THE WASHINGTON POST, 1. IX. 1997., DAYTON

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE WASHINGTON POST Ž2=1. IX. 1997. Ž3=Zbog čega Dayton ne može uspjeti Čitatelj Michael Mennard iz Restona osvrće se na članak objavljen 14. VIII. u The Washington Postu: "Sve što Morton L. Abramowitz piše u svom članku 'Spora Slobina strategija' istinito je - osim posljednjeg dijela članka: 'Imamo dobru priliku pokrenuti provedbu Daytona', piše Abramowitz i dodaje: 'Ne moramo robovati nacionalističkim vođama'. Ne moramo, no ukoliko želimo osobe različitih kulturnih i povijesnih pozadina navesti da učine nešto što možda ne žele, bilo bi nam pametno da razgovaramo s pravim ljudima. U slučaju bivše Jugoslavije i njezinih nasljednica, ukoliko je naš cilj riješiti problem Bosne i Hercegovine, razni Tuđmani i Miloševići očito nisu pravi ljudi za to. Učinili smo tu pogrešku već na samom početku, a sad ju ponavljamo. Žitelji Bosne i Hercegovine svih vjera imaju svoje vlastite vođe. I što sada? Daytonski sporazum ne donosi rezultate, a neće ih ni donositi tako dugo dok se mi oslanjamo na Miloševiće i Tuđmane, očekujući da oni omoguće njegovu provedbu. Povrh toga, sporazum uključuje brojna nerealna očekivanja i zahtjeve koji, nakon gotovo četiri godine neobično krvavog i strašnog rata u kojem su sudjelovale sve tri vjerske i nacionalne zajednice, dolaze prebrzo. Nijednog njihova vođu nismo izravno savjetovali niti mi, niti međunarodna tijela ili vlasti. Umjesto toga, okrenuli smo se Miloševićima i Tuđmanima koji su imali i još uvijek imaju vlastite programe. Osim toga, naše vodstvo u Washingtonu postavilo se prema problemu Bosne i Hercegovine skoro onako kako bi tretirali radnički spor u udaljenom kutku zemlje, Oni su kreposno izabrali da kao ratne zločince osude ljude koji bi mogli biti od pomoći - Radovana Karadžića i Ratka Mladića. U tom procesu, naše su vođe pokazale kako malo poštuju američko načelo da je čovjek 'nevin dok se ne dokaže suprotno'. Umjesto toga, oni razgovaraju sa šačicom recikliranih komunista koji ne uživaju niti poštovanje, niti odanost onih koje navodno predstavljaju. Već sama ta činjenica čini naše napore u korist Bosne i Hercegovine sumnjivim. G. Abramowitz je u pravu: Sada imamo priliku pomoći da se u Bosni uspostavi stvarni mir. Trebali bismo sazvati konferenciju da poboljšamo Daytonski sporazum i u pregovore uključimo ljude koji su u njima morali sudjelovati od početka. Što se tiče uhićenja optuženika za ratne zločine, izgleda da su oni postali poslovičnom slamkom za koju se utopljenik lovi. Ukoliko Sjedinjene Države zaista žele ponovno uspostaviti mir i pridonijeti postizanju pomirenja, moramo poduprti poziv Momčila Krajišnika na opću amnestiju za sve one koji su na popisu optuženika za ratne zločine. Jedino takva vrst hrabrosti može donijeti mir Bosni i Hercegovini. Nažalost, u Washingtonu danas nema mnogo oštroumnosti i političke hrabrosti." 020022 MET sep 97