ZAGREB, 11. rujna (Hina) - "Moglo se pretpostaviti kako će mediji diljem svijeta prihvatiti ispovijest Mire Bajramovića kao dobru priliku da skrenu pozornost na Hrvatsku i na njezinu odgovornost (čitaj: krivnju) u borbi i da pokažu
kako su i Hrvati imali 'svoje' zločine i 'svoje' zločince, da nisu samo Srbi bili prljavi u 'prljavom ratu'! Upravo takva eksploatacija 'slučaja Bajramović' krije u sebi najveću opasnost da se sve i svi ponovno, na kraju rata, stave u isti koš, kao što je to bilo na njegovu početku: balkanska 'plemena' htjela su se tući i što tu može civilizirani ostatak svijeta!", upozorava Mirko Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe'.
ZAGREB, 11. rujna (Hina) - "Moglo se pretpostaviti kako će mediji
diljem svijeta prihvatiti ispovijest Mire Bajramovića kao dobru
priliku da skrenu pozornost na Hrvatsku i na njezinu odgovornost
(čitaj: krivnju) u borbi i da pokažu kako su i Hrvati imali 'svoje'
zločine i 'svoje' zločince, da nisu samo Srbi bili prljavi u 'prljavom
ratu'! Upravo takva eksploatacija 'slučaja Bajramović' krije u sebi
najveću opasnost da se sve i svi ponovno, na kraju rata, stave u isti
koš, kao što je to bilo na njegovu početku: balkanska 'plemena' htjela
su se tući i što tu može civilizirani ostatak svijeta!", upozorava
Mirko Galić u uvodu kolumne 'Na rubu Europe'. #L#
"Što je stvarno bilo na Pakračkoj poljani, za Hrvatsku je postalo
važnije nego za druge zbog nekoliko evidentnih razloga. Prvo, zato što
tamošnji zločini - stvarni ili izmišljeni, sud bi trebao reći -
postaju post festum dominantne teme hrvatske borbe za slobodu i za
državno osamostaljenje, a drugo, zato što hrvatski zločini nad Srbima -
stvarni ili izmišljeni, sud bi trebao ustanoviti - počinju gurati u
drugi plan, ili u zaborav, dokazane srpske zločine nad Hrvatima i nad
Muslimanima. Tko više govori o Vukovaru ili o Srebrenici? Postoji
Pakračka poljana, postoji Gospić, kao mjesta hrvatskih zločina nad
civilima, pretežito srpske pripadnosti; svježije slike potiskuju one
koje su već viđene. Takvi nepisani zakoni medija mogu izazvati više od
redizajna jednog rata: mogu mijenjati, i promijeniti čak, uloge
ratnika", upozorava dalje Galić i iz svega zaključuje:
"Hrvatska borba nije bila utemeljena na zločinu kao na politici;
Pakračka poljana ili Gospić, u trenucima očaja, ili 'krajina' nakon
'Oluje', u trenucima trijumfa, nije sve što govori o karakteru borbe,
čak i ako je točno, ako se dokaže da je tamo počinjeno sve što se
spominje da je učinjeno. Svaka je borba za slobodu u svojoj biti
plemenita: Hrvatska će borba ostati plemenitom dokaže li se i to da je
u njoj bilo 'boraca' koji su prelazili crtu plemenitosti, ili su čak
zalazili u zabranjenu zonu ubojstva bez razloga ili zločina nad
čovjekom.
Hrvatsko je sudstvo pred teškim moralnim - ne samo pravničkim -
zadatkom: da ide do kraja i da tako razluči i obrani plemenitu stranu
borbe za državnu neovisnost i nacionalnu slobodu od pogibelji
izjednačavanja krivnje i krivca ili anatemiziranja cijele borbe i svih
boraca. Stane li hrvatski sud na pola puta, drugi će - iz Haaga ili iz
neke druge međunarodne institucije - preuzeti svoju istragu; možda
manje objektivno, a sigurno manje dobronamjerno. Mnogi su i sada
zluradi, kao što su i ranije bili kad je o Hrvatskoj bila riječ:
htjeli bi da padne na moralnom ispitu, da bude pravno nedosljedna i
politički nekritična, da opravda zločine umjesto da ih do kraja
istraži i osudi. Pogriješi li Hrvatska, oni bi mogli doći do riječi.
Treba li im dati taj 'poklon'? I radi nas samih, prije svega radi
našeg mira, dostojanstva i ugleda, ne smije se obnavljati nikakva nova
hipoteka o 'hrvatskoj krivnji' ili još gore od toga".
(Hina) dp mi
110041 MET sep 97