GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA NA OTVORENJU 73. JMZV (2. DIO)

ZAGREB, 15. rujna (Hina) - Dame i gospodo, Pred nama je mirnodopsko razdoblje, koje nam omogućuje da se svim snagama posvetimo gospodarskom i kulturnom razvitku, te podizanju blagostanja hrvatskog stanovništva. Sa svim što je do sada postignuto - od osamostaljivanja i političko-upravne izgradnje države, pa do rezultata na svim unutarnjim i međunarodnim područjima - ova je vlast pokazala da zna, hoće i može ostvariti svaku zadaću koja je u nacionalno-državnom interesu suverene Hrvatske usprkos i vrlo nepovoljnim okolnostima. U narednom razdoblju, naše su prvotne zadaće da čim prije obnovimo zemlju i ostvarimo povratak svih prognanika u njihove domove. Međutim, ključni i trajni cilj razvitka hrvatskog gospodarstva jest ostvarivanje dugoročno održive visoke stope rasta. Bez takvog rasta ne bi se mogli otkinuti od tegobne prošlosti, i dalje bi ostali europska periferija u gospodarskom, a samim tim i u političkom smislu, ne bi bili u stanju osigurati povećanje zaposlenosti i porasta standarda stanovništva. Moramo znati živjeti u svijetu, kojeg su značajke globalizacija svjetskog gospodarstva, dominantna uloga znanja kao čimbenika razvoja, te visok stupanj neizvjesnosti. Globalizacija svjetskog gospodarstva ne donosi samo prednosti velikog tržišta, bogatije ponude i nižih troškova komuniciranja. Ona može biti i prijetnja očuvanju gospodarskog identiteta i nacionalnih interesa, pogotovo malih zemalja, zbog težnje velikih sila za nametanjem svoje volje u regionalnim i globalnim okvirima, s osnova kojekakvih univerzalističkih i liberalno-socijalističkih pogleda. I to nasuprot druge bitne značajke današnjega doba, koja baš u okviru civlizacijskog napretka i integracije - istodobno sve više teži nacionalnim individualiziranju. To iziskuje da se u svjetska kretanja moramo uključivati organizirano, a ne prepuštati stihiji. U skrajnjem slučaju, o našoj sudbini odlučujemo mi sami. Sve ovisi o tome koliko ćemo biti dorasli u sve oštrijoj svjetskoj utakmici i biti bolji od drugih, koliko ćemo tom globaliziranom tržištu nuditi proizvode i usluge prepoznatljive i priznate kvalitete. Koliko ćemo, oslanjajući se na naše razvojne potencijale, biti učinkoviti u pretvaranju naših komparativnih prednosti u konkurentske. Vjerujem da uspjeh neće izostati, ako svi preuzmemo svoj dio odgovornosti za vlastitu sudbinu. Ako ujedinimo sve naše tvarne i duhovne snage oko jednog cilja, boljitka Lijepe naše. Imajući sve ovo na umu, u osmišljavanju i provedbi politike gospodarskog razvitka u narednom razdoblju, posebnu pozornost moramo posvetiti osiguranju ispravnih odluka o strategiji općeg razvitka zemlje. U prvom redu: o opsegu i područjima investicija; o poticanju štednje; o rješavanju nepovoljnog demografskog stanja i zaposlenosti; o povećanju učinkovitosti nove uloge države; o stvaranju poduzetničke klime, o otvaranju prema svijetu i unapređenju upravljanja na svim razinama. I za gospodarski je razvitak od prvorazredne važnosti njegovanje moralnih društvenih vrijednosti; posebno borba protiv monopola i svih vrsta zloporaba, osobito korupcije i neizvršavanja obveza prema svojoj državi. Hrvatska već ima razrađene strategije razvitka za pojedina područja: infrastrukture, demografsku obnovu, za razvitak otoka i područja od posebne državne skrbi, strategiju prostornog razvitka i slično. Sada su se, međutim, stekli uvjeti da Hrvatska poradi na jednoj cjelovitoj i dugoročnoj strategiji razvitka, koja bi omogućila svim državnim, društvenim, gospodarskim, znanstvenim i kulturnim subjektima da u sagledavanju i rješavanju