ZAGREBAČKI UHDDR O BAJRAMOVIĆEVU INTERVIEWU "FERAL TRIBUNEU"

ZAGREB, 4. rujna (Hina) - Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata (UHDDR) za Zagreb i Zagrebačku županiju izrazila je u današnjemu priopćenju nezadovoljstvo zbog "čestih napada na hrvatske dragovoljce i omalovažavanja" nakon svega što su učinili za Hrvatsku i njezine građane, kao i tekstom objavljenim u tjedniku "Feral Tribuneu" u kojemu, "neki Miro Bajramović iznosi svoje neistine o događajima u Gospiću i Pakračkoj Poljani", stoji u priopćenju zagrebačkoga UHDDR-a. #L# Predsjednik UHDDR-a za Zagreb i Zagrebačku županiju Mladen Rogić je, "kao suradnik i suborac Tomislava Merčepa", kako se navodi u priopćenju, "prvi put doznao da se naša postrojba zvala Jesenje kiše". U samu početku agresije na Hrvatsku ona nije imala naziv specijalne postrojbe MUP-a, već je ustrojena kao postrojba dragovoljaca, pripadnika pričuvnoga sastava MUP-a, objašnjava Rogić. "Kako sam i sam sudjelovao u obrani Gospića 1991. u postrojbi pod Merčepovim zapovjedništvom, posve je neutemeljena tvrdnja da je ubijeno 90-100 osoba", navodi Rogić, dodajući da u početku svojeg izlaganja Bajramović tvrdi da je osobno ubio njih 72. "U to vrijeme", objašnjava Rogić, "uz stanovinike grada i one koji su branili crtu obrane jedva da se radilo sveukupno o tome broju" te dodaje kako ispada da je "Bajramović poubijao sve koji su se tada nalazili u Gospiću". "Lažno iznosi da smo u jednoj kući zapalili 50 Srba, što je doista nevjerojatno", ističe Rogić, objašnjavajući da je na gospićkome ratištu crta obrane bila uz rijeku Novčicu: s jedne strane bile su naše postrojbe, a s druge srpske, dakle ginulo se samo u izravnim borbama", kaže se u priopćenju. Rogić optužuje Bajramovića da se ne ustručava reći da je vrhovništvo izdalo zapovjed "etnički očistiti", no "poznato je da je u Gospiću ostao dio srpskoga pučanstva koji su Hrvatsku smatrali svojom državom i u njemu žive i danas". "Također Bajramović bezočno laže kad veli da su ubijeni ravnatelji bolnice i pošte", tvrdi Rogić, dodajući da je "tadašnji generalni direktor Medicinskoga centra dr. Stojan Miloš ostao sve vrijeme rata u Gospiću, a danas je ravnatelj Odjela za ginekologiju, direktorica Medicinskoga centra dr. Milena Kalanj boravi u Crnoj Gori, direktorica Primarne zaštite dr. Branka Uzelac boravi u Beogradu i vlasnica je privatne stomatološke ordinacije, direktorica Radne zajednice dr. Dragica Ličina nalazi se u Beogradu, no odnedavno je u kontaktu s gospićkim Medicinskim centrom i izrazila je želju za povratkom". "Direktor ondašnjeg PTT-a bio je Hrvat, Ivan Stilinović, danas u mirovini", dodaje se u priopćenju. U priopćenju se ističe da su "hrvatski dragovoljci ljudi odgojeni u katoličkoj tradiciji i duhu, te je spominjanje da su ubijali metkom u čelo vrlo teška optužba". "Nikada od hrvatskoga vrhovništva ni od Merčepa nismo dobivali zapovjedi o ubijanju civila ili mučenju i torturama zarobljenika, a kamoli o stravičnim metodama koje on navodi", ističe Rogić. "Interesantno je", dodaje, "da Bajramović spominje gospićku vojarnicu tada pod nazivom "Staniša Opsenica" - iz te je vojarne te iz srpskih uporišta Ličkoga Osika, Medka i Divosela razaran Gospić i ubijano nevino civilno stanovništvo". "Bajramović se toga ne sjeća, no ja se ne sjećam da je on uopće bio tamo", tvrdi Rogić i dodaje da se prema zarobljenicima iz vojarnice postupalo u skladu sa svim konvencijama o međunarodnome ratnom pravu" te da je "tamo bilo ljudi raznih nacionalnosti - neki su otišli svojim kućama, neki su zamijenjeni, a pojedini su se priključili i nama u obrani Gospića". "U Gospiću su se nalazili i promatrači Europske zajednice", ističe Rogić, pitajući se zašto onda oni nisu prijavili nikakva ubojstva ili nehumana ponašanja prema civilima ili ratnim zarobljenicima. Također dodaje da je Milan Đukić tražio zatvore u kojima su navnodno bili zatočeni Srbi, no u Gospiću ih nije pronašao jer ih nije ni bilo. "Isto tako, Bajramović laže o događajima u zapadnoj Slavoniji, odnosno Pakračkoj Poljani", navodi Rogić, tvrdeći da "Merčep nije izdavao zapovjedi o likvidaciji ljudi". "Do mojega ranjavanja", ističe Rogić, "bio sam u Merčepovu stožeru i u Feralu sam prvi put doznao da mi je Bajramović bio zapovjednik". "Točno je da se u početku stožer nalazio u vatrogasnom domu, ali tamo nije bilo nikakva zatvora. Baza se nalazila u Pakračkoj Poljani i samo nas je nekoliko kilometara dijelilo od jakoga srpskog uporišta u Kukunjevcu gdje je bila presječena komunikacija Kutina-Lipik-Pakrac", naveo je Rogić, naglasivši da nikada nije vidio da su na teren izlazili Merčep i Boljkovac. Bajramović "bezočno laže" za Pakračku Poljanu spominjući "slikovite" načine likvidacije", navodi Rogić te dodaje: mi smo zarobljenike žive i zdrave zamjenjivali za svoje poginule prijatelje". "Do svojega ranjavanja 11. listopada 1991. boravio sam na tom području, a Merčep je ranjen nedugo nakon mene, 18. listopada 1991., te više nije zapovijedao postrojbom", ističe Rogić u priopćenju. "Smiješno je reći da su se nas, hrvatskih dragovoljaca, bojali jednako i Hrvati: pa za te Hrvate smo se došli boriti iz svih dijelova Domovine, među njima smo uživali velik ugled koji imamo i danas", navodi Rogić u priopćenju zagrebačkoga UHDDR-a, dodajući: "Da nije bilo hrvatskih dragovoljaca 1991. u Gospiću i Pakracu, danas bi tamo bila Ovčara." (Hina) pp/bdj mc 042107 MET sep 97