Nadzirući crno tržište, u stvari nadziru gospodarstvo, a imaju i bazu moći unutar vojske koju financiraju. Obzirom na stvarnost politike bosanskih Srba, Plavšićka ne bi imala nikakvih izgleda za opstanak. (...)Nu u posljednjih nekoliko tjedana, ona razvija vlastitu bazu potpore, a s dolaskom novog zapovjednika NATO-a, američkog generala Wesleya Clarka, Zapad je još jednom ojačao svoju retoriku usmjerenu protiv Karaždića. Njezin križarski rat protiv korupcije također napreduje; vodstvo SDS-a počinje napuštati Karadžića da bi se pridružilo Plavšićkinom taboru. Budući da je gđa Plavšić vatreno prigrlila Zapad kako bi porazila Karadžića, Pale su ju napale kroz vatrenu promičbenu kampanju kakva nije viđena još od rata s Muslimanima. Ovo je ljeto paljanska dalekovidnica portretirala mirovne snage NATO-a kao strane okupatore, a Plavšićku kao izdajnicu koja je prodala srpsku dušu za šaku dolara, odnosno, očajnički potrebnu gospodarsku pomoć. (Uoči dolaska zapadnih izbornih promatrača, kružili su posteri koji su pozivali Srbe da uriniraju na svu hranu koju služe strancima.) Udvarajući Washingtonu, Plavšićka se pokazala pametnom studenticom američke vanjske politike. Kad su ju u kolovozu posjetili Holbrooke i posebni izaslanik Robert Gelbard, izjavila je: 'Jesam nacionalist, ali sam također i demokrat.' (...) Bilo slučajno ili smišljeno, Plavšićkina se smionost poklopila s odlukom NATO-a da zaoštri svoju politiku provođenja Daytonskih sporazuma. Kojih 35.000 vojnika NATO-a i 1.600 pripadnika međunarodnog redarstva nalazi se u zemlji, a desetci europskih i ameirčkih diplomata stalno dolijeću ne bi li oživjeli paralizirane mirovne pregovore. Nu sve dok se Plavšićka nije suprotstavila svojim nekadašnjim čelnicima, nitko se nije usudio okomiti na mafiju s Pala. Nu dok se vojnici NATO-a uvlače u ovu borbu za moć, washingtonski su analitičari podijeljeni u pitanju koliko bi se sile trebalo uporabiti u podupiranju srpske predsjednice. Mnogi dužnosnici frustrirani su jer se NATO nije nastavio ponašati kao okupatorska sila. 'Trebali bismo uhititi Karadžića, osvojiti sve televizijske prijenosnike i zamrznuti strana sredstva', tvrdi jedan dužnosnik ministarstva vanjskih poslova. Nu čak i da Plavšićka pobijedi u sukobu, dugoročno bi Zapad mogao imati veći problem. Nepokajana nacionalistkinja, Plavšićka bi mogla postati monstrum ne drukčiji od Franje Tuđmana, nepopustljivoga hrvatskog predsjednika kome se Washington također ulagivao kako bi porazio srpske čvrstorukaše." Novinarka se zatim osvrće na biografske podatke o gđi Plavšić, poput njezina podrijetla, karijere profesorice, braka i ostalog. Nastavlja opisom odnošaja srpske vojske prema njoj: "Vojnici su ju obožavali. Zvali su ju caricom Biljanom i pisali njezino ime po tankovima. 'Uvijek je posjećivala prve crte bojišnice, dok bi Karadžić nešto špekulirao u Beogradu', rekao mi je bivši vojnik u Banja Luci. Dok je bila dopredsjednica srpske republike, Plavšićka je sjajno igrala svoju ulogu Pasionate srpske stvari - etničke podjele i čiste srpske države. Nudila je iskrivljenu darvinovsku obranu etničkog čiščenja kao 'prirodnog fenomena' i optuživala međunarodnu zajednicu koja ga je nazivala ratnim zločinom. Usprkos takvim monstruoznim izjavama, bivši kolege sveučilišne profesorice Plavšić koji su preživjeli opsadu Sarajeva pod bombama koje je slala njezina stranka, još uvijek ju smatraju drukčijom od Karadžića i njegovih zagovornika. Često ju opisuju kao 'tvrdoglavo principijelnu' i 'nestručnu političarku', nu nikad kao lopova. Hrvatski profesor fizike iz Bosne, koji je s njom radio prije rata, kaže da mu je spasila život kad je uredila njegov odlazak kroz srpske crte do Sarajeva. 'Rekao bih da je stavila svoj život u opasnost radi mene', rekao je, dodavši da je također zaštitila i nekoliko muslimanskih obitelji. Nu on ju ne može shvatiti. 'Ona želi štititi svoje ljude', rekao je. 'Nu s druge strane, upletena je u idiotsku politiku ovog tragičnog rata i to ne mogu spojiti s Biljanom Plavšić koju sam poznavao.' (...) Biljana Plavšić dobro izigrava luckastu, nu dobronamjernu profesoricu. (...) Na sva pitanja o etničkom čišćenju jednostavno odgovara: Sve je to krivica vođe bosanskih Muslimana, Alije Izetbegovića. Optužila je Izetbegovića da je stjerao paljansko vodstvo u kut odbijajući pregovarati o izlasku iz rata. Ratni zločini? 'Već sam vam rekla', prebacuje se u ulogu profesorice koja prekorava. 'Ne mogu kriviti Karadžića', kaže ona, 'On je zaista uložio mnogo napora da izbjegne rat. Nu jednom kad je on započeo... rat je posebno stanje. A kao što znate, mehanizam rata uvijek je užasan.' (...) Ratne zasluge gđe Plavšić i njezin nesmanjen nacionalistički žar ključ su goleme potpore koju uživa te su ju spasile u njezinom ratu protiv paljanske mafije. Kao što mi je objasnila, ona se ne žali na Karadžićeve ratne zločine, već na Karadžića kao prepreku srpskoj stvari u miru. (...) I dok Pale ustrajava na oslikavanju međunarodne zajednice kao zlog neprijatelja, Plavšićka je shvatila da joj Dayton zapravo može osigurati opstanak RS-e te je uspjela prikazati se Washingtonu kao Srpkinja koja može spasiti Dayton od potpunog neuspjeha. Zauzvrat joj je međunarodna zajednica nedavno odobrila 9 milijuna dolara pomoći za obnovu Banja Luke i 60 milijuna dolara zajma za privatne poslove. (...) Sudeći po Plavšićkinoj viziji srpskog naroda, ona se nikad nije preobratila: jednostavno je postala strpljiva. 'U Srbiji je ljudima dosta njihovih vođa', izjavila je Plavšićka. 'S parlamentarnom monarhijom, svakih četiri godine možete mijenjati premijera, nu država je uvijek stabilna. Sad imamo čvrsti krov nad srpskim narodom, našu crkvu. Zašto ne bismo imali drugi krov, monarhiju? U srpskom kraljevstvu, dodala je, krizama poput sadašnje neće biti mjesta. 'Sad su obični ljudi zabrinuti i previše pričaju o politici. Naravno da imaju razloga za brigu. No kad će imati taj čvrsti krov, bit će zaštićeni. To bi bilo najbolje rješenje za Srbe. To je moje mišljenje.'" 160257 MET sep 97