FRANCUSKA,LE MONDE,6.9.1997.BOSANSKI SRBI

Ž4=FRANCUSKA Ž1=LE MONDE Ž2A=6. IX. 1997. Ž3=Krajnji nacionalisti u republici srpskoj i dalje izazivaju Biljanu Plavšić "Prije rata Mijo Blažević, 71-godišnjak, bio je direktor pilane u Banjoj Luci (sjeverozapad Bosne). Kada je to područje zapljusnuo prvi val etničkog čišćenja, morao je zaključati vrata tvornice. Rođen kao Hrvat u gradu sa srpskom većinom (55 posto), bojao se za svoj život. Mijo je preživio, ali je njegova tvornica sravnjena sa zemljom. Čim se mir vratio, Mijo je ponovno otvorio tvornicu koja je, koliko je to bilo moguće, počela ponovno proizvoditi drvo. Jednoga dana Miju je posjetio Radojica Davidović, 30-godišnjak, Srbin iz Banje Luke. Tijekom rata Radojica je osam mjeseci bio u zatvoru u Tuzli, od čega je dobar dio proveo režući drvo u jednoj muslimanskoj pilani. 'Težak, ali odgojan rad', priznaje. Nakon što je pušten na slobodu i razvojačen, Radojica se, naravno, okrenuo obradi drva kako bi se ponovno uklopio u građanski život. Mijo mu je ponudio posao. Danas su suradnici i tvornica počinje napredovati. Ovaj su tjedan njih dvojica potpisali ugovor s dobrotvornom francuskom udrugom koja podupire mala domaća poduzeća, zahvaljujući pomoći Europskoga povjerenstva. Dobili su deset tisuća njemačkih maraka (35 tisuća franaka) koje će uložiti u kupnju drugog stroja za rezanje drva. Također obećavaju da će zaposliti trideset mladih radnika koji će prva tri mjeseca dobivati plaću iz europske pomoći. 'Učinit ću sve da ih zadržim, kaže Mijo Blažević. Poslije rata mladi su ostali bez posla. Piju, pričaju ratne zgode i postaju osvetoljubivi.' Mijo već govori o vrlo dobrom poslu s Njemačkom. Radojica, sa svoje strane, kaže da je spreman trgovati s hrvatsko-muslimanskom Federacijom 'zahvaljujući potpori mojih starih znanaca iz tuzlanskog zatvora, s kojima sam ostao u vezi.' Priča dosta dobro oslikava ozračje koje danas vlada u Banjoj Luci, daleko od Pala (sjedište krajnjih srpskih nacionalista) koje još uvijek govore u pojmovima političke, pače vojne strategije. Najveći grad republike srpske razmišlja tržišno gospodarski i sanja o tome da okrene stranicu s mračnim ratnim godinama. 'Karadžić i njegova klika učinili su od nas parije u očima svijeta. Želimo živjeti kao i prije, putovati s pravom putovnicom, slijediti modu, čitati, slušati novu glazbu, ponovno se susretati s ljudima iz Sarajeva i Zagreba', kaže Višnja koja s prijateljem sjedi u kavani. Iznenađuje ova sloboda govora koja je neobična za republiku srpsku. Na javnim mjestima jezici se pomalo odrješuju, i više nema straha od glasnog izricanja onoga što se dugo samo mislilo. 'Karadžić nas je upropastio. Da nije uzeo novac i da je išao na konferencije donatora, odavno bismo imali centralno grijanje', kaže jedna kućanica koja nema 150 maraka da kupi pet četvornih metara drva. Privučeni ovakvim razmišljanjem koje odudara od paljanskog, međunarodna su ustanove pohrlile u Banju Luku. Osim toga, tu žive disidenti, jer nakon Rajka Kasagića, bivšeg premijera kojega je u svibnju 1996. smijenio Radovan Karadžić zbog 'marljivog podupiranja Daytonskih sporazuma', govornicu je tu našla i Biljana Plavšić, predsjednica republike srpske, kako bi stupila u otvoren rat protiv Pala. Ovaj put međunarodna zajednica na čelu s Amerikancima neće dati Palama da pojedu tog pješaka. 'Mi podupiremo i dalje ćemo podupirati gđu Plavšić, objašnjava anglosaski diplomat. Ona se očitovala za provedbu Daytonskih sporazuma, provedbu zakona i suradnju sa zapadnim ustanovama. Mi joj vjerujemo.' Stanovnici Banje Luke znaju da je njihova predsjednica dugo bila bliska paljanskim ultranacionalistima. Ipak se čini da su spremni dati joj neograničenu ovlast. I čekati da vide nudi li ona doista drukčiju politiku. Gđu Plavšić će najprije cijeniti prema njezinoj sposobnosti da se bori protiv korupcije na koju je i upozorila pokazujući prstom Pale. Na drugom katu u predsjedništvu Rajko Tomas, savjetnik Biljane Plavšić za gospodarstvo, već ističe to pitanje. 'Pale upravljaju svim ustanovama u zemlji, kaže. Mi ćemo stvoriti novi regionalni liberalni koncept u kojemu će nadzor i kretanje novca biti vrlo strogi.' 'Mi ne želimo podijeliti republiku srpsku, već iskušati sustav koji bi mogao biti uzorom čitavoj republici srpskoj', nastavlja prije odlaska na jedan od mnogih sastanaka sa strankama iz inozemstva. Biljana Plavšić je već održala jedno obećanje: državna televizija koja se oslobodila paljanskog nadzora, dobila je stanovitu neovisnost. I najljući se predsjedničini protivnici slažu da je prijašnji histerični način govora zamijenio umjereniji stil. Miodrag Živanović, predsjednik Liberalne stranke (oporba koja želi dijalog s hrvatsko-muslimanskom Federacijom) koja zadnjih pet godina nije mogla doći na državnu televiziju, upravo je dobio dva poziva. Privatna televizija Nezavisne postavila je antenu visoku 36 metara, što će joj omogućiti da emitira program u krugu od 70 km oko Banje Luke. Na kioscima se pojavljuju dnevni i tjedni listovi iz Sarajeva. Međutim, Banja Luka nije čekala Biljanu Plavšić kako bi pokazala svoju različitost. Grad koji ima 80 tisuća izbjeglica, od kojih je oko 50 posto nezaposleno, a prosječna mjesečna plaća nije veća od 100 njemačkih maraka, gospodarski je iscrpljen, i počinje se buditi nakon Daytonskih sporazuma, potresen bijedom i kolektivnom krivnjom. 'Znali smo što se sve događalo tijekom rata, naši su prijatelji Muslimani i Hrvati nestajali noću, no što smo mogli učiniti? I mi smo se bojali. To ne znači da smo odobravali ono što se događalo. Danas to želimo reći strancima', kaže Višnja. Govor je u Banjoj Luci postao terapijom. Pitanje je hoće li Biljana Plavšić i oni oko nje htjeti i moći pustiti tu bujicu riječi da teče", piše Christian Lecomte. 080048 MET sep 97