THE NY TIMES, 5. IX., BAJRAMOVIĆ

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=5. IX. 1997. Ž3=Hrvatsko priznanje o brojnim mučenjima i ubojstvima "Bivši hrvatski policajac, koji priznaje da je ubio 72 civila, mučio zatvorenike elektrošokovima i vodio koncentracijski logor, opisuje u jezovitom intervjuu svoj put od pješaka do hladnokrvnog ubojice za vrijeme hrvatskoga Domovinskog rata", piše Chris Hedges. "Policajac Miro Bajramović navodi imena viših hrvatskih dužnosnika upletenih u barem 400 likvidacija srpskih civila. Ta su ubojstva prije šest godina počinili vodovi smrti. Raspaljeni vladini dužnosnici nijekali su svoju odgovornost, a Bajramović je uhićen. 'Odgovoran sam za smrt 85 ljudi', izjavio je g. Bajramović za 'Feral tribune', neovisne hrvatske novine. 'S tom misli odlazim na počinak. Ukoliko uopće spavam, probudim se s istom misli. Ubio sam vlastitim rukama 72 ljudi. Među njima je bilo devet žena. Nismo pravili razlike, nismo ništa pitali. Oni su bili naši neprijatelji, četnici. Najteža je stvar prvi put zapaliti nečiju kuću ili ubiti čovjeka, no poslije sve postane rutina.' Četnici su bili srpski nacionalisti koji su povremeno za vrijeme Drugoga svjetskog rata surađivali s nacistima. G. Bajramović, koji tvrdi da priča iz krivnje i gorčine, navodi da sve to priča budući da ga država nije nagradila za njegov rad. U razgovoru je izjavio da je, zajedno s još trojicom vojnika, likvidirao barem 400 etničkih Srba po naredbama bivšeg hrvatskog ministra unutrašnjih poslova Ivana Vekića. Vlada u Zagrebu ispitivala je vjerodostojnost g. Bajramovića, a bivši ministar unutrašnjih poslova poriče da je naredio hrvatskim vojnicima da 'likvidiraju' Srbe. Bivši policajac g. Bajramović s novinarima je razgovarao na vlastitu inicijativu te je u ponedjeljak, nakon što su novine izišle, uhićen zajedno s trojicom kolega. Njegova je priča iznimna s više razloga. Protiv g. Bajramovića nije podignuta optužnica haaškog suda. Istraga o njegovoj paravojnoj jedinici koju je vodio ultranacionalist Tomislav Merčep, nedavno je napuštena zbog nedostatka dokaza, kažu dužnosnici UN-a koji o toj istrazi imaju podataka. Nadalje, hrvatske vlasti, usprkos upornim izvještajima o brojnim zločinima, koji stižu od Srba i skupina za ljudska prava, nisu poduzele istragu o ratnim ubojstvima. Djelatnici za ljudska prava nazvali su ovaj intervju prekretnicom. 'Ovo svjedočenje prvi put otkriva unutrašnje poslove hrvatskih vlasti za vrijeme rata', izjavio je čelnik hrvatskog Helsinškog odbora za ljudska prava Ivan Zvonimir Čičak. G. Bajramović (40), u intervjuu izjavljuje da je zajedno sa svojim kolegama vodio zatočenički centar u Pakračkoj Poljani te u Međurićima jugoistočno od Zagreba. Tamo su zatvorenike mučili električnim šokovima ili bi ih polili benzinom i žive spalili. On je izjavio da su gotovo svi zatvorenici ubijeni i zakopani u masovnim grobnicama. U razgovoru s novinarima, g. Bajramović je imenovao tri sudionika: Muniba Suljića (38), Igora Mikulu (26), i Nebojšu Hodaka (31). Oni su uhićeni u utorak. Zajedno s Bajramovićčem, odgovarat će pred istražnim sucem u Zagrebu. Hrvatska se 1991. trgnula u želji da se odcijepi od Jugoslavije, a na čelu pokreta bili su nepopustljivi hrvatski nacionalisti poput predsjednika Franje Tuđmana. Skupina Srba, koju je Beograd podupirao, zauzela je pobunjeničke enklave unutar Hrvatske. Najveća od njih bila je u krajini, koju su Hrvati vratili tek 1995. Dok su Srbi napredovali, 'gradovima u brdovitom području, kao što je Gospić, nedaleko od krajine, nacionalističke paravojne jedinice poput Merčepove osiguravale su dragovoljce i oružje kako bi se zaustavilo Srbe. Većinom tih skupina upravljalo je ministarstvo unutarnjih poslova. G. Merčep je u to vrijeme bio jedan od vodećih članova Tuđmanove vladajuće Hrvatske demokratske zajednice. On trenutačno u Zagrebu vodi malu političku stranku te je odbio komentirati optužbe. G. Bajramović se u intervjuu žali da su se ostali pripadnici paravojnih jedinica obogatili pljačakama srpske imovine, dok je on još siromašan i nezaposlen. 