RFI - 14. RUJNA, LOVRIĆ O UTJECAJU ZAGREBA NA BOSANSKE IZBORE

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 14. IX. 1997. Jelena Lovrić govori u sljedećem prilogu o tome kako se u Hrvatskoj gleda na bosanske izbore. "Skroman, kakav već jeste, hrvatski predsjednik tvrdi da je spasio bosanske izbore. Nakon što je HDZ Bosne i Hercegovine promijenio odluku o bojkotu Tuđman izjavljuje da je u razrješenju krize odigrao presudnu odluku. 'Kao što sam dao inicijativu za postizanje Daytonskog sporazuma tako sam i sada tražio rješenje koje bi bilo prihvatljivo i za hrvatski narod u Bosni i za međunarodnu zajednicu kad njihovi predstavnici nisu mogli sami pronaći izlaz,' doslovce je rekao. Tim slijedom vlasti bliski mediji tumače kako je eto hrvatski predsjednik još jednom morao rješavati probleme u drugoj državi, odnosno spašavati međunarodnu zajednicu od nezapamćenog fijaska. Na sav se glas tvrdi da je Organizacija za europsku sigurnost i suradnju kao organizator bosanskih izbora uvažila hrvatske prigovore te da je zahvaljujući Zagrebu spriječen izborni inžinjering u BIH-a. Kad se raskidnu malo te bombastične riječi evidentno je da HDZ-ova ucjena s bojkotom izbora nije bila baš uspješna. Tuđman je kao ustupak uspio ishoditi samo ukidanje središnje mostarske zone. Distrikt više ne funkcionira kao izborna jedinica, ali to je Hrvatima nuđeno i prije pod istim kondicijama pod kojima su ovog puta na to rješenje pristali. Trebalo je odustati od udruživanja tri mostarske općine s hrvatskom većinom i prihvatiti još neke obveze koje jamče da Mostar ide prema ujedinjenju, a ne podjeli. Obrazlažući odluku o bojkotu hrvatski su političari, oni iz Hrvatske, ali i oni iz Bosne i Hercegovine, uzrujano tumačili kako je izbornim inženjeringom HDZ doveden u stanje da izgubi vlast u područjima koja je dosad nadzirao. Govorili su o režiranom porazu i projektiranom gubljenju teritorija. Hrvatskoj vlasti bliski mediji precizirali su da je bojkot pokrenut jer bi Hrvati mogli izgubiti vlast u Drvaru, Glamoču, Grahovu, Žepču, možda i u Stolcu, čak i Mostaru. Pravo značenje te izjave određuje činjenica da je uglavnom riječ o mjestima u kojima su Hrvati prije rata bili u manjini. Recimo najčešće spominjani Drvar prije rata dominantno je nastanjivalo srpsko stanovništvo koje u velikom broju inzistira da se vrati na svoje. U tom se gradu za izbore navodno prijavilo oko 3,5 tisuća naseljenih Hrvata i oko 8 tisuća izbjeglih Srba. Riječ je o borbi za teritorije i to ne za one koje su Hrvati nekada nastanjivali. Ne traži se povratak na staro, u tom se smislu više ne govori o vraćanju na svoje nego se forsira održanje sadašnjeg rasporeda. Problem Posavine koje su Hrvati izgubili uopće se ne postavlja kao krucijalno hrvatsko pitanje, odjednom se pojavio Drvar. Za bosanske Hrvate taj grad uopće nije važan, ali ga Zagreb smatra presudnim. Tim se područjem popunjava famozni hrvatski teret. Tuđman zapravo odbija da u miru izgubi ono što je u ratu osvojio. Visoki povjerenik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Carlos Westendorp izrazio je razumijevanje za strahovanje hrvatske strane da bi njezini kandidati mogli izgubiti na izborima u nekim, kako je rekao, strategijski osjetljivim općinama. Ali osim za Mostar on druge ustupke, kako je rekao, nije nudio niti su oni bili mogući. Westendorp je spomenuo i Tuđmanovo jadikovanje kako je u Bosni sve manje Hrvata. To je točno. I prije rata bili su najmalobrojniji, sada je njihov broj prepolovljen i ne prestaju otjecati, čak i iz Hercegovine. Ali to je dobrim dijelom rezultat hrvatske politike. Tamo gdje su po Bosni Hrvati prije živjeli Hrvatska ih nije zainteresirana vraćati. Tamo gdje ih Zagreb naseljava njima se ne ostaje, radije biraju Hrvatsku, a i prijašnji stanovnici traže povratak. Tako je Hrvata sve manje u Bosni i Hercegovini, a u Hrvatskoj sve više Bosanaca i Hercegovaca. Odjednom se ispostavlja da za sve apetite Zagreba nije u Bosni ostalo dovoljno Hrvata. Čini se da je Tuđmanu tek odnedavno postalo jasno da će se ne zadrže li Hrvate u srednjoj Bosni njegov utjecaj, ma što to značilo, svesti na hercegovački okrajak. Uski jezičac Hercegovine, a ni za njega nije sigurno da će biti u jednom komadu. Hrvati u Bosni i Hercegovini danas su zaista u nezavidnoj situaciji. Hercegovci se ne mogu priključiti Hrvatskoj kako im je obećavano. Hrvati u srednjoj Bosni gurnuti su u rat s Bošnjacima i posljedice tog sukoba još će se vrlo dugo osjećati. Posavljaci su poput hrvatskih Kurda, prognani i raseljeni, za povratak na svoje oni se moraju boriti i protiv vlasti u srpskom entitetu, ali i protiv velike spletke Zagreba koji je Posavinu mijenjao za Drvar. Hrvatima više nigdje nije lako. A hrvatska politika čini sve da bi im bilo još teže. Zaredala se ubojstva i atakiranje na katoličke crkve. Svojim zaoštrenim i dvoličnim ponašanjem hrvatski političari u Bosni i Hercegovini kao da provociraju mržnju prema cijelom narodu. Vjerojatno se osjećaju moćni s Hrvatskom za leđima, ali svojim nabrušenim radikalizmom neprestance slabe poziciju Hrvata u BiH i uporno stanjuju njihov broj. Doduše, ni Tuđman nije dobio ono što je htio, a htio je barem pola Bosne. Čak i u područjima zapadne Hercegovine koja je zaokružio ratnim osvajanjima sada se pojavljuju pukotine. Taman kad je mislio da je osigurao teritorijalni kontinuitet koji bi samo trebao učvrstiti, pojave se srpski glasači u Drvaru i Glamoču koji sve dovedu u pitanje. Unatoč svim slabostim koji su u današnjim izborima u Bosni i Hercegovini evidentni, za hrvatsku politiku oni bi ipak mogli biti trenutak istine."(RFI) 150219 MET sep 97