THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE, 1. IX., CODY

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE Ž2=1. IX. 1997. Ž3=Podupiranje Karadžićeva suparnika "Slučajno ili namjerno, Sjedinjene su Države pronašle novog, potencijalno presudnog junaka u svojoj kampanji kojom žele prisiliti prkosne bosanske Srbe da ispune svoje obveze prema Daytonskom mirovnom sporazumu, problematičnom dogovoru koji je 1995. dovršio rat u bivšoj Jugoslaviji", piše Edward Cody. "Nevjerojatnim se čini podatak da je taj junak bivša profesorica biologije Biljana Plavšić (67), sadašnja predsjednica republike srpske. Gđu Plavšić dugo se držalo jednom od najradikalnijih srpskih ultranacionalista koji su radije otišli ratovati 1992., nego da budu dio bosanske države s muslimanskom manjinom. Ona je sudjelovala u stvaranju Srpske demokratske stranke - ekstremističkog političkog kotača - te je za vrijeme svog mandata na položaju potpredsjednice bezrezervno podupirala Radovana Karadžića u sukobu u kojem su njegova vlada i vojska optužene za brojne ratne zločine. Sad gđa Plavšić poziva na izvršenje Daytonskih sporazuma i bori se za moć s g. Karadžićem i njegovim sljedbenicima. Radi se o borbi za nadzor nad republikom srpskom, srpskom polovicom Bosne koja je iz rata iznikla u sjaju neovisne države. Ta je borba, koja se zasad odvija u njezinu korist, dala Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima neočekivanu priliku da vide Karadžića stjeranog u kut, a da ne moraju pribjeći opasnoj vojnoj operaciji njegova uhićenja. Simbol i glavni podjarivač srpskog odbijanja ponovnog ujedinjenja sa svojim susjedima u područjima Bosne koja vode Muslimani i Hrvati, Radovan Karadžić, morao je u srpnju prošle godine odstupiti s položaja predsjednika. To je otvorilo put izboru gđe Plavšić u rujnu. No s pozicije neslužbenog vođe, Karadžić je i dalje bio glavna os srpske vlade, parlamenta i sigurnosnih snaga, u opiranju suradnji u promicanju zajedničkih bosanskih institucija i dopuštanja povratka izbjeglica koje su za vrijeme etničkog čišćenja prognane iz svojih domova. Jedno od mogućih rješenja, s osnaženim američkim mirovnim naporima na putu, bilo je uhititi g. Karadžića zbog ratnih zločina za koje ga je haaški sud optužio. Zamisao o hvatanju dobro čuvanog g. Karadžića razmatrana je na visokoj razini u Washingtonu i savezničkim glavnim gradovima; neki izvori tvrde da se ta mogućnost još uvijek razmatra. No američka je vojska čitavo vrijeme bila nespremna latiti se takve operacije, pozivajući se na opasnost od žrtava i vjerojatnost da će američki vojnici mirovnih snaga postati metom osvete. Iskrsavanje gđe Plavšić kao Karadžićeva neprijatelja te potpora na koju je ona naišla kod Srba umornih od korupcije i ratne neimaštine, pomogli su otvaranju novog, manje opasnog puta za uklanjanje Karadžića s vlasti. Kao rezultat toga, Sjedinjene su Države i njihove saveznice gđu Plavšić u mirovnim operacijama poduprle diplomatski, gospodarski i vojno. Da se zna: međunarodni dužnosnici tvrde da podupiru ustavno izabranu predsjednicu republike srpske. No oni isto tako priznaju da su postali njezini saveznici kako bi smanjili moć Karadžićevih saveznika u vladi, parlamentu, a posebice u medijima i policijskim snagama, u očekivanju novih izbora koje je gđa Plavšić sazvala za sredinu listopada. Američki izaslanik u Bosni Robert Gelbard izjavio je nakon sastanka s ekstremistima s Pala da je ovo 'očito najkritičniji trenutak u provedbi Daytonskog sporazuma'. (...) On je izjavio da snage NATO-a neće tolerirati nikakvo izazivanje. Iz svojega središta u Banjoj Luci, koja se nalazi kojih 160 km sjevernozapadno od Sarajeva, gđa. Plavšić je prošli tjedan organizirala predstavu lojalnosti. Tada ju je poduprla gotovo polovica visokog zapovjedništva srpske vojske. Načelnik glavnog stožera general Pero Čolić ostao je odan g. Karadžiću, unatoč ponudi američke vojske da ga prebaci u Banju Luku. Možda je najvažnija činjenica kako je sve veći broj lokalnih policijskih načelnika pokazao spremnost da prima zapovijedi od novog ministra unutarnjih poslova kojega je postavila gđa. Plavšić. Marko Pavić zauzeo je položaj čelnika sigurnosnih snaga umjesto Karadžiću odanog ekstremista Dragana Kijca, koji je za Karadžićeve saveznike još na tom položaju. Barem izvana, veći dio od ukupno 20.000 policajaca u republici srpskoj još uvijek odgovara g. Kijcu. No čini se da se to rapidno mijenja, posebice u zapadnom dijelu republike. Neke su postaje oko Banje Luke prihvatile g. Pavića te obećale da će surađivati s programom UN-a za promatranje. Sada se postavlja pitanje hoće li se policijski načelnici iz istočnoga dijela republike, u kojem Karadžić ima nadmoć, pridružiti pokretu koji je započeo na zapadu. Viši diplomatski izvor tvrdi da su načelnici iz Bijeljine, poljoprivrednog i privrednog središta istočnog dijela, razmatrali promjenu strane. Ukoliko se zapovjednici policije iz istočnog dijela zaista okrenu gđi Plavšić, to bi imalo ozbiljne posljedice za Karadžićevu sigurnost i slobodu kretanja. Ukoliko g. Karadžić siđe s političke scene, stupanj otpora njegovih saveznika u vladi i parlamentu vjerojatno bi naglo pao. Tako bi gđa Plavšić dobila vodstvo te bi se, nadaju se američki dužnosnici, otvorio put veće suradnje u teškom zadatku izgradnje zajedničkih bosanskih institucija koji je dogovoren kad su puške umuknule 1995. To je, međutim, daleko od izvjesnog, s obzirom na prošlost gđe Plavšić, drže diplomati s bogatim iskustvom iz Bosne. Ona je zajedno s Karadžićem zagovarala nasilje nad Muslimanima u Sarajevu; zatim je to opozvala. Gđa Plavšić je stekla reputaciju najtežeg vođe bosanskih Srba s kojom su diplomati za vrijeme rata imali posla." 020022 MET sep 97