svih pitanja od općeg i posebnog interesa imaju u vidu sve razvojne potencijale, da mogu bolje odrediti pojedinačne i opće hrvatske interese u unutarnjem i međunarodnom životu, u današnjem svijetu s obzirom na sve okolnosti. Izrada jedne ovakve strategije mora također potaknuti optimalno korištenje svih raspoloživih intelektualnih potencijala u zemlji, proširiti vidokrug odlučivanja, i povećati odgovornost nositelja državne i društvene, navlastito gospodarske, politike na svim razinama za njezinu provedbu. Suvišno je ponavljati da su ulaganja u ljudski i fizički kapital glavni poticatelj gospodarskog rasta i razvitka, ali se u stvarnosti to često zaboravlja. Kako opseg investicija i štednje bitno ovise o stabilnosti, i to ne samo gospodarskoj nego i društveno-političkoj, politika stabilizacije nema alternative. No, ona sama za sebe niti je dovoljna, niti može biti konačni cilj gospodarske politike. To što smo se mi do sada više bavili stabilizacijom, ne znači da smo gubili iz vida važnost gospodarskog rasta i razvoja. Radilo se o nužnom redoslijedu u koracima s obzirom na objektivne okolnosti. No, uvijek je bilo nedovjbeno da nam se ubuduće valja više okrenuti razvitku, a to znači prije svega ulaganjima. Zbog dugogodišnje stagnacije, a u novije vrijeme i rata, hrvatsko gospodarstvo bilo je suočeno s procesom dezinvestiranja. Ono je stoga najvećim dijelom tehnološki zastarjelo i nekonkurentno, pa će se morati bitno povećati opseg i učinkovitost investicija u narednom razdoblju. Posebna će se pozornost morati posvetiti ulaganjima u ljude, odnosno u znanost i obrazovanja. I to na svim razinama, jer samo znanstveno-tehnološki razvitak može osigurati najdinamičniji i najkvalitetniji rast. To znači da obrazovanje, kultura i znanost moraju postati prioriteti u javnoj potrošnji, jer su upravo oni zalog bolje budućnosti zemlje. Da bi se, međutim, ostvario nužan napredak u znanosti i obrazovanju neće biti dovoljna samo veća ulaganja, već valja provesti i odgovarajuća poboljšanja u sustavu i institucijama, koje u njima djeluju (posebno onih visokoškolskih). Kako bi se osigurao dovoljan iznos investicija, u narednom razdoblju mora se povećati stopa domaće štednje. Domaću štednju treba poticati svim sredstvima, na svim područjima i na svim razinama. Posebne korake valja poduzeti za privlačenje štednje naših ljudi iz drugih zemalja. Na povećanje štednje stanovništva pozitivno će djelovati i predstojeća reforma mirovinskog sustava, a i razni oblici namjenske štednje u obliku životnih osiguranja, stambene štednje i slično. Povećanje učinkovitosti gospodarstva doprinijet će porastu štednje u sektoru poduzeća, a politika uravnoteženog financiranja javne potrošnje, također će se pozitivno odraziti na rast domaće štednje. Oživljavanjem proizvodnje, i ubrzanjem gospodarskog rasta, ublažavat će se problem nezaposlenosti. Međutim, iskustvo drugih pa i najrazvijenijih zemalja upozorava nas da se, samim oživljavanjem proizvodnje i povećanjem stopa gospodarskog rasta, problem nezaposlenosti ne rješava automatski. Problem nezaposlenosti morat će se rješavati poduzimanjem cijelog niza mjera kojima će se povećati regionalna pokretljivost i profesionalna mobilnost radne snage. U tu svrhu bit će nužni: porezni poticaji, pomoć u rješavanju stambenih problema, prekvalifikacija, a i poticanje interesa nezaposlenih da prihvate ponuđeni posao, ukidanjem nekih oblika socijalne skrbi koji se široko zlorabe. Uz pretpostavljenu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda između šest i sedam posto i rasta proizvodnosti od oko tri posto, stopa rasta zaposlenosti u narednom srednjoročnom razdoblju