'Dugo sam o ovome šutio, očekujući da se netko u ovoj državi sjeti da i ja postojim', izjavio je on novinaru.'Moja djeca jedu baš kao i Merčepova: on u Zagrebu ima dvije kuće, dva stana i kuću na Braču, a došao je iz Vukovara bez kune u džepu.' Ante Frković, zastupnik hrvatskog parlamenta s toga područja, tvrdi da je broj Srba ubijenih u Gospiću bio 'barem deset puta manji nego što se tvrdi u intervjuu.' Viši zapovjednik grada za vrijeme rata Dane Simić priznao je da su se u listopadu i studenom 1991. u Gospiću dogodila mnoga ubojstva srpskih civila, no tvrdi da ih nisu činili vojnici hrvatskih paravojnih jedinica već 'Hrvati iz mješovitiha brakova i Srbi koji su željeli naškoditi hrvatskom ugledu u svijetu.' Početkom rata srpski su separatisti, uz potporu Beograda, krenuli na osvajanje dijelova Hrvatske, uključujući i Gospić. Na brzinu organizirana hrvatska policija borila se protiv Srba. Uslijedile su žestoke borbe u kojima je poginulo kojih 10.000 ljudi. Mračni dani hrvatske borbe za neovisnost vodili su i napadima na srpske civile, od kojih je pola milijuna izgnano iz zemlje te se nije vratilo. Jedinica g. Merčepa, nazvana Jesenje kiše, u Gospić je stigla u rujnu 1991., nekoliko mjeseci nakon što je rat započeo. Borbe na prvoj crti bojišnice završile su početkom rujna, a jedinica se okrenula Srbima, kojih je u Gospiću i njegovoj okolici bilo oko 9.000. 'Bilo je dovoljno biti Srbin u Gospiću, da nestanete', izjavio je g. Bajramović. 'Naša je jedinica na tom području likvidirala kojih 90 do 100 ljudi u manje od mjesec dana.' 'Naredba je bila izvršiti etničko čišćenje u Gospiću, pa smo ubijali upravitelje pošte i bolnice, vlasnike restorana i mnoge druge Srbe', kaže Bajramović. 'Pogubljenja smo vršili vatrenim oružjem iz blizine. Nismo imali mnogo vremena. Naredbe iz našeg stožera bile su da smanjimo broj Srba u Gospiću.' Glavna tužiteljica haškog suda Louise Arbour zatražila je informacije o četvorici uhićenih ljudi. Sud je optužio 18 Hrvata zbog ratnih zločina, no svi su optuženi za zločine počinjene u susjednoj Bosni. G. Bajramović je izjavio da je njegova jedinica ubijala uglavnom srpske civile, no također i pojedine Hrvate. Imenovao je Hrvaticu Marinu Nuić, za čiju smrt danas kaže da žali. Opisao je kako su se zatvorenici držali u podrumima i prostorijama škole u pakračkoj Poljani te se noću izvodili zbog 'ispitivanja'. (...) Zapovjednik zatvora Mijo Jolić, tjerao je zatvorenike da pjevaju hrvatsku himnu', kaže Bajramović. Danas on posjeduje restorane širom Hrvatske. Zašto ja nemam ništa?' Povremeno bi, kaže g. Bajramović, g. Merčep, koji je nekad bio bliski saveznik predsjednika Tuđmana, naredio jedinici da 'počisti' sve zatvorenike, odnosno da ih ubije. On kaže da je ministar unutrašnjih poslova Ivan Vekić 'znao sve.' 'Ne mogu točno reći kako smo mnogo naredbi primili od njega', izjavio je o g. Vekiću. 'On bi nam rekao što da činimo. Uvijek smo izvršavali njegove naredbe. Uglavnom se radilo o ubijanju.' G. Vekić je za list Slobodna Dalmacija, što je prenijela agencija France - Presse, izjavio da je g. Bajramović lažac. 'Laže kad priča da je sudjelovao u borbama i ubijao ljude. Nitko nije činio to što on priča', izjavio je g. Vekić za novine. 'U Pakračkoj smo Poljani ubijali i Srbe i Hrvate', izjavio je g. Bajramović. 'Selo je odjekivalo kricima. Ljudi su čuli krikove iz zatvora, no bojali su se bilo što reći.'(...) G. Bajramović je imenovao žrtve koje je sam ubio. On tvrdi da je barem 50 Srba iz Zagreba prebačeno u improvizirani zatvor zbog mučenja i smaknuća. Mnogi su Srbi, kaže on, sami morali iskopati svoje grobove. (...) Jedinica je također nagomilala desetke tisuća dolara od pljačke srpskih domova. U jednom su trenutku dva člana jedinice počela pucati u svađi oko plijena, kaže on. Tim su se novcem mnogi članovi skupine, uključujući i g. Merčepa, obogatili. 'Ponekad bismo pogubili ljude u njihovim domovima te zatim kuću dignuli u zrak', izjavio je g. Bajramović. 'Za sobom nismo ostavljali leševe. Puno smo kuća tako uništili, uglavnom u selu Bujanovica.' G. Bajramovića su hrvatske vlasti zajedno s još nekim članovima skupine uhitile početkom 1992., no pušten je nakon tri mjeseca, a optužnica protiv njega nije podignuta. Viktor Ivančić, urednik novina 'Feral tribune', kaže da je primio brojne prijetnje smrću otkad je u ponedjeljak objavio intervju. Novine kažu da imaju kopiju intervjua sa potpisom g. Bajramovića na svakoj stranici. G. Bajramović kaže da vjeruje da je u opasnosti. 'Ne osjećam olakšanje nakon što sam vam ovo ispričao. Bojim se svoje jedinice. Oni su iskusni profesionalci koji rijetko promaše. Znam da Haag ne mogu izbjeći', izjavio je g. Bajramović." 080050 MET sep 97