mogla bi također iznositi oko tri posto. To bi značilo otvaranje između 40 i 50 tisuća novih radnih mjesta godišnje, čime bi se postojeća nezaposlenost do 2000. godine prepolovila. U što kraćem roku treba utvrditi novu ulogu države u gospodarstvu. Država se što više mora povući iz vlasničke i poduzetničke funkcije i svoje djelovanje usmjeriti na vođenje makroekonomske politike, na utvrđivanje strategije razvitka, osobito gospodarske i socijalne politike, na unapređenje kvalitete ljudskog življenja i subjektivnih čimbenika, utvrđivanje regionalne politike, zaštite okoliša, te na pravnu zaštitu gospodarskih subjekata, posebno vjerovnika. Međutim, država se ne može odreći svoje dogovornosti za sveopći gospodarsko-kulturni razvitak i nacionalnu sigurnost. Država će zadržati i važnu ulogu u borbi protiv monopola, korupcije i ilegalnog gospodarstva (sive privrede). U borbi protiv korupcije i sive privrede, država, s jedne stane, mora uklanjati uzroke koji dovode do tih pojava i, s druge strane, odlučno kažnjavati one koji se upuštaju u nedozvoljene poslove. Na smanjenje poreznih zloporaba, kao najteže popratne pojave sivog ili crnog gospodarstva, pozitivno će djelovati i predstojeća primjena poreza na dodanu vrijednost. Budući da je i sama država prvi i najveći monopolist u svakoj zemlji, pa i u nas, važno je da se uspostavi što potpunija demokratska kontrola nad djelovanjem njezinih sustava. Uz sve to državna uprava mora postati jeftinija i učinkovitija. Već do 2000. godine udio javnih rashoda u bruto domaćem proizvodu trebao bi se smanjiti za oko pet posto, a u daljnjih pet godina spustiti se i na 35 posto. Važan korak u pravcu racionalizacije i ekonomičnijeg korištenja javnih rashoda mora osigurati ustroj Državne riznice. Učinkovitiji rad države, i ukupnog javnog sektora, treba poticati i primjerenijim plaćama državnih dužnosnika i drugih služvenika s državnog proračuna. Primjerenije plaćanje također bi djelovalo na suzbijanje negativne selekcije i sklonosti mitu i korupciji u državnoj upravi i u javnim službama. Već ste se mogli uvjeriti da smo odlučni u poduzimanju konkretnih koraka za suzbijanje svih pojavnih oblika mita i korupcije u javnim poduzećima i državnoj upravi. Ovih će dana javnost biti upoznata o daljnjim koracima za suzbijanje tih zloporaba. S obzirom na to da one pogađaju svekoliki gospodarski i društveni život, upućujem apel svima vama, poslovnim ljudima, a također i svim građanima, da nam pomognete u suzbijanju tog opasnog zla, kako bi vlast mogla biti učinkovita u njegovu suzbijanju. Učinkovitost države, i ukupnog javnog sektora, može se i mora povećati i djelomičnom privatizacijom javnih poduzeća: potpuno gdje nema nacionalno-državnog interesa, a promišljeno djelomično gdje to zahtijeva strateški interes. Sa svrhom djelotvornijeg poslovanja, otvaranja konkurencije tamo gdje je ona moguća (banke, telekomunikacije, HEP, INA) i jasnim pravnim definiranjem prava vlasnika, prema tome i države. Uspješno funkcioniranje i dinamičan razvitak hrvatskog gospodarstva, u narednom razdoblju, bitno će ovisiti o stanju poduzetničke klime i ponašanju poduzetničkog, poslovno-upravnog sloja. Naime, uspješno upravljanje na makroekonomskoj razini samo je jedan od nužnih preduvjeta uspješnog gospodarstva. S tog stajališta ključno je ostvariti što veću učinkovitost na razini poduzeća. A tu je nezamjenjiva uloga poduzetnika i poslovodstva. Stoga ne začuđuje da je upravo poduzetnički i poslovodni sloj najveći ograničavajući čimbenik u svim, a posebno u tranzicijskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj. Uspješni nastavak privatizacije i slobodna tržišna utakmica, temeljena na jasnim pravilima što ih propisuje država, pridonijet će povećanju učinkovitosti poduzetničkih i poslovodnih struktura. Za učinkovito upravljanje poduzećima nužno je jasno definirati odnos vlasnika i poslovodstva, neovisno o tipu vlasništva. Iskustvo, međutim, pokazuje da je uspješno upravljanje najlakše ostvariti u poduzećima u privatnom vlasništvu. U cilju podizanja učinkovitosti na razini poduzeća, i prevladavanja ograničenja što ih stvara nedovoljno osposobljeno i brojno nedostatno poslovodstvo, treba pristuputi njegovoj sustavnoj izobrazbi. Kad problem nije moguće riješiti, ni na taj način, treba pribjeći i dovođenju upravljačkog kadra iz inozemstva. Prije svega iz redova dokazanih poslovnih ljudi iz našeg iseljeništva, ali i drugih stručnjaka iz inozemstva. Kad je riječ o osiguranju uspješnog gospodarskog života u cjelini, i posebno o uspješnom upravljanju poduzećima, posebnu pozornost treba posvetiti poštivanju i njegovanju moralnih i etičkih normi u poslovanju, te povećati i unaprijediti kulturu odnosa i stupanj razumijevanja između poslodavca, radnika i države. Također je važno čim prije poboljšati učinkovitost pravnog sustava, osobito u smislu potrebne zaštite vjerovnika. Neučinkovitost utječe na gomilanje dugova, potiče visoke kamate i na taj način u velikoj mjeri potire neke od znatnih prednosti stabilne makroekonomske politike. Već smo istakli da se Hrvatska mora još odlučnije i snažnije otvarati prema svijetu, osposobljavajući se za borbu na svjetskom tržištu. Za Hrvatsku je od naročitog intresa gospodarsko povezivanje s europskim zemljama, i naročito s Federacijom BiH. Otvarajući se prema svijetu istodobno moramo promišljeno štititi vlastiti gospodarski razvitak i nacionalno-državni interes. Iskustvo drugih zemalja također upozorava da samo rast izvoza osigurava dugoročan gospodarski rast. Stoga je povećanje izvoza u narednom razdoblju naš imperativ. Stopa rasta izvoza u narednom srednjoročju mora se kretati barem na razini stope rasta bruto domaćeg proizvoda. Osposobljavanje za izvoz postiže se i jačanjem konkurencije na domaćem tržištu, a to znači politikom dalje liberalizacije. Ne smije se popuštati pred pritiscima za zaštitom, koji dolaze od strane određenih interesnih skupina, ukoliko za to ne postoji doista valjani razlog. Liberalizacija može imati kratkoročne troškove, ali dugoročne koristi, dok protekcionizam donosi kratkoročne koristi, ukoliko ih uopće donosi, a dugoročne štete. Ne smijemo se zanositi iluzijama kako se izvoz može umjetno povećavati devalvacijama, dodatnim carinskim branama i sličnim netržišnim mjerama. Samo povećanje učinkovitosti, smanjenje proizvodnih troškova, i uporna borba na zahtjevnim svjetskim tržištima, može nam donijeti napredak i boljitak za svo pučanstvo. Povećanje izvoza država mora poticati smanjenjem poreznog opterećenja, ulaganjima u visoke tehnologije, te stvaranjem uvjeta za veća izravna strana ulaganja. Upravo su izravna strana ulaganja donijela mnogim gospodarstvima neophodna sredstva, nove tehnologije, i druga sredstva i znanja potrebna za veći izvoz (Irska, Češka). Isto tako što brže pristupanje gospodarskim integracijama nije cilj sam za sebe, već neophodan preduvjet povećanja izvoza i gospodarskog rasta. Upravo radi toga čim prije treba ostvariti naše uključivanje u CEFTA-u i u Svjetsku trgovačku organizacije (WTO), te sklapanje ugovora s Europskom unijom. Dame i gospodo, Vjerujući da će i ova priredba znatno pridonijeti jačanju i proširenju gospodarske suradnje Hrvatske sa svijetom, proglašavam 73. Jesenski međunarodni zagrebački velesajam otvorenim. Hvala!" (Hina) pp/tn bn 151223 MET sep 97